I od gorega uvijek može biti gore. Gotovo svakodnevno sam u dilemama, vrijedi li uopće ovaj prostor bloga mi moga, opterećivati aktualnim, dnevnopolitičkim prizemnim i podzemnim temama, ali s druge strane, toliko se tema nameće da bi bilo oportuno gurati glavu u pijesak i praviti se kao da se to događa negdje drugdje, u Tunguziju, Ruandi, Gani ili Botswani…

Primitivizam kao kodeks ponašanja toliko prožima hrvatsko tkivo da postoji realna opasnost da se potpuno izmakne kontroli i naprosto metastazira izazivajući na taj način neslućene posljedice.

Pri dolasku na ponovljeno suđenje za kazneno dijelo silovanja američke košarkašice, gospićki “poduzetnik”, šerif i lokalni (sve)moćnik Joso Mraović, na izuzetno bahat, odvratan i primitivan način sočno psuje okupljene novinare i umjesto “dobar dan” hroptavim glasom riga na sve prisutne: "Gdje ste bili kad se branila Hrvatska, p.... vam materina"
I što je najsmješnije, nešto kasnije tim istim novinarima ima obraza govoriti kako je on naravno nevin, kako je sve to namješteno da bi se diskreditirala njegova poglavitost i tako dalje i tako bliže, sve bljuvotina do bljuvotine, smrdljiva, gadljiva, odvratna….

Ako je sam Joso Mraović već svojom pojavom, autentičnom “teštom kvadratom” koja bolno odaje sirovinu ekstra klase “predodređen” za ulogu primitivca, nemojte smetnuti sa uma da se gotovo isti takvi ako ne još i gori, kriju iza naoko profinjenih manira, skupih odijela i ugledne poslovne ili diplomatske karijere.

Ljubomir Čučić, sve vam je dakako poznato o njemu, naravno, još je jedna žrtva urote koja se iz bjelosvjetskih krugova potpomognuta domaćim izdajnicima sručila poput lavine na njegovo krhko biće. Toliku količinu odvratnosti, hinjene pompoznosti, patetične samoljubljivosti, ali i psihopatske agresivnosti, odavno već nismo imali prilike gledati. Primitivizam u diplomatskim rukavicama…

Treći sjajni primjer, “ugledni poduzetnik” Josip Radeljak zvani Đikan, za kojega uzgred budi rečeno, nikada nisam čuo kakvim se to poslovima konkretno bavi, rasterećen bračnih okova manje ili više uspješno juriša na mlade piplice. Ma neka, uostalom ko voli nek izvoli, ali taj tip će barem za mene ostati zauvijek upamćen po onoj sceni kada pred golemim TV auditorijem demonstrativno baca na pod studija vjenčani prsten. Ljudi se sastaju, vole i rastaju, ali moj Đikane, ostarija si, ali još ti nije došlo iz guzice u glavu, neke se stvari jednostavno NE RADE.

Ovakvih primjera, dalo bi se nabrojiti na stotine, na tisuće. Brutalni primitivizam kao paradigma današnjeg stanja. Bahati, razmetljivi, agresivni primitivci osvajaju društveni, politički i medijski prostor, a oni kojima su ta mjerila ponašanja neprihvatljiva, po sistemu “pametniji popušta” povlače se, jednostavno ne pronalazeći načine kako odgovoriti. Ostaje nam samo da se zapitamo “kuda idu divlje svinje”!?
Ili barem malo poetičnije – kud plovi ovaj brod?