drago boric

srijeda, 05.08.2009.

ROCKS OFF:PETAR LUKOVIC KADA SE VIDI STA SU SRBIJA I CRNA GORA URADILE SAMO U VUKOVARU,SARAJEVU,DUBROVNIKU,SREBRENICI,OSTAJE JEDINI ZAKLJUCAK:SRBIJA I CRNA GORA TOKOM 1999.GODINE NISU DOVOLJNO DUGO BOMBARDOVANE. ("Feral Tribune")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":KNINSKI KAZAMATI ZORAN FILIPOVIC-DNEVNIK SMRTI 6.VIII 1991. Danas sam u Sibeniku upoznao Roberta Storica,do sada jedinog oslobodjenog zatocenika kninskog logora za Hrvate.Ima dvadeset jednu godinu.Ozenjen je.Uskoro ce postati i otac.Aktivni je policajac Policijske uprave Sibenik.Kada govori o minulim dogadjajima,spusta glavu.Glas mu je tih,ali miran.Na kraju rezmira:-NE,JA IH NE MRZIM,JA IH ZALIM.ZNATE, ONI SU BOLESNI.NJIMA JE POTREBNA POMOC. Ovako prica Robert: Toga dana,5.srpnja,krenuo sam kao i obicno autobusom na posao.Zivim u Cistoj Velikoj.Ima jedan autobus koji povezuje sva sela sibenskog zaledja.Dan je bio topao.Drijemao sam na prednjem sjedalu.Nisam ni primijetio kada je autobus skrenuo u Bratiskovce,mimo uobicajene rute. Tek kada sam cuo galamu,psovke i osjetio cijev puske na licu,probudio sam se.Izbacili su me i poceli tuci.Psovali su me,zvali me"zivotinjo", "koljacu","ustaso".Bio je tu i neki Javor s njima.Prije je radio sa mnom u policiji.On je znao i kako se prezivam i kako mi je ime.Svejedno,i on me je zvao ustasom,koljacem i tukao me s ostalima.Vozac je zatvorio vrata autobusa,mirno okrenuo i vratio se natrag,na propisanu rutu.Bilo je to u Bratiskovcima,kod kavane.Ubacili su me u svoje vozilo s natpisom"Milicija -Krajina"i povezli u Knin,u bolnicu,sada logor za Hrvate.Ima jos jedan logor,gore u staroj tvrdjavi,mnogo veci od ovoga.Tamo je sve puno,pa su otvorili novi pogon u bolnici.U deset soba stane po desetak ljudi.Te su sobe,prije,dok je bolnica jos bila bolnica,pripadale neuropsihijatrijskom odjelu. Tukli su nas svaki dan.Sakama,Cipelama.Palicama.Kundacima.Pazis da zastitis bubrege,ali tesko.To nije bilo najgore.Skinuli bi nas do gola i tjerali na spolni odnos.Ja to nisam mogao,nisam htio.Zato su me tukli jos vise. Radili su i druge stvari.Dali bi ti da uzmes noz ili pusku,a to je bilo spojeno na struju,pod naponom.To ih je zabavljalo,smijali su se. Tukli su nas svakodnevno,najvise nocu,od devet navecer do sest ujutro. Nekad su tukli sve po redu,nekada samo pojedine.Dodje pred vrata, repetira pusku,udje,prozove,Ponekad najprije cujes kako otkljucava vrata drugih soba,onda znas da ce doci i do tebe.Slusas kako se priblizava.Ne mislis nista posebno.Prekrizis se i cekas da na tebe dodje red.Nisi znao kada,ali da ce doci,to je bilo sigurno.Tuce te cipelom ili palicom.Mlati te ko stoku.Ne osjecas bol od udaraca.Poslije se vratis u sobu,napravis dva,tri skleka,streses glavom i ides spavati.Nekad ponovo dodje po tebe.Opet te mlati.Opet se vratis. Nije to pravo spavanje.Na noc sam znao spavati do dvadeset minuta. Vicu,bacaju nam nozeve u vrata,njih deset bacaju one svoje bajunete. Streses se svaki put kada udari.Svu noc tresti muzika.Slusaju one svoje cetnicke pjesme.Svi su stalno pijani. Dovodili su i civile da nas gledaju,da