U toplo i mirisno ovonedjeljno predvečerje šetah Biblijskim vrtom iznad grada od sedam sela – zna se - Kaštela.
I razmišljah...
I hodah...
Pa opet malo razmišljah kao profesor Baltazar...
Kad odjednom – ugledah jabuku!
Veliku
Ogromnu!
Slasnu
Zlatnu!



Pomislih u trenu – jabuka nikada ne pada daleko od stabla!
Ako je stablo jabukovo – dodao bi Hugo...

Osvrnuh se oko sebe, ali nigdje ne vidjeh jabukovo stablo.
Vidjeh mnogo drugih stabala
Čempresa, borova, pinija, maslina, smokava, rogača...
Ali jabukovog – nigdje!
Tek ovu zlatnu žuku ili brnistru kako vam drago bilo



A kad brnistra cvate, hmmm...što se ono događa kad brnistra cvate....
Ah, umalo zaboravih...

Je li ovo biješe ona jabuka koju Adam i Eva nisu smjeli zagristi, ali nisu uspjeli odoljeti?
Ili je možda iz priče o jabuci razdora?



Erida, božica razdora, bila je bijesna što nije bila pozvana na slavlje u čast vjenčanja Peleja i Tetide, ali je ipak stigla i ljutito na stol bacila zlatnu jabuku na kojoj je pisalo – NAJLJEPŠOJ!

Tri su božice htjele jabuku - Atena, Hera i Afrodita. Kako se nisu mogle konsenzusom i na demokratski način odlučiti koja je od njih najljepša, zatražile su Zeusa da on prosudi, a stari prepredenjak, ne želeći se miješati, pozvao je visprenog trojanskog princa Parisa.
Sve tri kandidatkinje za izbor Supergoddess of the World, došle su na brdo Idu. Nakon što su se okupale na izvoru, sve tri su lukavo pokušale podmititi Parisa. Hera mu je ponudila da će ga učiniti kraljem Europe i Azije, a Atena mu je rekla da će mu dati mudrost i ratnu vještinu. Afrodita mu je pak ponudila ruku najljepše žene na svijetu - Helene. A Paris, blesavo muško ka muško, pristade na takav deal i proglasi Afroditu najljepšom te joj je dade jabuku. Kad je Hera to vidjela, totalno je po3.14zdila…
Ljepuškasti Paris potom je krenuo po Helenu, po jednoj verziji je zaveo lakovjernu siroticu, a po drugoj - oteo od njenog muža, kralja Menelaja. To je bio povod Trojanskog rata. Nešto kasnije, došli su Brad Pitt i Ero Banadinović, Parisov brat.
Ostalo je povijest…


Ali to još nije sve…
U ponedjeljak predvečer, opet šetah, ali ovaj put ne Biblijskom vrtom već znamenitom splitskom rivom i imah što za vidjeti – opet jabuka!!!!



Velika
Ogromna!
Slasna
Zlatna!

Je li ovo ono ista jabuka oko koje razbijah glavu dan ranije?
Očito da jest!!!
Kako je iz vrta u čas stigla na rivu!?

Ubrzo su se oko zlatne jabuke počeli vrtjeti nemirni duhovi!



A zamislite, još se odnekud sasvim nenadano pojavila i naša Ely, koja ima nevjerojatnu sposobnost da se stalno transformira od witch do bitch i obratno! I što se dogodilo – Ely mi je ponudila nešto bezobrazno dobro, da idem s njom na sajam cvijeća! Krajnjim naporom uspio sam se odhrvati sirenskom zovu cvijeća i jabuka, sluteći neku uvrnutu svemirsku zavjeru u Elicinoj režiji…

I onda mi je sinulo!
Ovo je ipak jabuka razdora!
Opet isto pitanje - koje su lipše?
Kaštelanke oli Splićanke?
Omišanke oli Trogiranke?
Donili su je Svetome Duji na procjenu.
To je to!
Nema druge…

Ali sveti Duje neće ni da čuje, ajme ča ću mu ja…
Nema ti više Sveti Duje moj, morat ćeš odlučit, tija oli ne tija…

A naša jabuka!?
Je, istina je da je zlatna, ali ako je samo pokušaš zagrist – zube ćeš polomit!



Pamet u glavu...
Pazite kakvu jabuku grizete