Brojevi u politici

petak, 11.10.2013.

Zašto Todorić nije, i nikad neće ni biti, Rockefeller?

Prolazim fazu intenzivnog gnušanja prema našoj političkoj i, općenito, javnoj sferi, pa nemam volje ni za pisanjem na blogu.

Tako mi gornji naslov i dio teksta već mjesecima stoje i čekaju završetak, a čekali bi i dalje da već danima ne hodam po Zagrebu i tražim kirurga koji bi me bio voljan operirati. Pa sam se malo naljutila, no time sam dobila i nešto adrenalina da dovršim tekst – što je još jedan dokaz one poznate „svako zlo za neko dobro“. Također, nije da sam protiv štrajka liječnika – dapače, mislim da su štrajkati trebali i ranije.

Prezime Rockefeller vibrira brojem 56/11 i to je broj zbog kojeg je ova obitelj svjetski poznata po znatnom izdvajanju novaca za dobrotvorne svrhe, po osnivanju raznih zaklada, sveučilišta, donacijama za znanstvene i umjetničke projekte, ali i velikim donacijama u javnozdravstvene svrhe – i to po cijelom svijetu, pa tako i mi u Zagrebu imamo Rockefellerovu bolnicu.

Naime, kao što to sada već svi znamo, broj 11 je viša vibracija broja 2, donosi lakši pristup višim nivoima postojanja što se može realizirati na razne načine, a jedan od najčešćih je izuzetna intuitivnost, tako da se i one osobe koje se posebno ne bave duhovnošću, koje možda nisu ni potpuno svjesne te svoje osobine, u svakodnevnom životu imaju i te kakve koristi od svoje intuitivnosti, naročito ako su i inače pozitivne osobe. Zbog toga je ogromna šteta za ljudsku civilazaciju u cjelini što svoje potomke, baš kao što ih se uči logičkom zaključivanju, ne uči prepoznavati, a onda i vjerovati, u to svoje unutrašnje znanje.

Uz originalan, inventivan i kreativan um , ta intuitivnost, u realnom životu, često donosi bogatstvo i slavu. A broj 56 donosi i sposobnost, ne samo da se osjeti, ili spozna, ono što javnost želi ili treba, nego i potrebu da se na to odgovori, da se na neke probleme i potrebe konkretno reagira. A Rockefellerovi su obitelj koja kroz generacije na poseban način osjeća potrebe šire zajednice i angažira se na radu za opće dobro.

I obitelj Rothschild je bogata i donira u dobrotvorne svrhe, ali oni nisu svjetski poznati po posebnom načinu na koji osjećaju potrebe šire zajednice ili po angažmanu na radu za opće dobro. Rothschildi su bankari u broju 8, i zbog toga bogatstvo više tretiraju kao izvor moći, pa im je i donatorstvo iste kvalitete.

Todorić je prezime u broju 3/39. Pozitvne osobine koje donosi broj 39 su, prije svega, dobra kombinacija mašte i intelekta, dug i zdrav život, osjećaj da se može bitno doprinijeti na jednoj višoj društvenoj razini i izuzetna upornost u završavanju nekog započetog projekta. Broj 39 donosi sreću u kockanju i investiranju.

Kao i svi brojevi 3, broj 39 donosi veliku potrebu i uživanje u društvenim kontaktima i osobna poznanstva su, obično, izvor velike podrške i pomoći u svim životnim područjima.

Međutim, prilično je teško broj 39 živjeti uglavnom pozitivno. Broj 3, sam po sebi, donosi veliku potrebu za uživanjima, naročito tjelesnim, a u ovom slučaju broj 9 tu potrebu pojačava – već smo prije rekli da je 9 i broj hedonizma i pretjerivanja u osjetilnim užicima svih vrsta.

Uz uživanje u dokolici ide i lijenost, rasipnost, pretjerivanja svih vrsta, te neosjetljivost za tuđe probleme, te pokušavanje da se izbjegnu odgovornosti u svakom smislu. Osim toga, ljudi pod utjecajem ovog broja jednostavno su „stvoreni“ za tračanje i razna pretjerivanja u komunikaciji.

Iz ove kratke analize može se zaključiti sljedeće: Todorići dio svog bogatstva, bez obzira na svijest o stanju društva i njegovim potrebama, u pravilu ne vraćaju društvu, koje im je to bogatstvo i omogućilo, i može se pretpostaviti da, ako daju, daju onima koji su im i omogućili ili pomagali u stjecanju bogatstva.

Za razliku - osnivač dinastije Rockefeller već je od svoje prve plaće počeo vraćati dug društvu, jer je od početka bio svjestan da se stjecanje bogatstva ne odigrava u zrakopraznom prostoru, nego da mu je društvo, svojim načinom organiziranosti, omogućilo bogaćenje. Također, broj 6 u broju 56 donosi veliki osjećaj odgovornosti ali i ljubav prema domu, u širem smislu domovini.
Pa su tako Rockefellerovi ulagali milijune dolara, po cijelom svijetu, za unapređenje medicine i razna poboljšanja u javnozdravstvenoj sferi, dok su Todorići dio bogatstva investirali u zdravstvenu ustanovu kao dobru investiciju za još veću zaradu.

