borut
13.11.2007., utorak
Iva u Budimpesti
|
Iva me je opet obradovala mailom i odobrenjem da ga u cjelosti prenesem na Blog: "11.11.2007. ja sam se vratila iz budimpešte gdje je bilo uzbudljivo. ustvari, samo je vožnja bila uzbudljiva. na putu tamo sam završila na aerodromu, 37 kilometara od grada jer sam pogrešno skrenula i nije nigdje bilo mogućnosti da se vratim (mađari stvarno ne opraštaju greške), a u povratku sam vozila kroz snježnu mećavu i izgubila se u gradu i jedva našla put nazad oslonivši se na smisao za orijentaciju i zanemarivši kartu grada (jer ničemu nije služila) pa me navigacijski sustav u mojoj glavi odveo do nekog sela 17 km od budimpešte, u pogrešnom smjeru. ipak, ostala sam hrabra jer me vodila ideja kako svi putevi vode u baju, pa tako ceste 7, M0 i 51. ponosna sam na sebe. (iako, bila sam spremna i za to da provedem noć kraj ceste - u autu sam imala debeli džemper u koji bih se omotala, mađarske čokolade i puno optimizma i skolnosti suludoj avanturi koja se nije ostvarila. jer stvarno bi bilo čudno da sam spavala na cesti kada sam bila 120 km od baje. a uz to je bilo tek 4 popodne iako je bilo mračno - kraj digresije). uglavnom, zaključila sam da vožnja po nepoznatom višemilijunskom gradu gdje svi jure kao da znaju gdje idu i gdje oznake za smjer stoje IZA raskršća, u kombinaciji s natpisima na nepoznatom jeziku i gustim snijegom, nije nešto što bih rado ponovila. bar ne skoro. .............<  kupila sam si udžbenik za učenje mađarskog i vježbala sam neke fraze u budimpešti, ali su mi se svi samo ljubazno smiješili i odgovarali na engleskom. više stotina puta u samo dva dana sam poželjela da sam dobila lektorat tamo. a onda sam stigla u baju gdje se ne može pogriješiti skretanje i veselila sam se što je grad miran i što mi se noge ne tresu dok vozim ulicama na kojima se pet auta smatra gustim prometom. možda sam ja ipak seosko dijete?" Iva, pises odlicno, izgledas jos bolje; pa daj pocni sa svojim blogom! Domena "niljenica" je slobodna!!! |
