red bush
ponedjeljak, 31.08.2015.
ROBOTI I LJUDI
Što naivnost naša može biti, gdje, u kom trenutku, na kojem mjestu... Možemo li dokučiti naše mjesto u odnosu na druge, možemo li biti nepristrani prema vlastitom razmišljanju i poimanju, kao što znamo biti kritičari drugima... Vidimo li doista naš život i svijet, ili smo dopustili drugima da stvaraju tu sliku pred našim očima.... Znamo li gdje prestaje realnost a gdje počinje iluzija, ili još bolje, znamo li uopće što je jedno a što drugo....
Neki dan sam mogao slušati jednog mladog znanstvenika koji se bavi robotikom kako kaže da uopće nema bojazni da će roboti ugroziti ljude, jer oni su stvoreni (napravljeni) da nama služe. Za njega je to jedina istina, a pojavljivanje straha jest samo logičan proces kod onih koji ne razumiju i poznaju znanost...
Ne poznajem znanost, nisam znanstvenik, ali mislim da poznajem ljude. Zato kod tog mladog znanstvenika, ali i kod mnogih drugih, vidim jednu veliku naivnost i previd. Istina, možda vide bolje od mene, ali to ne žele priznati jer je izazov izumitelja pred čudesima znanosti i tehnologije većinom jači od njih samih...
Imam nekoliko hobija, neki su došli nenadano, dok su neki od malih nogu bili želja i izazov. Oni nisu povezani sa znanošću, a primjetio sam da neke ne kontroliram, da su oni puno jači od mene i da ih često ne razumijem. Možda bi psiholozi rekli da sam podvojena osoba, ali znam da nisam, ili u najgorem slučaju barem tako mislim. Možda su oni u očima drugih gubljenje moga vlastitog vremena i života, ali znam da njima ne ugrožavam druge, odnosno da njima jedino mogu ugroziti sebe... Pitam se, da li bi se mogao zaustaviti kad bi znao da bi ugrozio svijet i sav taj živi svijet...
Zato, da li je većina, ili u najboljem slučaju, da li je manjina spremna zaustaviti se kad bi spoznali da ugrožavaju ljude i živi svijet oko sebe onim što stvaraju. Jasno je da su roboti tu da obavljaju poslove umjesto ljudi, odnosno da im znatno olakšavaju život i rad. Ali, što će biti s onom elitom koja se osjeća nadmoćnom u odnosu na druge, koja financira te znanstvenike. Hoće li oni sutra poslati nekakve sofisticirane robote na naša mjesta, na naše domove... Jer, onaj koji osjeti nadmoć u odnosu na druge pripisuje sebi za pravo da stvara i piše zakone, da donosi odluke i zaključke, odnosno ima moć da ih sprovede u djelo....Hoće li roboti biti bolje odrađivati posao da bi sproveli fašizam, komunizam, poremećeni nacionalizam, nekakvu slobodu i napredak. jer ljudi uvijek negdje i u nečemu zakažu, jer imaju barem malo savijesti, suosjećanja, barem malo duše i srca...
Ako sutra takvi roboti budu autonomni, hoće li shvatiti kako ih ljudi iskorištavaju. Hoće li njihova fizička i inetelektualna nadmoć logično odrediti kako imaju pravo da oni određuju i pišu zakone, odnosno da ih određuju. Jer, može li takav stroj imati dušu i srce, ili je logično da bude vođen logikom prava jačeg i umnijeg, kao što ljudi svoju nadmoć uzdižu iznad prava i dostojanstva drugih, pa misle da mogu raditi i činiti njihove vlastite zamisli, da mogu ubijati, progoniti i određivati drugima...Zato, nije čudna ta teorija kako su vjere opijumi za mase, jer nadmoć ne može pojmiti Božansku Nadmoć nad sobom...
Znam sigurno da mnogi znanstvenici ne mogu stati pred čudesnim izazovima znanosti, da su spremni riskirati, da sami ne znaju što će i kako na kraju sve ispasti, da ne znaju kako razmišljaju oni koji ih financiraju. Što su izumi moćniji to je vjerovatnost apokalipse ljudske civilizacije sve bliža i sve vjerovatnija...
Možda me strah što sam glup, ili su zaslijepljeni izazovima da ne vide...
Oznake: nisam protiv znanosti, ali u svemu treba biti mjere i opreza
ponedjeljak, 24.08.2015.
ZALJULJALI SU SVIJET
Moram priznati da mi je jako čudan ovaj spot od Nine Kraljić. Istina, u početku predivne slike prirode, ali onda nekakve piramide od tankih grana, koje mi podsjećaju na nekakve scene iz horor filmova, te ostali nekakvi znakovi. Ne znam da li su samo htjeli ostaviti nekakav umjetnički dojam, ili se radi o štovanju crne magije, odnosno sotonizma.