Zanimljivo je da Ivica Todorić kao broj Izraza ima broj 11/65, a to je broj koji donosi moć i autoritet u poslovnom svijetu, a također i pomoć važnih ljudi. Broj 65 isto tako pomaže u popravljanju nečijeg statusa, a predstavlja i pomoć u postizanju ciljeva. U negativnom smislu – donosi potrebu za samouzdizanjem kroz materijalna zadovoljstva i imovinu. Broj u Tarotu odgovara Kralju novčića. Kao broj 11, donosi izuzetnu intuitivnost. Ako se od ijednog Todorića može očekivati dobrotvornost na jednoj višoj razini, onda je to u prvom redu Ivica Todorić – i to upravo zbog broja 11.

Ako je Todoriću pravo, odnosno prvo prijavljeno, ime Ivan, neka detaljnija analiza morala bi to ime uzeti kao najvažnije, ali kako se ime Ivica koristi kroz duže vrijeme, mora se u analizi također uzeti u obzir.

S obzirom da prezime Todorić s imenima Ante i Ivan daje brojeve 7, odnosno 4, teško je očekivati od nasljednika Ivice Todorića da sami iniciraju izdvajanje novaca u humanitarne svrhe – naravno puno ovisi i o datumima rođenja. A i o savjetnicima.

Sve ovo, naravno, pišem jer sam duboko nesretna sa stanjem u kojem se našao najveći dio stanovništva – i to ne samo zbog sve većeg siromaštva i društvenih nepravdi, nego zbog znanja o tome kako takvo stanje utječe na zdravlje ljudi.

Konstantna poniženja koja dolaze iz političke sfere ne mogu a da se ne odraze na zdravlje nacije u cjelini.

Bilo je više nego mučno gledati proteste seljaka i ponašanje vlasti prema njima, više je nego mučno gledati bezosjećajno vrijeđanje vlastitog naroda naturivanjem ćirilice, simbola srpskog klanja i grabeži, perfidno i pokvareno se pozivajući na poštivanje zakona.

Više je nego mučno gledati kako politička sfera štiti interese banaka, i to stranih, na štetu građana koji su im vlast i omogućili.

Više je nego mučno bilo gledati odvratnu i neinteligentnu manipulaciju kojom se građane navelo da glasuju za pristup EU, organizaciji koju prvenstveno zanima da Hrvatska ima novaca za vraćanje dugova i plaćanje milijuna za članarinu, a Hrvati ih zanimaju prvenstveno kao oni koji te novce moraju zaraditi – koliko će narodu ostati nije briga nikoga. Umjesto da odgode vraćanje kredita dok država ne dođe k sebi, dok ne osnaže i ljude i privredu – političari su državu izručili drugima da nam oni rješavaju probleme. I rješavat će ih tek toliko koliko njima treba, za Hrvatsku i njezine stanovnike, po naravi stvari, njih nije i ne može biti briga.

Sve to, i još puno više od toga, nužno ostavlja traga i na psihičkom i na fizičkom zdravlju ljudi. Ljudi iz političke sfere doslovno narod tjeraju u bolest, a izdvajanja za zdravstvo se smanjuju.

Jedna od rijetkih dobrih stvari iz bivšeg sistema, dobra zdravstvena skrb za sve građane bez obzira na materijalno stanje, mogla se, uz manje izmjene, a uz više pameti i volje, održavati i dalje. Namjera da se većina zdravstvenih ustanova privatizira, „amerikanizira“, duboko je protunarodna, a velike poreze trebalo bi koristiti i za poboljšanja materijalne situacije u zdravstvu, a ne na vraćanje dugova.

Nitko ne vraća dugove ako je gladan i bolestan, a Hrvatska je upravo, i sve više, baš to – gladna i bolesna.
Nijedna majka neće vraćati dugove ako kod kuće ima potrebito, bolesno i slabo dijete. Vratit će ih kad dijete ozdravi i ojača – to je normalno, i u skladu s procesima kako djeluju priroda i kozmos u cjelini, a to je prirodni nagon za opstankom plaćen najmanjom cijenom.

U Zagrebu, a valjda je tako i drugim većim gradovima, privatnici, i to ne samo privatne klinike, nego i pojedinci –imaju suvremenije i bolje zdravstvene uređaje nego bolnice. Njih mogu koristiti samo bolesnici koji imaju novaca za skupe pretrage.
Bolnice štede, već jako dugo, na kvaliteti bolničkog smještaja – hrani, krevetima, čistoći, lijekovima - u novinama se moglo pročitati čak i na kirurškom koncu i sklapelima. Moderniji medicinski aparati su rijetkost.

Sve to nije ponukalo Todoriće, i druge bogataše, na sustavniju pomoć bolnicama, pa i zdravstvenom sistemu u cjelini. Nije ih ponukala ni činjenica da se i zaposleni u njihovim poduzećima liječe u njima.

Mi koji se malo dulje sjećamo, znamo da se i u prošlom sistemu, u kojem se država puno bolje brinula za zdravlje ljudi i izdvajala, odnosno, više novaca – da su se i tada davale donacije bolnicama. Banke, velika poduzeća, ustanove – redovno su donirale i u zdravstvo.

Danas su donacije puno siromašnije, sporadnične i uglavnom u medijski razvikanim slučajevima praćenim pjevačkim spektaklima na Trgu bana Jelačića.

Sustavnog doniranja nema.

Zašto, gospodine Todoriću?

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv