red bush
ponedjeljak, 03.08.2015.
300
Ovo nije priča o američkom blockbusteru, filmska epska saga o 300 hrabrih Spartanaca koji su se suprostavili moćnom perzijskom carstvu. Pišem o 300 zaboravljenih hrvatskih žrtava jednog sela pored Prijedora, kojem sam i ime zaboravio. Možda bi se mogao lažno pohvaliti da nisam zlompamtilo, ali ovo je moja sramota, kao i sveukupnog hrvatskog naroda, jer radi se o najvećem broju stradalih Hrvata na jednom mjestu u Bosni i Hercegovini. Pobijeni su početkom rata u samo dva dana...
Zanimljivo je što o tom selu i tim žrtvama niko ne govori, pa ni sami Hrvati. Tu priču sam prošle godine gledao na bosanskom tv kanalu Hema. I njima je čudno zašto hrvatska politička elita ne spominje najveće stradanje civila... Ne znam da li je to podvala, ali sve se bojim da je istina. Uostalom, koga zanimaju nekakvi primitivni seljaci, jer pravednost nam je samo jedan od aduta politike i njene mudrosti...
Ne znam zašto bi to spominjala ta čuvena Documenta, taj jad i zlo koje živi na grbači hrvatskog naroda, ta bijeda od pravednosti koja se hrani i napaja na patnjama svih žrtava, a cilj joj je određena vrsta politike i njeno sprovođenje.
Vidim da se sa njima dobro slaže i gospodin Pupovac. Da se razumijemo, nikad ne bi nekom zabranio da spominje vlastite žrtve svoga naroda i da se bori za svoj narod, ali taj "pravednik nad pravednicima" igra mudru i vještu politiku. Tako mu ne smeta da sjedi u prvim redovima skupštine Republike Srpske, na njenoj svečanoj sjednici povodom godišnjice osnivanja. Koliko je Hrvata protjerano otamo ? Jer valjda to nisu bile ptice nego ustaški zločinci. Zašto se nije digao, zašto nije udario šakom po stolu, i zašto nije zagrmio da je ta tvorevina nastala na genocidu, na zločinima i protjerivanju nesrpskog stanovništva. Pa, zašto bi, jer kao što reče jedan njegov drug, taj mali od palube na brodu neke nove (stare) srpske politike: Onaj narod koji je prošao Jasenovac i Jadovno ne može biti zločinački !
Jadno i smješno. Jer, to je isto kao kad bi rekao: Onaj momčić koji je doživio da mu žandari odvode oca u nekakav srpski zatvor ne može biti zločinac !.... Ovo mislim na Maksa Luburića. A ovako ne mislim, nego samo uspoređujem, odnosno pokušavam ismijati nečija opravdanja, točnije rečeno te Radikalne četničke stranke, koja je samo mudro promijenila retoriku govora i način ponašanja... Pa tako, nedavno Vučić ispade veća žrtva od samih srebreničkih žrtava...
Prvo se spominjalo četrdeset i nešto žrtava u Oluji, pa onda sedamdeset i nešto, pa stotonjak, i eto sada smo došli na brojku od šesto. Kako vrijeme bude odmicalo taj će se broj povećavati, pa me ne bi čudilo da žrtava jednog dana bude preko dvjesto tisuća...A zna se dobro što je povod svega toga, i zaboravljaju spomenuti da se najprije dogodilo protjerivanje Hrvata sa njihovih ognjišta. Više gotovo niko ne spominje neka hrvatska sela i te žrtve...
Kao što nije suđeno tom selu kod Prijedora da se spominje, jer izgleda sve žrtve ne vrijede jednako. Izgleda da samo Documenta i Pupovac određuju tko su i što su žrtve. Izgleda da su samo oni dobili od nekoga pravo da određuju pojam pravednosti, kao i taj mali od palube koji urlauče po Hrvatskoj i po Bosni...
Jadni su i bijedni, zlo su i tuga, jer samo broje krvna zrnca žrtava, njihovu ideološku pripadnost, pa tek onda stvaraju liste. Za to su još i dobro plaćeni. Tu im je i kolega Frljić, te još neki mladi povjesničari koji rekoše kako su svećenici opravdano likvidirani, jer su bili na strani fašizma...
Jad do jada, tuga do tuge, zlo do zla...
Znam da ću ovim ispasti primitivni nacionalist, ali nije me briga.
I nikad sebi ne bi dozvolio da pravdu uzmem u svoje ruke jer je nisam dostojan, zbog svojih slabosti, zbog svojih neznanja i zabluda...
I zato pljujem na njihovu pravdu, jer to su bijedni plaćenici od jednog te istog gazde....
Oznake: zaboravljeno selo i žrtve
