Znate li možda što je to herpetologija?

Ako do danas slučajno niste znali, štoviše, ako niste uopće nikad ni čuli za taj pojam, ovaj post vam čak može biti od koristi ako vas jednoga dana potrefi takvo pitanje u milijunašu ili karici, pa čak i ako nemate kvizaških ambicija, tek za nadopunu općeg znanja.
Herpetologija nema veze sa herpesom, već je to nauka o gmazovim, gmizavcima i vodozemcima.



E sad, kakve veze imam sa žabama, kornjačama, gušterima ili zmijama?
Istinu govoreći, moja malenkost gotovo nikakve, ali zato ima naš Stipe, profesor biologije i kemije, moj planinarski kolega, prijatelj i samo u dvi riči - pravi čovik.
Za pravo reć, možda sam čak malo ljubomoran na Stipu, ali ne zbog njegove Ane, već zbog toga šta naš Stipe može pojist puno više od mene a da mu se to nekim čudom «ne vata».
Kako i zašto – to je misterija...
Nego... ajmo se mi vratit na temu.
Naš Stipe, ili ako ćemo službeno – prof. Stjepan Mekinić, jedan je od onih ljudi koji svoju profesiju uistinu žive, a ne samo odrađuju.
Osim što je ekolog i biolog «opće prakse» na svom radnom mjestu, u fokusu njegovog zanimanja, posebno značenje ima upravo herpetofauna, kojom se bavi s posebnom ljubavlju i pažnjom gotovo još od malih nogu.

Zasigurno ne postoji prezrenija ni omraženija životinja od zmije. Možda dobrim dijelom još od one biblijske priče o Adamu, Evi i jabuci, ali u svakom slučaju, velikoj većini ljudi i sama pomisao, a ne samo susret sa zmijolikim stvorenjima donosi nelagodu, strah i paniku. Čak i kod mnogih ljudi koji su istinski ljubitelji prirode, susret uživo s recimo zecom, kornjačom ili ježom, u pravilu će izazivat zanimanje i razdraganost, a kakve sve reakcije izaziva susret s zmijama, nije potrebno posebno elaborirati.

Ne bih se ni ja mogao ubrojiti u osobite štovatelje ove vrste životinja, ali družeći se sa Stipom tijekom svih ovih naših bezbrojnih planinarskih izleta, moram priznati da su se moja razmišljanja i pogledi drastično promijenili. Naravno, ne pada mi na pamet da se, brzinom munje bacam na guštere i zmije pa makar to bilo«u znanstvene svrhe» kako to radi Stipe.

Svako živo biće zaslužuje svoje mjesto pod suncem!
(Naravno, osim komaraca, žohara, pantagana, štakora i još nekih koji mi trenutno ne padaju na pamet. Takve treba trenutno zatući toljagom po glavi!)

U svakom slučaju, ne umanjujem opasnost koja realno postoji od ugriza zmija otrovnica, ali koliko god se mi bojali njih, nije loše biti svjestan činjenice da se zmije puno više boje nas. S punim pravom rekao bih, jer nije tako rijedak primjer da će mnogi nasrnuti na zmiju, bez obzira na to je li otrovnica ili nije, postoji li opasnost ili ne...

Kod zmija postoji jedno jednostavno pravilo – ne diraj me, ne diram te!
Ako je vidiš, pustiš da prođe svojim putem i...to je to. Nema filozofije...

E sad, zašto danas pišem o ovoj temi? Naravno da mi nije namjera razmetati se velikim spoznajama o gmazovima, ali zašto ne iskoristit priliku i ovom prilikom vas pozvati na večerašnje predavanje u prostorijama HPD Mosor u Splitu, u Sinovčićevoj ulici broj 2.
Predavač je naravno naš Stipe Mekinić, a tema je «Herpetofauna Biokova». Večeras u 8, iz prve ruke možete saznati sve ono što ste «oduvijek htjeli znati, a niste se usuđivali pitati».
U svakom slučaju, siguran sam da će bit jako zanimljivo!

Oni koji se boje, neka ne gledaju dalje fotografije, ali ako sam ih čak i ja moga slikat iz ove blizine, onda nema opasnosti da će bilo koja od ovih zmija iskočit iz ekrana i ugrist vas za nos!

Zmajur s Hvara...






Poskok s Velebita







Šara poljarica s Omiške Dinare koju ćete večeras vidjeti na predavanju.
Da, da - upravo ovu!



Priznajte, ipak nije toliko strašno!