Lunjajući i tumarajući ovom našom lipom zemljom ne mogu se nikako otet dojmu da smo imali ludu sriću kad nas je ili Svevišnji ili Priroda ili ne znam već tko, nagradija takvim blagom.
Doduše, obično je to tako, uvik postoji neka ravnoteža, pa kad s jedne strane dobiješ, nešto s druge moraš i izgubit. Upravo zato, mi smo sa te druge strane dobili manjak pameti pa ni sami ne znamo šta bi i kako bi...
Bit će bolje...

Ajmo sad za jedan čas ostavit po strani liposti koje su opće poznate, kao naše more, planine, šume, rijeke, naše žene, je li tako....
Sad sam opet zaboravija šta sam ono tija reć....



Ah da, danas vam pičam o lipoti o kojoj većina nas niti ne razmišlja, a nije ni svjesna – o jednom vitru!
Sad ćete se pitat šta ja tu bulaznim, šta vitar, kako vitar može bit lipota?
Ne govorim danas o buri koja zna bit divlja i žestoka, niti o jugu koje donosi depresiju i glavobolju, danas govorim o maestralu. Čujete li kako zvuči sama ta rič – maestral....
Melodiozno, osvježavajuće, lipo, blago – jednom rječju – maestralno!

Možete li uopće zamislit kakav bi nam život bija bez maestrala? Vjerojatno bismo stalno bili uzavreli, oznojni, masni, ljepljivi, lipsali bi jezikom do poda proklinjujući sudbinu ludu....
Pa šta je onda taj naš famozni maestral? Ma znate svi vrlo dobro šta je to, ali sad ću malo zaglumit znanstvenika, oću se pravit važan...

Maestral (maeštral, maistral, zmorac) je tipičan jadranski zapadni ili sjeverozapadni vjetar koji puše za stabilna anticiklonalna vremena. Karakterističan je za toplo razdoblje godine, od proljeća do jeseni. Ako izostane, sutra će vjerojatno zapuhat jugo, a ponovo će nam se vratiti dan nakon kiše. Nisu ni naši stari bili blesavi, pa je upravo maestral od davnih dana odredio i način gradnje starih dalmatinskih gradova. U gradovima na obali, ulice se prostiru tako da omogućavaju nesmetano provjetravanje utječući na kvalitetu zraka.

Maestral ima svoj dnevni ritam, započinje većinom oko podneva laganim puhanjem s mora prema kopnu. Kad dnevna vrućina već počinje opasno pritiskat, tamnomodra pruga na zapadnom horizontu, nepogrešivo ga najavljuje. Evo ga! Gotovo da dolazi sa muzikom i fanfarama. Blaženi prvi dašak maeštrala….



Tijekom poslijepodneva se pojačava i obično dosiže snagu između dva i četiri bofora, a koji put se razgoropadi pa prelazi pet bofora, pa ga onda nazivamo maeštralunom. Sa naglaskom na “un”, slično ka s mazgunom, samo ipak malo lipše. I nema veze sa UN dijetom...Ni mazgun, ni maeštralun...
Najjači je u kanalima između obale i otoka, a smjer puhanja prati konfiguraciju kopna. Posebno je atraktivan za jedriličare i surfere između Hvara i Brača, te Pelješca i Korčule. Tijekom kasnog popodeva postepeno slabi i utihne s bonacom, a ponekad sa zalaskom sunca prelazi kratkotrajno na tramuntanu pa odmah zatim na burin..
Time započinje noćno strujanje s kopna prema moru pa se zatvara jedan cjelodnevni krug.





Neki ga, vjerojatno zbog imena, brkaju sa mistralom koji puše na zapadnom dijelu Mediterana, ali oni ipak nemaju veze, taj njihov mistral više sliči na našu buru.
Maeštral je naš fetivi, jadranski vitar i gotovo!

I sad mi samo recite da nismo sritni? Kako većinu dobrih stvari, bića i pojava uzimamo zdravo za gotovo, tako i ne razmišljamo o tome. Ko je vidija razmišljat o zvizdarijama…
Ali nije se loše ponekad i podsjetit…



Lipi i dobri moji ljudi, pred nama je još jedan vikend, nekima obični, a nekim sretnicima čak i “produženi”.
Bit će lip, ne sumnjam.
Želim vam puno maeštrala u vašim jedrima
I doslovno i simbolički.