Čak da je veliki hrvatski književnik Milan Begović, rođeni Vrličanin, u svom životu stvorio jedino i "samo" libreto za slavnu Gotovčevu operu "Ero s onoga svijeta", ostao bi zapamćen za sva vremena. Naravno, to je prva asocijacija na Milan Begovića, ali osim slavnog libreta, ostalo je zapisano devet piščevih komedija od kojih je možda najpoznatija "Amerikanska jahta u splitskoj luci".

Proteklih dana u splitskoj luci nije bila privezana amerikanska jahta, ali brod koji nam je doša u vižitu, opet ima veze sa Amerikom. Dakle, da ne dužim, ovih dana smo napasali oči na velikom jedrenjaku, školskom brodu talijanske ratne mornarice zvanom "Amerigo Vespucci".



Trojrabolni čelični jedrenjak "Amerigo Vespucci" izgrađen je početkom tridesetih godina prošlog stoljeća u škveru "Royal Dockyard" u Castellamare di Stabia. Dužina trupa između okomica (ovo vam je stručan izraz pa vas sada neću gnjavit šta to znači) je 70 metara, a duljina preko svega, dakle od krme do vrha kosnika na provi iznosi 101 metar. Širok je 15 i po metara, a kad razvije sva jedra, njihova površina iznosi 2800 kvadratnih metara.
Lipa parcela!

U više navrata su rađene modernizacije, a zanimljivo da ovaj brod nije plovija morima jedino za vrime drugog svjetskog rata. I bolje!
Za Talijane mislim...

Na ovom brodu su odgojene mnoge generacije hrabrih talijanskih ratnika, ovaj tija sam reć, kandidata za mornaričke časnike, koji su nas, moram to priznati, jučer na brodu dočekali u vrlo elegantnim plavo-bijelim odorama. Danas ovaj brod nosi prestižnu titulu UNICEF-ovog ambasadora dobre volje, pa su u skladu s tim, jučer iskazali dobru volju i primili na svoju palube tisuće znatiželjnih Splićana, među ostalima i moju blogersku malenkost.

Pa pogledajmo zajedno kakvih sve čuda tu ima...























Ma sve je ovo lipo, divno i krasno, naravno da mi je drago da sam ovo ima prilke vidit, ali...nešto mi fali...
Nešto mi definitvno fali na ovom brodu....

Jer kad se sitim našega "Jadrana"...
Koji je to brod!
Tužan je Jadran bez svoga "Jadrana"....
Ali...to je već neka druga priča...