Nedavno je u "Globusu" objavljena reportaža, bolje reći dossier – "Tajni jadranski biseri", kako su ga nazvali, u kojem je vascijelom "gradu i svijetu" objavljen popis od 100 najljepših skrivenih jadranskih plaža. Dakle, ne onih opće poznatih, tipa štatigajaznam Zlatni Rat ili Zrče, nego baš onih za koje se "kao" manje zna.

Zahvaljujući Globusovim reporterima, a posebno manekenki i voditeljici, prpošnoj Ivi Jerković, koji je obavila iscrpljujući dio posla pozirajući u kupaćim kostimima, saznali smo za neke tajne plaže i skrivene uvale Mljeta, Hvara, Visa, Pelješca i još mnogih naših škoja i poluškoja.





Dobra ideja, zanimljiva u svakom slučaju, ali baš i nema nekog smisla da vam danas ovdje prepisujem čitav popis rajskih mjesta. Ali, ako smijem dodati – imam par primjedbi.
Uvala između otoka Drvenika Veloga i otočića Krknjaša i jedno od najomiljenijih jadranskih sidrišta u kojoj gotovo svakodnevno vježbam slalom vožnju između stotinjak usidrenih jahti, megajahti, mikrojahti, drvenjaka, gumenjaka, sandolina, mandolina, i svih drugih inih, zauzela je zavidno 18. mjesto. Lipo, svaka čast, tirkizno more, uvala je zaštićena od svih vitrova, ali da je nešto "tajnovita", baš i nije...

A svega desetak minuta dodatne vožnje od Krknjaša, na južnoj obali Drvenika, nalazi se ona "moja" uvala o kojoj sam već nekoliko puta i pisao na ovom blogu, koju tako ljubomorno čuvam samo za sebe i ljude koji su mi oku i srcu dragi.
Dakle, lipi moji, znate li da je ta moja uvala zauzela časno 21. mjesto!?

E sad, ovdje moram uputit oštar demanti, protest, prosvjed, krik i vapaj, kako god hoćete.
Dakle, odlučno demantiram da se ova moja uvala može svrstati, ne među sto, nego ne među tisuću jadranskih "rajskih mjesta" a kamo li na vrlo visokom 21. mjestu!


Jer...tu se ipak radi o sasvim običnoj, neupadljivoj i ni po čemu izuzetnoj uvali.
Opet ponavljam – ta vala nije ništa posebno!
Čak štoviše, u njoj vas vrebaju mnoge opasnosti. Prvo, uvala je skroz nesigurna. Kad se digne devet bofora juga, nagrabusili ste! Ali, to nije još ni po mise! Ako ste kojim čudom i izbjegli naplavine krupnog i manje krupnog plastičnog otpada, ostatka drveća, ptica i životinja na samoj plaži, popis opasnosti još ni iz daleka nije konačan. Postoji vrlo realna opasnost da se recimo nabodete na ježinca ili, može se vrlo izvjesno dogoditi da, dok u plićaku igrate picigin, vatropolo ili hrkljuš, nepristojna hobotnica ćopi za palac prst na lijevoj, a ponekad čak i desnoj nozi.
A di je još opasnost od opake ribe zvane pauk koja se voli baškariti na pješčanom dnu!? Ako se ubodete na paukovu bodlju, ajmekat ćete i kukulekat danima i noćima, tjednima čak...

Ma bravo, sad sam se sitija, ima u ovakvim uvalama još opasnosti. Znate ono kad se nakon slasnog ručka na moru želite malo opustit, pa po dobrom dalmatinskom običaju tražite misto za "ubit oko". Ako ostanete u brodu, gingolavat će vas valovi, a tek ona dičina koja kriče iz sveg glasa neće vam dat mira, pa ćete morat pronać neko manje bučno misto, recimo ispod krošnje velikog bora. Na početku, mislit ćete da vam je lipo, ona muzika od vitra kad prolazi kroz grane, ugodan lad, ma di ćete lipše.
E, i onda vas ta lipota privari i vi utonete u san.
I di su tu opasnosti?
A svašta se može dogodit!
Realno, možete se smrznit, pa makar bilo i plus 30. A di su još gušterice, zmije, pauci, škorpioni....





Eto, vidite i sami da pouzdano znam za sve nedostatke ove moje "rajske uvale", koja je podsjetimo se, po Globusovom istraživanju plasirana na 21. mjestu! A zamislite kakve su tek one na sedamdesetom, osamdesetom ili nedaj Bože, one koje čak i nisu ušle u uži izbor. Prema tome, ne nasjedajte na ove priče, toplo preporučam da gdje god možete, pogotovo među strancima, ali i među našim imućnijim ljudima, širite istinu, to jest hmm, hoću reći drugu stranu medalje.

Naše rajske uvale nisu ni izdaleka toliko lijepe – to im jasno treba poručiti. I naravno, nema nikakve potrebe da se osobno uvjeravaju u istinitost naših tvrdnji. Imaju oni puno boljih "rajskih mjesta" recimo na talijanskoj ili španjolskoj obali, ili čak i na obalama Tunisa ili Turske.

Ljudi moji, budimo pametni!!!
Nadam se da ste shvatili što želim reći. Jer ovako - nema smisla. Eto, baš jučer, od puste navale nautičara koji su očito čitali 870. broj "Globusa", bidan ja, u svojoj rođenoj rajskoj uvali nisam ima niti pinkicu mista di ću spustit sidro moje velebne barčice!





Sva srića da mnogi od ovih novopečenih i novoskuhanih nautičara, još uvik ne poznaju sve skrivene kutke pa sam ipak koliko-toliko uspija pronaći svoj dio mira.

Svoj dio mira, u najlipšoj i najdražoj vali, pa taman bila i "samo" 21.
Nema nam druge, krajnje je vrime da opalimo jednu "anti kampanju", jerbo se bojim se da će vrlo brzo doć do situacije da nećemo više moć samozadovoljno mrmljat sebi u bradu – ko ovo more platit!?





Jer, onih koji će to moć platit, bit će sve više – ka Kineza!
Poharat će nas ka najezda skakavaca, i onda kad im više ne bude kod nas zanimljivo – otkrit će novih sto "rajskih mjesta" na Pacifiku, Indijskom oceanu, Arktiku, Antarktiku, bilo gdje.
A nama će ostat opustošena zemlja...

Ipak, ne želim ovaj post završit u pesimističkom tonu.
Do nekog novog čitanja, osmijeh vam ostavljam....