Brojevi u politici

nedjelja, 02.06.2013.

Platon

„ Oni ljudi koji ne znaju za mudrost i vrlinu i koji imaju smisla samo za gozbe i slična zadovoljstva, silaze, čini se, dolje i odande se opet vraćaju prema sredini, i cijeli svoj život provode u lutanju između bola i bezbolnosti.
Oni nikad ne prekoračuju taj prag; nikad ne uzdižu svoje oči prema pravoj visini i ne penju se tamo, oni nikad nisu bili ispunjeni pravom stvarnošću i nikad nisu okusili pravu i čestitu nasladu, nego kao stoka gledaju prema dolje, uvijek sagnuti prema zemlji i okrenuti stolu, i tu, u žderanju i parenju, traže svoju hranu i uživanje.
Kako bi željeli imati više nego njihov susjed, oni udaraju i bodu jedni druge željeznim rogovima i kopitima, i tako, zato što ne uzimaju pravu hranu i ne popunjavaju u sebi onaj dio kojem je to stvarno potrebno, ubijaju jedan drugoga zbog nezasićenosti“.

A osim iznošenja dokaza o besmrtnosti i seljenju duše, Platon je u „Državi“, kao što je to opće poznato, tvrdio da najbolji upravljači državom mogu biti samo filozofi – najobrazovaniji, najmoralniji, najodgovorniji, čak najljepši, ljudi koji svoju osobnu izvrsnost stavljaju u službu općeg dobra.

Rekao je još nešto: „ Demokratska vlada nastaje kad siromasi pobijede, pa jedan dio protivnika pobiju, a drugi protjeraju, a sa ostalima ravnomjerno podijele vladu i građanska prava, i kad se vlasti u njoj najčešće biraju kockom“.

Također: „ Pretjerana sloboda ne prelazi ni u što drugo, nego u pretjerano ropstvo, i za pojedinca i za državu“.


O tome kako pretjerana sloboda nužno vodi u isto tako pretjeranu neslobodu pisala sam u više navrata, uvijek uzimajući kao primjer SAD čiji je jedan, od glavnih brojeva, broj 5, broj koji je „odgovoran“upravo za odnos prema slobodi i načinima njezine realizacije. Trenutno stanje u SAD-u, kao i trend koji nužno slijedi iz ovakvog poimanja slobode, odlični su primjeri.
Ono za čim, s tim u vezi, možemo žaliti je činjenica da oni koji su od osamostaljenja vodili Hrvatsku nisu bili u stanju prepoznati i ono što se u SAD događa, kao i činjenicu da je sve veća nesloboda u samim SAD-u po logici stvari, a zbog uloge SAD u svijetu, postala američki vodeći izvozni proizvod.

Umjesto pristupanja NATO-u i EU, umjesto oslanjanja na angloameričku politiku, jedino produktivno u smislu očuvanja izvornih hrvatskih interesa, bili su izolacija i veliki oprez prema onome i onima koji se puštaju u zemlju. Island je u tome krasan primjer – njima doduše pomaže njihov zemljopisni položaj, ali to nije ključni faktor.

No, naši političari djeluju na način da su američki i engleski nacionalni interesi postali i hrvatski nacionalni interesi – a mi smo im to dopustili.

Još je Platonu prije skoro 2500 tisuće godina bilo jasno da demokracija nužno vodi u tiraniju, jer se zastupnici naroda pretvaraju u tirane. U današnje vrijeme tirani su oni koji vladaju novcem i, što je još gore, novac smatraju najvišom vrijednošću prema kojoj treba težiti.
To se može spriječiti samo na jedan način – da narod izabere da vlast obnašaju ljudi osobina sličnih Platonovim filozofima, što znači da prestane na vlast birati pojedince slične sebi.

Je li tako nešto moguće? Jest. A je li tako nešto realno? Teško.

Oni na vlasti su poduzeli praktički sve da tamo i ostanu. Samo mijenjaju pozicije – jedanput vlast, drugi put oporba i tako u krug.

Izlaznost na izbore je porazno mala. Tko danas na izbore uopće i izlazi?
U prvom redu sami političari i oni interesno, na razne načine, povezani s njima.
Drugi po brojnosti su penzioneri, i to oni iznad 65, sudeći bar po onome što se može vidjeti na izvještajima s birališta.

Mogu li ove grupacije birati kvalitativno drugačije narodne predstavnike? Naravno da ne mogu. Zadnji put sam pisala o političkoj manipulaciji koja određuje rezultate izbora – tu su se naši političari pokazali jako dobrim učenicima vanjskih uzora.
Političari tzv. zapadne demokracije, pa onda i naši, raznim manipulacijama, uglavnom pod izlikom da se radi o civilizacijskim demokratskim dostignućima, praktički određuju rezultate izbora. Ide se do apsurda, pa se tako pravo glasa daje i osobama kojima je sudski oduzeta poslovna sposobnost, u pravilu intelektualnim invalidima koji se ne mogu samostalno brinuti o sebi. Mogu li takve osobe samostalno i kompetento odlučiti tko je najsposobniji da vodi poslove od najveće važnosti za jednu zajednicu? Naravno da ne mogu. Ali zato mogu biti izvrstan materijal za manipulaciju, i zato su im pravo biranja i dali.

Mala izlaznost na izbora je najveća uvreda koju birači mogu uputiti onima koji se smatraju najboljima da vode ovu zemlju. To je jasno, na primjer, i predsjedniku Sabora koji nije mogao sakriti osobnu nelagodu dok je ujutro preko medija molio građane da izađu na izbore.

Mogu li političari u Hrvatskoj uopće učiniti nešto kako bi promijenili odnos građana prema političarima i omogućili da nas vode zaista najsposobniji. Naravno da mogu, samo ne žele.

Jer da žele kompetentnu, sposobnu i odgovornu politiku za svoj narod, onda bi im interes naroda morao biti ispred njihovih vlastita. A nije. A da su samo malo pametniji znali bi da ni njima ne može, u konačnici, biti dobro ako dobro nije i narodu. Jer kad narod prestane izlaziti na izbore, počne izlaziti na ulice. Onda političarima ne preostaje ništa drugo, ako hoće, a hoće, ostati na vlasti da postanu tirani – kao što je to već i Platonu bilo jasno.

U ovakvoj situaciji u kakvoj se trenutno nalazi Hrvatska, u prvom redu gospodarsko-financijskom, treba šparati – ne samo na plaćama ionako potplaćenih zaposlenih. Situacija zahtijeva promjene Ustava, u prvom redu ukidanje institucije Predsjednika republike. Inicijativu za to bi, u prvom redu, trebala doći od aktualnog predjednika Josipovića, koji najbolje zna koliko Ured predsjednika košta državu, a koliku je korist, taj isti Ured, državi donio.
Dužnosti predsjednika države ovako male i objektivno beznačajne države ne mogu biti velike i značajne a da ih ne bi mogli podijeliti predsjednik vlade i Sabora. Ako SAD nema instituciju predsjednika države, ne treba ni nama.
Naravno, preduvjet za ukidanje institucije Predsjednika države je promjena izbornog zakonodavstva, u smislu da se zastupnici biraju ne samo po strankama nego imenom i prezimenom, tako da građani zaista dobiju priliku izabrati najsposobnije. Drugi preduvjet je preustroj lokalne samouprave, i u smislu smanjenja broja jedinica lokalne samouprave, i u smislu njihove nadležnosti. Sabor bi morao postati najznačajnije i najviše mjesto odlučivanja o državnim interesima.

To su osnove ako se zaista želi učiniti nešto kvalitetno drugačije.

<	lipanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv