Zašto ja uvik moram pisat afirmativne postove?
Te bija sam vamo, bija sam tamo, te vidija ovo, vidija ono, ludilo provodi, ekipa najbolja na svitu...
Ne može se stalno tako.
Ajmo danas malo drukčije. Evo, objavit ću jedan politički nekorektan post.
Generalizacije ne volim i uvik, baš uvik mi dođe slabo kad čujem izjave tipa „svi su oni isti“. Ali priznajem, ponekad je puno lakše svrstat ljudove u nekakve škafetine.
Dakle lipi moji, evo vam iznosim pet tipova ili pet skupina ljudi koji mi užasno idu na živce.

1.Kladioničari

Nastali su kao antievolucijska degeneracija kaste nekadašnjih zagriženih igrača sportske prognoze, a tranzicijski debilizam ih je prometnuo u niškorisne zgubidane prve klase. Njihovih jazbina ima na svakom kantunu u gradu. Ovi nikad dokazani nekadašnji sportski talenti malonogometnih ekipa županijskih liga, pokušavaju baš svakog dana opet i iznova upravo klađenjem nadoknaditi gubitak duševnih boli zbog neostvarene karijere bočnog veznog igrača nogometnog kluba "Bojovnik" iz Brkanovaca Gornjih.
Kako ih prepoznati?
Frizure im variraju od retro-fudbalerki do ultrabljeskavih izbrijanih kvrgavih glavetina, najčešća obleka su im sportske trenerske Made in Indonesia, a u ljetnom periodu nose na sebi dresove na kojima se kočopere imena Ruud Van Nistelroy i Wayne Rooney...
Po čitave Božje dane čuče u tim jazbinama, pogleda nalik u babuna uperenog prema papirnatim lancunima na zidovima, kulerski puše duvan i mudro raspravljaju kako im je upravo jučer, zbog nekog hebenog igrača treće kazahstanske lige u hokeju na travi, propao zgoditak života.
Pjesma za njih – "Pokidat ću lance sve" – Dražen Zečić

Idealan glasnogovornik – Trifon Ivanov



2. Tipovi koji truse pivo ispred T.O. «Biserka»

Na ovakve tipove ćete naići u gotovo svakoj našoj selendri koja drži do sebe. Musavi, šporki, neobrijani, apatični, vječno zamišljenog i zamućenog pogleda uperenog u plus minus beskonačno. Lokalne dangube. Život ih nije mazio, ali bome nisu ni oni njega. A ni nju, bojim se...
Osnovni cilj njihovih bivstvovanja, zvijezda vodilja njihovih turobnih sudbina je jedna najobičnija, najjeftinija flaša piva. Nikako ona iz kafića ili gostionice, već upravo ova, iz dućana. Pa jeftinija je brat-bratu četiri-pet puta. Svoje zatomljene kolekcionarske strasti iskazuju redanjem nizova flaš-royala po zidićima uokolo dućana. Nisu zahjevni što se komfora tiče. Komad kartona ispod guzice bolje im paše od najmekšeg kušina. A znaju oni često i malo prileć na zidiću, tek toliko da ubiju oko.
Omiljena zabava im je nesuvislo dobacivanje srednjoškolkama za vrijeme velikog odmora.