Sama pjesma i spot jako me već podsjećaju na neke strane spotove, još dok sam gledao MTV, ali u kojima nije bilo ovakvih "umjetničkih skulptura".
Ne znam što misle pod time da su zaljuljali svijet... Ne znam da li je to skrivena poruka onih koji štuju sotonizam...
Doista, ili sam baš toliko glupav, ili jednostavno ne znam što je umjetnost, ili nekakva sekta sotonizma želi isplivati na površinu kroz spot koji će pratiti mnogi... Moram priznati da sam ostao zatečen, jer doista nije mi jasno...
Ako misle da su zaljuljali svijet, a ljuljaju ga neprestano... Moj odgovor je: Na kraju, ipak će doći svjetlost...
Oznake: skrivene poruke, odnosno otkrivenje tame, ili sam ja lud
petak, 21.08.2015.
NISAM DOSTOJAN
Na blagdan Velike Gospe htio sam nešto napisati u Njenu slavu, ali nešto me prekinulo. Ustvari, već sam bio napisao, ali nisam objavio... Idućeg dana mislio sam to učiniti, ali shvatio sam kako ga nisam spremio u skice. Odlučio sam ponovo to isto napisati, ali opet moj naum nije urodio plodom...
Razmišljao sam...
Bože moj, kako mogu veličati Gospu, kako se mogu doživljavati, kad se godinama nisam ispovjedio, kada već godinama ne idem na Sv. Misu... Kako se uopće mogu nazivati vjernikom...
Znam da me sve to čini nedorečenim, slabim i nepromišljenim u pogledu vjere i Boga...
Mislim kako je sve nastalo iz nekog bunta, u vrijeme odmah iza rata ili možda malo prije, kada svećenici nisu jasno i glasno progovorili o ratnim profiterima, kada nisu digli glas protiv onih koji su pljačkali Hrvatsku i narod u ime Boga i u ime domovine.
Mislim kako je sve postalo ovako iz nekog bunta prema vjernicima koji se sve više klanjaju novcu i nemoralu, koji sve više govore kako je dobrota i moral nešto što je naivno i nazadno, nešto čega se drže još samo budale, tako da svi postadoše pametni. Nikada neću prihvatiti tako nešto, jer očigledno je kako ne poznaju riječi Sina Božijega, i ne shvaćaju da razbijaju jedan tabu, a to je dobrota i poštenje. Ne svaćaju da su upravo oni jedina mogućnost stvarnog napretka čovječanstva, jer u suprotnom događa nam se sve ono što ovaj svijet čini groznim i nemilosrdnim. Dakle, svo zlo ovoga svijeta ne dopušta Bog nego čovjek, ljudi...
Smiješnim se čini sve veći pritisak na crkvu kako ona ne bi trebala progovarati i djelovati izvan oltara i crkve, jer to ona jednostavno mora i treba. Ona treba biti uz narod. Treba jasno i glasno progovarati i djelovati kada zalutamo u morima trendova, kada se izgubimo u prašumama nemilosrđa i zla. Jer, zašto bi umjetnici, političari, i svi drugi, bili iznad nje i nas samih...
Smiješnim se čini ta tkz. borba za napredak i slobodu, jer u njoj vidim nečiju politiku, nečije interese, jer u svemu tome prepoznajem mržnju prema Bogu i prema samim ljudima... Jer, nikada se neću odreći Boga, kao ni ljudi...
Nikada se neću odreći vjere, niti crkve, tako da me žalosti kad vidim kako sve manje ljudi odlazi u na Misu, pogotovo kad su u pitanju mladi, jer zavedeni su trendovima, slijepi su pred lažnim obećanjima slobode i napretka. Prava ljubav postala je naivna i smiješna, jer pobijeđuje ona koja se vodi materijalnim stanjem, ona koju propagiraju moderatori suvremenog, ona gdje umišljeni razbijaju sve tabue i gdje pomiču granice "ljudske nazadnosti"...
Ne znam kako me drugi vide. Ne znam da li pomišljaju kako sam ateist. Ne znam da li me vide članom neke sekte...
Nikada nisam mrzio ateiste. Nikada me svećenici nisu učili da ih mrzim.... Zato, ako smo nazadni, nije mi onda jasna sva ta mržnja prema svećenicima i prema vjerama od onih koji se nazivaju naprednima, od onih koji sebe nazivaju "oslobođenima". Valjda bi takvi trebali biti sretni, a ne mrzitelji. Valjda bi trebali žaliti vjernike, a ne mrziti ih...
Nisam dostojan Gospe... Nisam dostojan nazivati se vjernikom...
Ipak, moja tjelesna odsutnost ne znači i onu duhovnu...
