red bush
utorak, 07.07.2015.
SREBRENICA
Kad ljudska duša zaboravi milosrđe, kada virus zla nađe utočište u njenim odajama, razum tada izgubi vlastito ime svoje... I pišem o ljudima, općenito, bez obzira na boju kože, bez obzira na nacionalnost i religiju, kao što i ateizam neće biti pošteđen... Jer, kako god da ljudi djeluju to rade iz vjerovanja u nešto, odnosno iz nekog svog uvjerenja...
Tako, onako usput, dogodi se Srebrenica... Možda ne pravi genocid, ne u pravom smislu te riječi, jer žene su ipak bile pošteđene, barem smrti. Međutim, da li bi i one bile pošteđene, da recimo nije bilo objektiva, ili da nije bilo prisutnosti međunarodnih vojnih i civilnih službi. Jer, jasno je da je cilj bio izbrisati muslimansko stanovništvo...
Tako npr., gledajući jednu stranu tv, odnosno ispovijest jednog nizozemskog vojnika, vidi se na fotografijama kako su na vratima njihove kantine bili demonski i sotonski crteži i napisi. U tu njihovu vojnu bazu dovođene su prostitutke, i svakodnevno su se događale raznorazne orgije...
Doista, kako je onda takva vojska mogla zaštiti nedužne...
Doista, zašto je svijet očekivao da oni nekoga mogu zaštititi...
Doista, zar su takvi krivci za ono što se dogodilo...
U istoj emisiji, srpska starija žena priča svoju tragediju, kada joj je pobijena cijela obitelj, a ona je ipak nekako preživjela, premda je bila teško ranjena. Njenoj kćeri nekakvi zubari žicom su vadili zube...
Doista, ne znam kakvi su to junaci bili, kada se na nedužnima i nemoćnima tako iživljava. To je sotonizam i kukavičluk...
Međutim, da li taj i drugi slučajevi, kojih je bilo, opravdavaju sve ono što se dogodilo poslije. Da li taj slučaj opravdava srebrenički genocid, i može li se reći da su svi krivi i da nije bilo nevinih strana u tom ratu. Zasigurno ne...
Ali, srpski djeljitelji pravde, označivači i prokazivači genocidnih naroda, sve stvari žele preokrenuti. Zato se polako, ali sigurno, nameću kao regionalni suci i žandari, jedina sila pravde i pravednosti.... Zato ne čudi što "mali od palube" jedne nove ili stare srpske politike drži onako veličanstvene govore. Zato ne čude sve češća uhićenja po drugim državama...
I kako je moguće da Bošnjaci imaju toliko ulica s Titovim imenom, a on je sličnu tragediju i genocid učinio prije nekoliko desetljeća, ne nad narodom nego nad idejom o ponovnom stvaranju hrvatske države. Tada su pobijene tisuće neprijateljskih vojnika, zarobljenih i razoružanih. Jasno mi je da je on pridonio jačanju njihovog nacionalnog identiteta, ali ako jedne zločine ne želimo vidjeti a druge vidimo i stalno o njima govorimo, onda se dogode novi zločini...
Ne razumijem ubijanje razoružanih i zarobljenih... Ne razumijem opravdanja... Jer to nije vojnička i ljudska hrabrost, već jad i primitivizam ljudskog razuma i savijesti...
I što li znači rezolucija UN-a, kada svjetske politike i vođe slijede svoj razum i stanje svijesti, odnosno kada jedino vide svoj vlastiti put i snagu, ono što je Hitlera učinilo luđakom, ubojicom i diktatorom, jednim od mnogih...
A ti od nekih i mnogih slave kao vojskovođe i velikane...
Ali, što moja primitivna glava zna, kada imamo sve te udruge, kada imamo sve te misionare i propovjednike pravde, te krakove jedne velike hobotnice što se zove politika...
Kako onda možemo tumačiti Jasenovac, Bleiburg, Srebrenicu...
Hoće li nam se povijest neprestano obijati o glavu, jer ne želimo priznati i vidjeti sebe, kao što druge držimo na nišanu našeg promatranja i djelovanja...
Doista, ne razumijem sve to, jer ne znam što je politika, jer je ne želim naučiti, kao što mudri je shvatiše i uzeše...
Oznake: zlo uvijek nađe opravdanja, dobrota zato često završi u blatu