gledaju"zive ustase".Kada cujes da se vrata otkljucavaju,moras ustati i gledati u pod.Tako su nam naredili. Kazu,nismo dostojni da ih gledamo u lice.Dolazili su tu i stariji ljudi,cure, zene,djeca.Strazari ih puste i kazu:-Evo vam ustasa,koljaca.Te ljude nitko nije tjerao da dolaze ovamo.Oni bi dolazili sami.Trazili bi da ih puste.Zahtijevali.Mi bismo gledali u pod,a oni bi komentirali:-Gledaj ustasu, gledaj koljaca,sve cemo vas zaklati,sve cemo vas pobiti,lomacu vam spremamo,koljite ih,sto cekate. Oni hoce da te slome,i psihicki i fizicki.Nema sanse da se branis.Nema sanse da pobjegnes.Ne vrijedi da pokusas s njima razgovarati.Ne pomaze,ne razumiju.Svi misle isto.I onaj marticevac,i one zene,i ono malo dijete.Za njih smo svi ustase,a to znaci koljaci,Hrvati,stoka.Tih deset dana sto su nas pokazivali,bili smo kao u zooloskom vrtu.A najgore je sto su i djecu dovodili.Osjecao sam se bespomocan.Ne mozes vjerovati da se to dogadja. Bile su tu i neke njihove doktorice.Mladje cure,dvadeset cetiri,dvadeset pet.Uredjene.Udju i kazu:-Dobar dan,usase,kako ste,ustase,jeste li dobro, ustase.Hodaju okolo po sobi,pa kazu jedna drugoj:-Ovome baci analgin, ovome nije nista,simulira... Najvise mi je zao jednog zapovjednika iz Gline.Miran,tih covjek.Nikada glas nije povisio,nikada se nije zalio.Njemu je sve slomljeno,cijeli grudni kos.Mora da ga je jako boljelo.Ali,nisu ga uspjeli psihicki slomiti.Kod kuce ga ceka zena i troje djece.Njemu su one"doktorice"davale analgin.Covjeku kojem je slomljen grudni kos,ne moze disati od bolova! Bili su i oni iz Medjunarodnog Crvenog kriza.A sto ce reci?Zgrazaju se. Vide.Sve im je jasno.Uzeli su nam podatke.Higijenski uvjeti bili su strasni. Nismo se po mjesec dana okupali.Donja roba na nama se raspala.Kada su bili prvi put,nista se bitno nije promijenilo.Onda su dosli ponovo i zatekli sve isto.Poslije je zabranjen pristup civilima,a i straza se poboljsala. Mi smo samo mastali kad cemo kuci,kada ce to biti.Zamisljali smo sto cemo im reci,sto ce oni reci nama.Sto cemo raditi kada nas puste. Znali su da mi je zena trudna.Prijetili su,bude li sin,da ce i njega,jer da ce i on biti ustasa.I tako.Ako se ne prepustis tome,onda ti je sve normalno,i kada rucas,kada radis,i kada te tuku,i kada te ne tuku.Nocu cujes krikove, kao da nisu ljudski,vise kao zivotinjsko skvicanje.To su muskarcima spajali struju kroz polni organ ili su ga vezali zicom i natezali. Kad su mene uhvatili,dosli su neki Srbi iz Ciste Male.Dobro sam ih poznavao.Oni su se angazirali oko mene,dosli su gore da mi pomognu. Sada im jako prijete da ce proci kao i ja.Imaju velikih problema.Meni je tamo pomogao svaki covjek koji je sa mnom razmijenio dvije,tri rijeci,a da me nije tukao.S njima sam se pozdravio.Ima jedan sto me pozvao do zice.Pita,jesam li od Sibenika,jesam,radio je tamo,pozna puno ljudi,pita me,imas telefon,imam,daj,ja cu ti javiti doma.I javio je.Ipak je covjek.Dva-tri puta me dolazio preko zice pitati kako sam.IMAM OSJECAJ DA NITKO OD NJIH NE MISLI NA SEBE,ILI NA BUDUCNOST.CITAV DAN ONE CETNICKE PJESME,TO IM ULAZI U GLAVU.ONI SU BOLESNI.NE MOGU IH MRZITI.

