red bush
nedjelja, 07.12.2014.
BOGINJA PRAVDE
Bože moj, dao si nam samo Deset zakona. Oni su tek jedan maleni potok, kojem se zbog bistrine (čistoće) vidi samo dno. Ne plašim se tog potoka, jer kad se pogledam u njemu vidim svoj odraz, svoje lice...
Ljudi nam dadoše na milione svojih nekakvih zakona, gdje je važan položaj točke ili zareza, jer njihovo mjesto u jednoj rečenici može dovesti do toga da se jedan te isti zakon različito tumači. To je jedna golema količina vode koja je zamućena, u kojoj vrebaju raznorazni predatori. To su mora tuge i bijede koja zahvaćaju silne oluje, plime i oseke, kojima krstare raznorazni gusari.
Čini mi se i najbolji plivači poštene duše teško će naći svoj spas u nečemu takovom...Mnogi razbojnici vični vodenim izazovima svakodnevno oduzimaju naša prava, uništavaju naše bolje sutra, oduzimaju naše živote...
Pred našim "hramovima pravde" stoji skulptura boginje pravde. U jednoj ruci drži vagu, a na njenoj glavi je povez preko očiju kako bi pravednost bila prema svima jednaka. Međutim, moje oči vide lik osobe (žene) s povezom samo preko lijevog oka, jer ne daj Bože, zašto bi htjela ili voljela vidjeti ono što se događa na krajnjoj ljevici, sve njihove zločine, zla i nečista djela. Jer, eto imamo nekakvu Documentu - Centar za suočavanje s prošlošću. Jadno je kako se ta udruga, organizacija (ili što li sve ne) ne suočava sa svim strahotama koje je počinio komunizam. To je i danas jedna tabu tema, jer ako o njoj progovorite onda ste "crna mantija", onda ste fašist...
Prisjetim se škole i onog pitanja da li je teže kg vune ili kg željeza. Ne znam jesam li nasjeo na pitanje i jesam li brzopleto odgovorio, jer tako lako je nasjesti i nekako je skoro logičnije da jezik bude brži od pameti... Eto, danas ta Documenta i svi ti "sljedbenici pravde" govore mudro da je teže kg željeza od kg vune. Zašto !? Zato što je jedno željezo a ovo drugo vuna. Jer, željezo je željezo!!! Doista, to je njihova mudrost i poznavanje materije...
Nikada sebi ne bi dozvolio da se poigravam sa žrtvama, da manipuliram njihovom tragičnim sudbinama, tim neispričanim ljudskim pričama, ili da se hranim izmišljotinama kako bi nečije nesreće bile pogodno tlo na kojem bi gradio utvrde vlastitog promišljanja pravde, na kojem bi gradio karijeru i carstvo...
Jer, tko sam da mogu prosuđivati, da mogu drugima suditi za njihove grijehe, jer sebi ih tako lako oprostim, jer svoje nikako ne želim vidjeti i priznati....
Oznake: Putovanja
