borut
28.11.2007., srijeda
Znanje
Nasa mala necakinja ima sirok opseg zanimanja i voli prenositi znanje na one koji manje znaju. Tako je nasemu sinu G-eu objasnila kako su svi ljudi nastali od Adama i Eve. A onda se je, kada ju je G. pitao od koga su nastali Adam i Eva, dotaknula i nauke o evoluciji odgovorivsi: pa od majmuna! No, poznavanje Novog Zavjeta joj jos nije na visini jer autoritativno tvrdi kako su Isusovi mama i tata Blazenka i svecenik! Nedoumicu oko Blazenke je brzo razjasnila: Blazena Djevica Marija! |
- 01:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #
25.11.2007., nedjelja
"Izborni finis"
Clanovi i zamjenici clanova Birackog odbora u Izraelu su se izmjenjivali kao prava atletska momcad u trci stafeta, a pod strogom i nepogresivom dirigentskom palicom gdje Paravic, predsjednice Odbora . Evo ih kod posljednje izmjene pred ulazak u ciljnu ravninu! |
- 15:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #
24.11.2007., subota
Izbori u Izraelu
Da bi se drzavljanin Republike Hrvatske mogao koristiti svojim birackim pravom u Izraelu, treba danas ili sutra u prostorima Veleposlanstva (Ramat Aviv Mall - Einstein St. 40.) proci rigoroznu provjeru Birackog odbora koji osigurava pravilnost i tajnost glasanja. Medju prvima svoje je pravo ishodio Veleposlanik mr. sc. Ivan Del Vechio,  a osmjeh bi trebao krasiti i lica svih sudionika izbora i u domovini!  |
- 15:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #
23.11.2007., petak
Banka
 Bankarska mapa Izraela dozivjela je promjenu. Moja "Banka Hapoalim" nije vise najveca izraelska banka! Vjecno druga "Banka Leumi" preuzela je vodstvo, ali ni "mi" se nemamo cega stidjeti. Evo upravo objavljenog devetomjesecnog izvjestaja.  Slucajnost ili ne, ali istoga dana opljackana je poslovnica u industrijskoj zoni Natanije, a naoruzani pljackasi su odnijeli 2.000.000. sekela (2,6 milijuna kuna).  |
- 09:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
22.11.2007., četvrtak
Neznanje
|
Nisam od onih koji previse razmisljaju o bolestima. O presadjivanju organa jos manje, iako sam spreman kad mi moji vise ne budu potrebni darovati ih bilo kome ako bi mu mogli pomoci. No, ne davno je kolegica s posla napravila transplantaciju bubrega i nakon sto sam joj danas bio u posjeti, eto me da iznesem svoje neznanje. Nismo previse razgovarali, jer je njezin imunosistem bitno narusen, pa joj se ne preporuca druzenje. Kada je govorila o bolovima koje jos ima, pokazivala je rukom u predjel desnih prepona, a ja sam se mahinalno drzao za slabine misleci da bi bolovi trebali biti tamo gdje su me ucili da se nalaze bubrezi. Shvatila je kakvo me pitanje muci i objasnila da su joj donirani bubreg usadili od sprijeda negdje iznad bedra, kako bi bio sta blize mokracnim putovima. Dakako da joj to sputava mogucnost sagibanja u pojasu, a prvih dana nakon transplatacije je imala i tegobe pri hodanju. Bilo kako bilo, suvremena medicina zna sta je najbolje i najprakticnije za nju, a ja se nadam da ce organizam prihvatiti strano tijelo i da cu je uskori vidjeti i u radnom okruzenju. Kazu da se imena ne spominju kad se prica o bolesnicima! |
- 18:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #
18.11.2007., nedjelja
Rusenje
Vesna posljednjih dana cesto odlazi u Nataniju. Tamo, u jednom od novijih naselja prati desavanja oko jedne zgrade koju tko zna iz kojih razloga odlucise srusiti. Jucer je ponijela fotoaparat i priblizila se sto je bilo moguce blize zgradi od koje je ostao jos samo sredisnji dio, onaj gdje su liftovi i sklonista,  dok je teski mlat dizalice polako odbijao betonske blokove sa skeleta visekatnice.  |
- 01:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #
17.11.2007., subota
Opomena pred iskljucenje
|
Kada sam jucer stigao na bazen sa pola sata zakasnjenja, ekipa je vec davno zavrsila sa zagrijavanjem i vec odradjivala setove kratkih sprintova. Spasavalac je pogledao na sat, odmahivao glavom i izustio samo jedno dugacko "Ccccccccc, Borute!" Bez objasnjavanja uskocio sam u vodu, otplivao koliko sam stigao u preostalih pola sata i prikljucio se maloj zakuski sto ju je pripremio Cuki. Tamo sam dobio "opomenu pred iskljucenje", jer, kazu, nista ne opravdava nedolazak ili zakasnjenje na plivanje petkom!!!  (a uspio sam snimiti samo jednu fotku, da ne bih zakasnio i na ukusni humus) |
- 08:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #
13.11.2007., utorak
Iva u Budimpesti
|
Iva me je opet obradovala mailom i odobrenjem da ga u cjelosti prenesem na Blog: "11.11.2007. ja sam se vratila iz budimpešte gdje je bilo uzbudljivo. ustvari, samo je vožnja bila uzbudljiva. na putu tamo sam završila na aerodromu, 37 kilometara od grada jer sam pogrešno skrenula i nije nigdje bilo mogućnosti da se vratim (mađari stvarno ne opraštaju greške), a u povratku sam vozila kroz snježnu mećavu i izgubila se u gradu i jedva našla put nazad oslonivši se na smisao za orijentaciju i zanemarivši kartu grada (jer ničemu nije služila) pa me navigacijski sustav u mojoj glavi odveo do nekog sela 17 km od budimpešte, u pogrešnom smjeru. ipak, ostala sam hrabra jer me vodila ideja kako svi putevi vode u baju, pa tako ceste 7, M0 i 51. ponosna sam na sebe. (iako, bila sam spremna i za to da provedem noć kraj ceste - u autu sam imala debeli džemper u koji bih se omotala, mađarske čokolade i puno optimizma i skolnosti suludoj avanturi koja se nije ostvarila. jer stvarno bi bilo čudno da sam spavala na cesti kada sam bila 120 km od baje. a uz to je bilo tek 4 popodne iako je bilo mračno - kraj digresije). uglavnom, zaključila sam da vožnja po nepoznatom višemilijunskom gradu gdje svi jure kao da znaju gdje idu i gdje oznake za smjer stoje IZA raskršća, u kombinaciji s natpisima na nepoznatom jeziku i gustim snijegom, nije nešto što bih rado ponovila. bar ne skoro. .............<  kupila sam si udžbenik za učenje mađarskog i vježbala sam neke fraze u budimpešti, ali su mi se svi samo ljubazno smiješili i odgovarali na engleskom. više stotina puta u samo dva dana sam poželjela da sam dobila lektorat tamo. a onda sam stigla u baju gdje se ne može pogriješiti skretanje i veselila sam se što je grad miran i što mi se noge ne tresu dok vozim ulicama na kojima se pet auta smatra gustim prometom. možda sam ja ipak seosko dijete?" Iva, pises odlicno, izgledas jos bolje; pa daj pocni sa svojim blogom! Domena "niljenica" je slobodna!!! |
- 01:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #
10.11.2007., subota
Koza - kucni ljubimac
Kad djecak ima za kucnog ljubimca kozu, mora biti spreman na svakojaka iznenadjenja, pa i da ga povuce tako jako da on padne, a ona u bijeg! Na srecu, Vesna i Bartul imaju razumijevanja za djecju ljubav prema zivotinjama, te su se dali u hajku!  Pokusaj bijega je sprijecen i povodac predan u ruke presretnom djecaku,  koji je, drzeci se za bolna mjesta mogao nastaviti setnju sa svojom miljenicom!  |
- 18:14 - Komentari (23) - Isprintaj - #
09.11.2007., petak