Oznake: zbog sebe i zbog drugih učinimo sebe nesebičnima
ponedjeljak, 03.08.2015.
300
Ovo nije priča o američkom blockbusteru, filmska epska saga o 300 hrabrih Spartanaca koji su se suprostavili moćnom perzijskom carstvu. Pišem o 300 zaboravljenih hrvatskih žrtava jednog sela pored Prijedora, kojem sam i ime zaboravio. Možda bi se mogao lažno pohvaliti da nisam zlompamtilo, ali ovo je moja sramota, kao i sveukupnog hrvatskog naroda, jer radi se o najvećem broju stradalih Hrvata na jednom mjestu u Bosni i Hercegovini. Pobijeni su početkom rata u samo dva dana...
Zanimljivo je što o tom selu i tim žrtvama niko ne govori, pa ni sami Hrvati. Tu priču sam prošle godine gledao na bosanskom tv kanalu Hema. I njima je čudno zašto hrvatska politička elita ne spominje najveće stradanje civila... Ne znam da li je to podvala, ali sve se bojim da je istina. Uostalom, koga zanimaju nekakvi primitivni seljaci, jer pravednost nam je samo jedan od aduta politike i njene mudrosti...
Ne znam zašto bi to spominjala ta čuvena Documenta, taj jad i zlo koje živi na grbači hrvatskog naroda, ta bijeda od pravednosti koja se hrani i napaja na patnjama svih žrtava, a cilj joj je određena vrsta politike i njeno sprovođenje.
Vidim da se sa njima dobro slaže i gospodin Pupovac. Da se razumijemo, nikad ne bi nekom zabranio da spominje vlastite žrtve svoga naroda i da se bori za svoj narod, ali taj "pravednik nad pravednicima" igra mudru i vještu politiku. Tako mu ne smeta da sjedi u prvim redovima skupštine Republike Srpske, na njenoj svečanoj sjednici povodom godišnjice osnivanja. Koliko je Hrvata protjerano otamo ? Jer valjda to nisu bile ptice nego ustaški zločinci. Zašto se nije digao, zašto nije udario šakom po stolu, i zašto nije zagrmio da je ta tvorevina nastala na genocidu, na zločinima i protjerivanju nesrpskog stanovništva. Pa, zašto bi, jer kao što reče jedan njegov drug, taj mali od palube na brodu neke nove (stare) srpske politike: Onaj narod koji je prošao Jasenovac i Jadovno ne može biti zločinački !
Jadno i smješno. Jer, to je isto kao kad bi rekao: Onaj momčić koji je doživio da mu žandari odvode oca u nekakav srpski zatvor ne može biti zločinac !.... Ovo mislim na Maksa Luburića. A ovako ne mislim, nego samo uspoređujem, odnosno pokušavam ismijati nečija opravdanja, točnije rečeno te Radikalne četničke stranke, koja je samo mudro promijenila retoriku govora i način ponašanja... Pa tako, nedavno Vučić ispade veća žrtva od samih srebreničkih žrtava...
Prvo se spominjalo četrdeset i nešto žrtava u Oluji, pa onda sedamdeset i nešto, pa stotonjak, i eto sada smo došli na brojku od šesto. Kako vrijeme bude odmicalo taj će se broj povećavati, pa me ne bi čudilo da žrtava jednog dana bude preko dvjesto tisuća...A zna se dobro što je povod svega toga, i zaboravljaju spomenuti da se najprije dogodilo protjerivanje Hrvata sa njihovih ognjišta. Više gotovo niko ne spominje neka hrvatska sela i te žrtve...
Kao što nije suđeno tom selu kod Prijedora da se spominje, jer izgleda sve žrtve ne vrijede jednako. Izgleda da samo Documenta i Pupovac određuju tko su i što su žrtve. Izgleda da su samo oni dobili od nekoga pravo da određuju pojam pravednosti, kao i taj mali od palube koji urlauče po Hrvatskoj i po Bosni...
Jadni su i bijedni, zlo su i tuga, jer samo broje krvna zrnca žrtava, njihovu ideološku pripadnost, pa tek onda stvaraju liste. Za to su još i dobro plaćeni. Tu im je i kolega Frljić, te još neki mladi povjesničari koji rekoše kako su svećenici opravdano likvidirani, jer su bili na strani fašizma...
Jad do jada, tuga do tuge, zlo do zla...
Znam da ću ovim ispasti primitivni nacionalist, ali nije me briga.
I nikad sebi ne bi dozvolio da pravdu uzmem u svoje ruke jer je nisam dostojan, zbog svojih slabosti, zbog svojih neznanja i zabluda...
I zato pljujem na njihovu pravdu, jer to su bijedni plaćenici od jednog te istog gazde....
Oznake: zaboravljeno selo i žrtve
