Svaki put kad na ekranu svog pretpotopnog mobitela ugledam „Rascho“, inače kodni naziv mog polutajnog agenta i ministra za višu matematiku, kvantnu mehaniku i rusku književnost, istog trena znam da je neka akcija u điru.

No, umjesto njemu svojstvene staloženosti, ovaj put se glasao nekako neartikulirano...

- Alo, arghhhh, ja...i Frane....iza Abramoviča...tri jarbola...arghhhhh
- Ma čekaj Rascho, smiri se, šta je?
- Ima ovde isprid nas jedan ludilo brod, ogroman je, ovo je priko sedamdeset milijuni eura, garant...Bit će ti sto posto znaš koji je ovo, di si ti, vidiš li ga?
- A kako ću ga vidit iz Trogira?
- Onda moraš doć vamo!
- Di ste vi?
- Je li žnjaš di je Žnjan?
- Kako ne žnjan di je Žnjan, eh...
- Dolaziš?
- Dolazim...

I eto mene za manje pola ure na Žnjan, koristeće blagodati novotvorena 4.2 kilometra „brze ceste“ na kojoj se doduše još uvik ne nalaze ležeći policajci oliti „uspornici“, ali zato promet prilično usporavaju semafori koji se nalaze skoro na svakom kilometru.



Ostavljam auto na Žnjanu i dok đipam prema Zenti, stvarno vidim i onu Abramovičevu „kantu“ (u povjerenju onaj brod „Pelarus“ koji mu je zgrabila bivša žena je puno bolji!) i kojih stotinjak metara iza nje, ogromni trojarbolni jedrenjak. Da, to je taj famozni „Maltese Falcon“, sagrađen prošle godine, od koga drugog do talijanskog škvera Perini Navi. Doduše, ovaj je napravljen u njihovom „izdvojenom pogonu“ u Kladnjicama, uf pardon Istanbulu,
Yildiz Gemi u Turskoj.
Ma šta su mi sad Kladnjice pale na pamet!?
Prije mraka ga škljocam ovako iz daljine, ko zna kako će ovo ispast...

Malteški Sokol dug je 88, a širok 12.60 metara, kad mu je kobilica spuštena gazi 11 metara, a podignutom samo 6. Na čeličnom trupu aluminijsko nadgrađe. Ima totalno revolucionarni sustav ojedrenja, tri jarbola visine svaki po 58 metara, osim jedara naravno ima i dva motora po 1500 kilowata...

I uz sve ove impresivne dimenzije, impresivan je i broj sretnika koji krstare na njemu. Samo u obrnutom smjeru. Virovali ili ne, Malteški sokol ima samo 6 kabina po dva ležaja u svakoj.
Dvanaest ljudi na ovakvom brodu!? Neće im bit tisno...

Doduše, sav taj prostor moraju dijelit sa 16 članova posade, ali pretpostavljam da su gazde za članove posadu uzeli Malezijce, Singapurce ili Filipince. Praktični su, mali su, oko metar i po visine, triestšest kila u vrj glave, lako ih je smistit u gambuže po brodu, ne jedu puno, ne zanovijetaju, ne govoru ništa, rade ka mravi, čudo jedno od ljudi...

Evo sam ćopija nekoliko fotki sa službene stranice škvera „Perini navi“...







Nemam namjeru sad tupit o maritimnim i inim karakteristikima ove lipotice, doduše svaki put kad vidim ovako nešto uvati me muka jer se pitam hoću li i ja ikad imat prilike sudjelovat u izgradnji nečeg sličnog. Živi bili pa vidili...

Ako vas interesira kako možete unajmiti ovaj brod za tjedan ili dva, kliknit upravo ovdje
Cijena je vjerojatno prava sitnica, šta je to za nas...



A Rascho i Frane?
Ne, nisam ih zaboravija, taman sam ih naša kod lučice na Zenti, naravno sa neizbježnom agenticom Chimozom. Sa pogledom na Abramoviča i Sokola, imali smo mnogo točaka dnevnog reda na rasporedu.
Ali, ko će još i o tome....
Ajmo ljudi danas na more!
Ko ovo more platit...