Joni i njegov kaic (camac)
Joni je onaj prijatelj s kojim sam isao na ribolov podvodnom puskom. Od tog naseg zajednickog ronjenja svasta se je izdogadjalo Joniju, od bolesti zbog koje je godinu dana apstinirao od podvodnih aktivnosti, do zapustanja plovnoga objekta kojemu smo se posvetili danas.  Joni je ponosan na svoje plovilo koje izdrzava vise od trideset godina sve hirove Sredozemnog mora. Radi se o camcu tipa "luger" koji je bio popularan sedamdesetih godina proslog stoljeca u SAD, a sedamdesetih su ga poceli uvoziti i u Izrael. Moj zadatak je bio najprije dobro ocistiti dno broda, a kada sam otkrio napukline i rupe   Joni je otisao po Bencija, strucnjaka za plasticne brodove  koji je brzo odlucio kojim sredstvima treba popraviti kvarove, a ja sam se zavalio u prtljaznik kamioneta na zasluzeni odmor, ramisljajuci kako cemo uskoro zaploviti Mediteranom!   |
- 19:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.11.2007., srijeda
Jadran u maslinama
 Jadrana sam spominjao u vezi s "Vodicem po slovenskim planinarskim kucama", a eto me je sada opet obradovao opisom branja maslina na predjelu Umac do kojega se moze doci: "e, more, more i priko i mimo Turske kule na Umac, a sad se more i auton. Evo bas u nediju san se vratija sa berbe maslina na Umcu (a najlipsa mi je bas ona parcela 30 metara od Turske kule prema Biokovu). Puca pogled na Hvar, Brac do Splita, Makarsku i Biokovo. Pomagali mi sin Pjero, Beba i Zemka. Bili doli i rodjaci, Ivica i Marica, Tvrtko i Viola (sa pason Cupijem), Tonci... pa svi brali i uzivali. Divota od arje, sunce, toplo za kratke rukave, okolo ticice pivaju (judi moji, koliko vrsta tica i batudi jema ovde), tu i tamo cujes koji glas od okolnih susida di se dovikuju izmedu sebe; "ima li kako u vas", "a, lipo je rodilo ove godine"... Koji su to uzitci, koje lipote, opustenosti..., iako covik radi, ali ono sa guston. Izmedu padaju vicevi, smij...; pa malo stanes, niko donosi spizu, marendaje se. Incuni sa maslinovin ujen, friski kruv, bevanda... - ambrozija, nektar covice. Gledas kroz masline, mimo borovine prema ponosnom i gordom Biokovu, pogledas nizbrdo priko Makra i Velikog Brda sa cempresima do Makarske ca se bili u suncu, a daje naprid livo Brac, desno Dubci i modra pucina sve do Splita. Ma ko to more platit!? To tako puni covika silnon energijon i snagom, a ujedno i smirenjem, opustanjem... da je nemogu iz tebe isisat ni sve pretvorbe ni napori u sluzbi i druzbi. Eto, to je u kratkin crtama dio ugodaja iz Dalmacije prijasnji tjedan. Fotke su iz 'mobica' Ajd cao i pozdrav svima, Jadran" ...............................................  |
- 18:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.11.2007., ponedjeljak
TENIS
Dobio sam poziv za zavrsnu manifestaciju "Otvorenog prvenstva Cezareje u Tenisu" koje se odrzava u spomen na Ofera Harela. Pokrovitelji su obitelj Harel, koji se me i pozvali na podjelu odlicja pobjednicima. Vrijeme je bilo prekrasno, a finalni mec je upravo zavrsio kada sam stigao i uspio svima pokazati majicu kojom kakvom se ne moze svak podiciti! Kratki prigodni govori  prethodili su podjeli pehara prvacima iz svih dobnih kategorija  muske i zenske konkurencije,  a neprikosoveni sampion vec petu godinu za redom se skromno smjeskao,  dok su Oferova majka i sestra pomno pratile ceremonijal!  |
- 11:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #
04.11.2007., nedjelja
Jos jedan san
|
Odista sanjam rijetko! Posljednji san kojega sam se nakon budjenja zivo sjecao bio je onaj o voznji vlakom! I nocas sam opet sanjao. Sanjao sam jedan od snova koje sam znao povremeno imati dok sam se jos penjao Biokovom i drugim brdima. Sa dvije razlike, ali! Prva - uvijek sam penjao u cvrstoj stijeni, a nocas u vrlo krusljivoj, gotovo sljunku. Druga - uvijek sam nekako uspijevao doci do cilja, nocas ne! Dakle, bio sam u nekom drustvu gdje sam naletio na F.V. te smo poceli razgovarati o zajednickom prijatelju Z.J. o kojemu dugo vremena nisam nista cuo. F.V. mi je u detalje opisivao sta se sve dogadjalo posljednjih godina sa nasim prijateljem i naporima koje su on i njegova supruga Z. ulagali da bi dosli do djece, te konacno posvojili dvoje sirocadi! I sada se je F.V. zanio u prici i poceo ljutiti, vikati, te je izasao na ulicu a ja za njim. Gotovo je urlao od bijesa dok je ulazilo u sumu zureci nekamo niz brdo. Dok sam trcao za njim "da mi ne bi koja rijec promakla", F.V. se je pretvorio u D.G. (jos jedan prijatelj) koji je bio dosta brzi (inace je poznati pticolovac, kao i Z.J, dok je F.L "obicni". lovac) i manje govorljiv, pa sam ga pri dnu brda pustio da ode, a ja se usmjerio natrag uz brdo. Kako sam napredovao strmina se je povecavala i poceo sam koristiti ruke. Nije mi puno pomagalo, jer nakon svaka dva koraka otklizavao sam korak natrag. Stigao sam i do okomica koje je bilo dosta opasno penjati, jer su mi se oprimci mrvili pod prstima. Odlucio sam prijeciti u lijevo i lagano napredovati prema gore, misleci da ce mi tamo kretanje biti lakse. Tada sam zapazio da mi se od dolje s te lijeve strane priblizava neki covjek u uniformi neke cuvarske sluzbe. Nasao sam dobro odmoriste i sjeo cekajuci da mi nepoznati pridje. Stigao je brzo i rekao da zuri na posao tamo gore, pa je htio skratiti put. Pitao sam ga kako izgleda uspon na onoj strani s koje je on dosao. Odgovorio je da mu se cini da se je tamo nemoguce popeti i da ce on nastaviti u desno, dakle smjerom kojega sam ja nastojao izbjeci. Meni se nije zurilo pa sam ostao kako bih jos jednom procjenio situaciju, a on je zurno nastavio ravno gore. No nije stigao daleko, ostao je desetak metra iznad mene grleci i nogama i rukama ostri brid sipke stijene. Tako je stajao nemocno gledajuci prema svome cilju, a vise se nije mogao ni vratiti na policu do mene. ....................  E, sada ne samo da sam trebao naci izlaz za sebe, nego sam jos morao brinuti i o neznancu koji je iznad mene bio potpuno bespomocan. Povratak u dolinu cinio mi se jedinim rjesenjem, a tamo cu vec alarmirati spasavalacku sluzbu. Ali konfiguracija terena ispod mene odjednom se promijenila. To su sada postale stometarske litice (dakako od krusljiva materijala) s tu i tamo po nekim strmoglavim siparom. Dok sam razmisljao kako cu skociti u strmi i kratki sipar iz kojega moram brzo izaci u desno da ne bih zavrsio padom u vertikalu, ravno preda mnom je poceo ekvilibrirati gimnasticar ciji trapez je bio ovjesen o helikopter sto je besumno lebdio visoko, visoko iznad. Odlozio sam pocetak svog spustanja, razmisljajuci ne bih li mogao nekako iskoristiti prisustvo tog akrobate i... ...probudih se! Jos je bio mrak i sve je bilo tiho, pa sam misleci da jos nije 3.30, jer se susjedov pjevac jos nije cuo (zamislite, tip drzi pjevca u gradskom naselju i svako jutro u tri i po daje prve znake svog prisustva) prizeljkivao da opet utonem u san i zavrsim pricu. Pogledao sam na sat, kad tamo 5.25, zacu se poznati kukuriku i ja ustah "nedovrsena posla" u novi dan! |