Pjesma za njih – "Nesretnik sam od rođeeeeeenja" – Zlatko Pejaković

Idealan glasnogovornik – Pivko Bumbić



3. Pripadnici navijačkih skupina

Oduvijek su sanjali o karijeri velikog nogometaša koji će u finalu Lige prvaka zabiti odlučujući gol u 90. minuti i kojem će klicati i aplaudirati oduševljeni pripadnici širokih narodnih masa na dupkom ispunjenim tribinama, ali zbog urođene inteligencije brzo su shvatili da za takve pothvate i nemaju baš neke velike šanse, pa su na vrijeme odustali od uzaludnog treniranja. Kako ih prepoznati? Mršavi pušioničari, krezubi, prištavi i tetovirani, posebno su napaljeni na autobuse i tramvaje javnih gradskih poduzeća. Opijanje, pušenje trave i sitno dilanje su kvalifikacijske discipline za sticanje statusa uglednog pripadnika navijačkih skupina. Svi su, bez iznimke inficirani sindromom čopora, krda, jer se pojedinačno osjećaju nesigurno, slabo i bespomoćno. S pravom, rekao bih...
Smrad petardi, dinamita i bengalki mnogo im je miliji od mirisa žena. Najviše su ponosni na sudjelovanje u tučnjavama sa kolegama iz mrskih protivničkih skupina.
Poseban status imaju oni koji imaju iskustva u srazovima sa negdašnjom prekodrinskom "braćom", to su face par excellance, na njih se gleda s posebnim strahopoštovanjem.

Pjesma za njih – "Kada umrem zamotan u bilo...(plavo, žuto, crno...već po potrebi)" – Vinko Coce

Idealan glasnogovornik – Džordž Bljutavi Grm – ne pitajte zašto!



4. Vozači koji voze brže od mene

Kad ih ugledam u retrovizoru svoga puntića kako nervozno i izbezumljeno nasrću i kako mi ablenduju dugim svitlima, iz moga grla začuju se krici i pjesma pradjedova. Buljavih i razrokih očiju, iskešenih zubi, intelektualnih sposobnosti gotovo na nivou prethodnih skupina, tupog pogleda, izbrijanih glava i neizbježnog lančića oko vrata. Smisao života im sačinjavaju neprekidni razgovori o gumama, getribama, svićicama i šofer šajbama. Iako su uglavnom u ranim dvadesetima, već voze polovne BeeMWeje i Audije, rijeđe Alfe ili Passate.
Priznajem im ipak da su sposobniji od mene, jer čisto sumnjam da ću ikad vozit bilo koji primjerak iznad klase malih gradskih automobila. Zato sam kivan i ljubomoran na njih i kad me preteknu spominjem im sve članove uže i šire familije u neobičnim odnosima sa domaćim životinjama.

Pjesma za njih – "Srce na cesti" – Jura Stublić i grupa Film

Idealan glasnogovornik – onaj dripac Zovko šta je pičija Brabusom 300 km na sat od Zagreba do Slavonskog Broda. Nemam njegovu cijenjenu sliku ali pretpostavljam da izgleda nekako slično ovome



5. Vozači koji voze sporije od mene

Ovi su mi ipak najdraži. Tamo di je dozvoljeno 50, oni voze 35, tamo di je dozvoljeno 80, oni voze 66,6 kilometara na sat. Nevoljni nesretnici, lišeni osnovnih sposobnosti orijentacije u prostoru, seksualno frustrirani, preznojeni i smrdljivi, nosa konstantno slijepljenog za volan, izazivaju opću pometnju na cestama. Na semaforu kreću tek nekoliko sekunda nakon paljenja zelenog svijetla, šta je sigurno, sigurno je. Mislite da su ovo dobri vozači? Jesu šipak! Oni će vam redovno skretati sa glavne cestu na sporednu bez ikakvog signala žmigavcima. Toliko su koncetrirani na vožnju da im je još dodatno paljenje svijetala i žmigavaca nemoguće ostvarenje. Ali zato vrlo često, kad jednom upale žmigavac, voze tako kilometrima i kilometrima. Najbolji su oni koji voze sa sva četiri, uključe ih skučajno i onda nemaju pojma kako ih ugasit.

Pjesma za njih – "Milo moooooooooje" – Miroslav Škoro

Idealan glasnogovornik – Mr. Bean


Ne, nisam danas ni grintav ni nervozan, naprotiv, danas mi je prvi dan godišnjeg odmora.
Gibam na neko misto za koje sam siguran da neću sresti niti jednog jedinog primjerka iz navedenih skupina.