Nema veće miline nego se u ovim vrućim danima lita vilovita napit čiste ladne vode sa izvora. Ma je, znam, dobra je ona i iz frižidera ili zamrzivača, ali samo je jedna ona prava – izvorska. Tako sam i ja sinoć bija na izvoru dalmatinske klapske pisme – Trgu svetog Mihovila u Omišu.



Naime, sinoć se u okviru 41. festivala dalmatinskih klapa održala završna večer, i to zamislite - ženskih klapa. Još do prije samo koju godinu, žensko klapsko pjevanje, sa strane okorjelih macho – tipova i ocvalih latin-lovera, bilo je doživljavano i shvaćano kao redikulasto kokodakanje besposlene djevojčadi, ali sada, na svu sriću, nema više nikakve dvojbe da bez obzira na osobne afinitete, i ženske klape mogu prirediti i te kakve glazbene užitke.

U finale se plasiralo 12 klapa i to slijedećim redom

1. Teranke – Pula
2. Ventula - Split
3. Armorin – Zagreb
4. Špirit – Split
5. Garofuli – Bibinje
6. Ćakulone _ Zagreb
7. Ardura - Split
8. Dišpet – Zagreb
9. Neverin – Kaštel Lukšić
10. Mirakul – Split
11. Mareta – Bakar
12. Fa Linđo – Dubrovnik

U skladu sa tradicijom ovog festivala, redoslijed nastupanja je bio upravo ovakav, s obzirom na rezultate stručnog ocjenjivačkog suda iz izlučnih večeri.
Iako su dalmatinske klape danas postigle status stadionskih atrakcija, ova vrsta pisama koja se izvodi na omiškoj pjaceti je ipak ono istinski izvorno, netaknuto, gotovo kao izvođenje stilskih vježbi u kazalištu, ili obaveznih figura u umjetničkom klizanju.
Baš mi je drago da je većina klapa prevazišla jedan „neklapaški“ način loše prikrivenog „dirigiranja“. To, prije svega nije lipo vidit, pogotovo kod ženskih klapa, jer se onda odma na samom početku vidi koja je od njih „šefica“. Prave klape, isto ka pravi igrači u briškuli i trešete, znaju koristit samo njima znane „mote“ po kojima se sve vidi i sve zna.

Pobjednice? Iskreno, moj favorit je bila klapa „Mirakul“, vjerojatno zbog toga šta sam, u zadnjih godinu dana mali milijun puta ponovno pogleda i posluša njihove vrhunske izvedbe „Zemlje“ i „Rusulice“ na znamenitom poljudskom koncertu.



I večeras su bile odlične, sa „Spomeni se jedno vrime“ i „Kad mi bude leći“, ali očito nedovoljno za nagrade. Najbolje ocijene stručnog žirija dobile su Kaštelanke! Klapa „Neverin“ iz Kaštel Lukšića, napravile su, baš u stilu njihovog imena pravu neveru u Omišu. Baš mi je drago zbog toga, pratim ih već nekoliko godina i sve su bolje i bolje.
Kod svake klape, prvi tenor je glavna zvijezda, drugi tenori i baritoni su „vodonoše“, ali prave klape nema bez dobrih basova.
I da se vratim na klapu „Neverin“, izuzetno mi se kod njih sviđaju dvi cure (pjevački molim!) koje pivaju alt, čak i kontra-alt i izvrsno nadopunjuju glasovne akorde.
Mlade Lušićanke nisu pivale „Falile se Kaštelanke...“, nego „Kod Lepanta“ i „Murtilica lipo cviće“. Kad su kod ove druge zagrmile forte fortissimo, vas sam se pripa da se ne odlomi koja stina gori iznad Omiša i ne dokotrlja ravno doli na nas.



Kaštelankama je za dlaku izbjegla i prva nagrada publike. Skupile su 72 punta, ali jedan više su ipak dobile Dubrovkinje – klapa Folklornog ansambla Linđo.
Odlično izvedene „Na neretvi vodi ladnoj“ i „Ostav'se više mora“ oborile su s nogu, šta glasovima, šta lipotom, najveći dio prisutne publike.



Ambijent starih kaleta i trgova staroga Omiša, puno lipe pisme, odlična atmosfera, krcato gledalište, kako mladih tako i onih manje mladih... a šta vam uopće više tribam govorit.
Jesmo li guštali?
Ahhhh, da jesmo li....