Nisam od onih koji previse razmisljaju o bolestima. O presadjivanju organa jos manje, iako sam spreman kad mi moji vise ne budu potrebni darovati ih bilo kome ako bi mu mogli pomoci. No, ne davno je kolegica s posla napravila transplantaciju bubrega i nakon sto sam joj danas bio u posjeti, eto me da iznesem svoje neznanje. Nismo previse razgovarali, jer je njezin imunosistem bitno narusen, pa joj se ne preporuca druzenje. Kada je govorila o bolovima koje jos ima, pokazivala je rukom u predjel desnih prepona, a ja sam se mahinalno drzao za slabine misleci da bi bolovi trebali biti tamo gdje su me ucili da se nalaze bubrezi. Shvatila je kakvo me pitanje muci i objasnila da su joj donirani bubreg usadili od sprijeda negdje iznad bedra, kako bi bio sta blize mokracnim putovima. Dakako da joj to sputava mogucnost sagibanja u pojasu, a prvih dana nakon transplatacije je imala i tegobe pri hodanju. Bilo kako bilo, suvremena medicina zna sta je najbolje i najprakticnije za nju, a ja se nadam da ce organizam prihvatiti strano tijelo i da cu je uskori vidjeti i u radnom okruzenju.
Kazu da se imena ne spominju kad se prica o bolesnicima!
Post je objavljen 22.11.2007. u 18:40 sati.