Brojevi u politici

utorak, 23.04.2013.

Priča

Daleko od blještavila i važnosti Velikog grada, na periferiji zbivanja i važnosti, nalazio se jedan vrlo mali, skromni, ma više siromašan, dom. U njemu je sa roditeljima živjela Djevojčica.

Roditelji su Djevojčicu obožavali. Koristili su svaku prigodu kako bi svima koji su htjeli slušati govorili o svojoj prekrasnoj Djevojčici, očiju plavih kao more, kose boje zrelog žita, uvijek nasmiješenoj, vitkoj, okretnoj, dobroj učenici i najboljoj pjevačici u cijeloj školi. Njezinoj dobroti i plemenitosti svjedočili su i susjedi kojima je uvijek bila spremna biti od pomoći – blagonaklono dijete uvijek otvorena srca dobro je imati u blizini.

Uglavnom, ljupkijeg djeteta nije bilo u cijelom gradu.

Osim roditelja, Djevojčicu je vrlo volio i Učitelj. Bila je i lijepa i pametna, ugodno je bilo biti u njezinom društvu, a pjesmice koje ju je naučio, pjevala je najljepše, najzdušnije, prekrasnim glasom koji je dirao srce.

Zbog toga je Učitelj, imajući na umu siromaštvo njezinih roditelja, znao naći načina da im, tu i tamo, malo pomogne.

Majci je tako dao novac za nove cipelice, jer je Djevojčica po kišnom vremenu u školu dolazila mokrih nogu.

Majka je novac potrošila u frizerskom salonu. Doduše, cijelo je vrijeme gospođama koje su se tamo zatekle pričala o svojem djetetu, Djevojčici kakve nitko nadaleko nema i koju voli toliko da to riječima ni ne zna opisati.

A socijalnu pomoć otac je odlučio potrošiti u kvartovskoj krčmi. Doduše, ne baš cijelu, ali u dvoboju krčme i socijalne pomoći svatko zna na čijoj strani je bila pobjeda. Nije otac ni bio toliko sam kriv – hvaleći se svojom Djevojčicom, najboljom učenicom i najposlušnijim djetetom, išao je susjedima za šankom već i na živce, krenule su šake, i, ukratko, otac je za svoju Djevojčicu i krv prolio.

Roditelji su svoju Djevojčicu naprosto obožavali, ali novaca je sve rjeđe ostajalo za njezine potrebe, jer su se potrebe i oca i majke nekako uvijek našle na prvom mjestu, a sam Bog zna da su čovjekove potrebe velike.

Djevojčica je tako kopnila, više gladna nego sita, više podrapana nego uredna, a njezinim roditeljima s usta nisu silazili ponos i samohvala svojom Djevojčicom koju toliko neizmjerno vole da to ne mogu ni riječima iskazati.

I Djevojčica je umrla.------------------------


Već neko vrijeme imam potrebu napisati nešto o tome kako se domoljublje živi u Hrvatskoj, kako riječ „domoljublje“ zrači brojem 11/38, jednim od glavih hrvatskih brojeva, no ostvaruje se krajnje negativno, autodestruktivno, zloupotrebljavajući prekrasnu, nadahnutu, duhovnu vibraciju na način potpune etičke, moralne degeneracije.

Pa bi se tako i ova Priča mogla posvetiti Ruži Tomašić koja je u situaciji da kao Diogen koji je usred dana po Ateni tražio čovjeka, isto tako svijećom po Hrvatskoj traži domoljube - i nigdje ih ne nalazi.

Još samo napomena onima koje je sudbina ostavila bez imalo mašte – Djevojčica je Hrvatska, a otac i majka svi stanovnici Lijepe nam naše.

<	travanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv