red bush
petak, 31.07.2015.
SMISAO ŽIVOTA
Čujem... Slušam... Čitam... Određuju smisao života, njegove vrijednosti, upućuju nas na pravce i putove života..., jer misle da su oni putokazi našega životnog koračanja, razmišljanja i djelovanja... Tako sebi dodijeliše pravo pravednosti i demokracije, slobode i napretka... Međutim, jako je čudno što se sve to ne mjeri po principima slobode i jednakosti, već nam u ime svega toga žele natovariti na seljačka ramena teret primitivizma i zaostalosti, odnosno zatucanosti...
Koliko vrijedi riječ jednog običnog prosječnog čovjeka koji nije bezobziran i bezobrazan, odnosno nije mudar i pametan, koji se ne zna prilagođavati. Jer, bezobrazni i bezobzirni učiniće sve kako bi ostvarili svoje naume, a oni su: moć nad drugima, uzimanje svih svojih i tuđih prava, provođenje i postavljanje svojih zakona...
Što znači riječ i djelovanje običnog čovjeka naspram poznatog i uglednog. Kako se mjeri, ocjenjuje i plaćaju njihovi radni zadaci...
Malo je čudno što stalno govore o borbi protiv rasizma, a svakodnevno ga gledam. Jer, jedini problem nije samo naša boja kože, već jesmo li bogati ili siromašni, jesmo li iz ugledne ili iz ispodprosječne obitelji, jesmo li se nametnuli kao važne karike društva ili želimo ostati samo obični mali ljudi...
Ali, mudri i umni reći će nam da su ugroženi, sva njihova prava i slobode, da im je uskraćeno djelovanje... Jer, naivni i radišni ljudi naučili su trpjeti, raditi i šutjeti, jer se ne žele bogatiti na tuđim nesrećama i patnjama.
I tako, svako svoj smisao života želi postaviti na pijedestale društva i Ustava, jer ubijeđenost jača je od savijesti, pa tako imamo diktature i diktatore koji će uvijek pronaći naše slabe točke, naše ideale, putove i živote. Takvi, ubijeđeni su kako su gospodari naših sudbina i života, a rekoše da ropstvo je davno ugašeno. A mislim, kako je samo promijenilo odjeću, način i izgled, jer mudri i snalažljivi uvijek se dosjete metoda...
Rekoše kako je ovaj naš život samo jedan jedini... Rekoše kako ga u potpunosti treba iskoristiti i uživati u njemu... Čudno mi je kako je nekima sve dopušteno, dok su mnogi osuđeni na patnje i stradanja, a nisu baš toliki bedaci da nemaju pojma o životu.
Da bi sve bilo demokratski i humano hraniće nas raznim i praznim parolama....
Postavlja se pitanja zašto biti naivna budala kad je naš život sve što imamo... Zar bi trebali biti anarhisti, zato što drugi nameću svoje zakone, a oni su temelj prava onih jačih... Zar bi trebali podizati nekakve revolucije, a one su uvijek počinjale i završavale nasiljem i prolivanjem nečije krvi, odnosno oduzimanjem nečijih života... Zar bi se trebali boriti za svoje pravo kad će nas uvijek preveslati umni, mudri i snalažljivi... Zar bi se trebali mirno pustiti životnim tokovima da nas vode i nose, dok drugi trasiraju i grade razne kanale i putove prema injženjerskom naumu elita i moćnika...
Ipak, kako god da bilo, pravi smisao života jest ljubav i dobrota. Ta trnova kruna koja će nas boljeti, pod kojom će nas ismijavati. Rđave glave nose zlatnu, i ona im je jedini smisao i način života. Za nju spremni su učiniti ama baš sve...
Oznake: lažna demokracija onih koji ne vole istinu
utorak, 07.07.2015.
SREBRENICA
Kad ljudska duša zaboravi milosrđe, kada virus zla nađe utočište u njenim odajama, razum tada izgubi vlastito ime svoje... I pišem o ljudima, općenito, bez obzira na boju kože, bez obzira na nacionalnost i religiju, kao što i ateizam neće biti pošteđen... Jer, kako god da ljudi djeluju to rade iz vjerovanja u nešto, odnosno iz nekog svog uvjerenja...
Tako, onako usput, dogodi se Srebrenica... Možda ne pravi genocid, ne u pravom smislu te riječi, jer žene su ipak bile pošteđene, barem smrti. Međutim, da li bi i one bile pošteđene, da recimo nije bilo objektiva, ili da nije bilo prisutnosti međunarodnih vojnih i civilnih službi. Jer, jasno je da je cilj bio izbrisati muslimansko stanovništvo...
Tako npr., gledajući jednu stranu tv, odnosno ispovijest jednog nizozemskog vojnika, vidi se na fotografijama kako su na vratima njihove kantine bili demonski i sotonski crteži i napisi. U tu njihovu vojnu bazu dovođene su prostitutke, i svakodnevno su se događale raznorazne orgije...
Doista, kako je onda takva vojska mogla zaštiti nedužne...
Doista, zašto je svijet očekivao da oni nekoga mogu zaštititi...
Doista, zar su takvi krivci za ono što se dogodilo...
U istoj emisiji, srpska starija žena priča svoju tragediju, kada joj je pobijena cijela obitelj, a ona je ipak nekako preživjela, premda je bila teško ranjena. Njenoj kćeri nekakvi zubari žicom su vadili zube...
Doista, ne znam kakvi su to junaci bili, kada se na nedužnima i nemoćnima tako iživljava. To je sotonizam i kukavičluk...
Međutim, da li taj i drugi slučajevi, kojih je bilo, opravdavaju sve ono što se dogodilo poslije. Da li taj slučaj opravdava srebrenički genocid, i može li se reći da su svi krivi i da nije bilo nevinih strana u tom ratu. Zasigurno ne...
Ali, srpski djeljitelji pravde, označivači i prokazivači genocidnih naroda, sve stvari žele preokrenuti. Zato se polako, ali sigurno, nameću kao regionalni suci i žandari, jedina sila pravde i pravednosti.... Zato ne čudi što "mali od palube" jedne nove ili stare srpske politike drži onako veličanstvene govore. Zato ne čude sve češća uhićenja po drugim državama...
I kako je moguće da Bošnjaci imaju toliko ulica s Titovim imenom, a on je sličnu tragediju i genocid učinio prije nekoliko desetljeća, ne nad narodom nego nad idejom o ponovnom stvaranju hrvatske države. Tada su pobijene tisuće neprijateljskih vojnika, zarobljenih i razoružanih. Jasno mi je da je on pridonio jačanju njihovog nacionalnog identiteta, ali ako jedne zločine ne želimo vidjeti a druge vidimo i stalno o njima govorimo, onda se dogode novi zločini...
Ne razumijem ubijanje razoružanih i zarobljenih... Ne razumijem opravdanja... Jer to nije vojnička i ljudska hrabrost, već jad i primitivizam ljudskog razuma i savijesti...
I što li znači rezolucija UN-a, kada svjetske politike i vođe slijede svoj razum i stanje svijesti, odnosno kada jedino vide svoj vlastiti put i snagu, ono što je Hitlera učinilo luđakom, ubojicom i diktatorom, jednim od mnogih...
A ti od nekih i mnogih slave kao vojskovođe i velikane...
Ali, što moja primitivna glava zna, kada imamo sve te udruge, kada imamo sve te misionare i propovjednike pravde, te krakove jedne velike hobotnice što se zove politika...
Kako onda možemo tumačiti Jasenovac, Bleiburg, Srebrenicu...
Hoće li nam se povijest neprestano obijati o glavu, jer ne želimo priznati i vidjeti sebe, kao što druge držimo na nišanu našeg promatranja i djelovanja...
Doista, ne razumijem sve to, jer ne znam što je politika, jer je ne želim naučiti, kao što mudri je shvatiše i uzeše...
Oznake: zlo uvijek nađe opravdanja, dobrota zato često završi u blatu