MARS NA TRAKTORE I POZDRAVITE MILOSEVICA,SESELJA,A POSEBNO VELIKOG KALEMARA,"OCA NACIJE"DOBRICU COSICA!KAD STIGNETE U MALU SRBIJICU SVI NA KONCERT RIBLJE CORBE,BAJE MALOG KNINDZE ILI GALIJE! 7.VIII 1995.-22:03 h RAZGOVOR GENERALA DUSANA LONCARA S GENERALOM MOMCILOM PERISICEM POSLJEDNJEG DANA OPERACIJE"OLUJA". DVOJICA SUGOVORNIKA OGORCENI SU MORALOM SRPSKE VOJSKE... PERISIC:Jel DEBELI tu(Dusan Loncar,op.a.)? X:Jeste. PERISIC:Hoces mi ga dati? X:Samo malo da ga pozovem. PERISIC:Dobro. LONCAR:Molim? PERISIC:Reci mi ima li indikatora kakih? LONCAR:Ovo sto mene interesuje,za sada nema nista. PERISIC:Nema,je li? LONCAR:Nema. PERISIC:Dobro,prijatelju. LONCAR:Veceras ni ne tuku,interesantno. PERISIC:Aha,to je bas... LONCAR:Kontaktirao sam sa komandantima,imamo zasticene veze i sad sam to naredio.Evo,cekam sad.Prosle noci bilo je intenzivno u intervalima,za sada nista. PERISIC:Aha.Jesi bili moji kod tebe? LONCAR:Jesu i otisli gore preko u BARANJU. PERISIC:Znas li JOVANOVIC ZORANA(ili MILANA)? LONCAR:Znam. PERISIC:Jel on dobar? LONCAR:Ako se nije promenio,mislim da je dobar. PERISIC:Mislim da njega cuvam gore za taj severni deo,znas. LONCAR:Aha. PERISIC:Da pomogne onome. LONCAR:Dobro. PERISIC:Tako da to malo ojacamo i dignemo moral,a ja cu raditi jos sve ovo po planu jos nocas...izmedju... LONCAR:A svako pokret bit ce kolektivan. PERISIC:E,tako prijatelju. LONCAR:..bit ce apsolutno u funkciji onoga...napore. PERISIC:Dobro,prijatelju,tako da znas. LONCAR:E,bas mi je drago. PERISIC:I polako samo reci,bio je onaj MILORAD kod mene i samo, molim te,da ljude...to ce biti...kakvi ustasa,majku mu jebem!Pa on ima pusku kao i mi,majku mu jebem. LONCAR:Ma ja se stidim. PERISIC:...suradjuju s onima tamo,on je...digo s polozaja,sinoc u kolonu i doso da ga kolje ustasa.Pa sta cu da mu radim,ako ga nadjem...da ga kolje. LONCAR:Nema,ima da se branimo. PERISIC:Pa,covek ima pusku,svaki ima pusku i municiju i voljan je da ga kolje ustasa.Pa neka ga kolje u picku materinu! LONCAR:Oni moji sto su bili gore...bruke,ha strasno,brate. PERISIC:Jebi ga. LONCAR:Sve to...ni metka nije opalilo. PERISIC:Pa ja cekam,covece,i cekam da onaj.... LONCAR:Taj ti nije presao ni kolometar,taj ti vec puco.Ne ide to tako. PERISIC:Bijeda,bre,od ljudi. LONCAR:To je ta bruka nasa.Evo ovde su metnuli...Ima da ja ubijam,pa nek ubiju oni mene,ali nece niko bjezat odavde. PERISIC:Tako,tako prijatelju,ja sam sa tobom.Srecno,prijatelju! LONCAR:Laku noc,prijatno! (Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":NEBOJSA DEVETAK PONOVNO HAPSENJE,PRELAZAK ...-E,moj Nebac,JEBA NAM SRBIJA MAJKU!U KOGA SMO MI OCI UPIRALI I U KOGA SMO SE UZDALI?A sta li nas jos ceka kad nam sad ovako nemocnima ovo cine-rezignirano ce Lazo.Ne komentarisem,na um mi po ko zna koji put u zadnje dvije -tri godine pada pamflet Ljubomira Micica objavljen u ZENITU davne 1925.godine pod naslovom"HVALA TI SRBIJO LEPA":"DUGO SAM SNEVAO O TEBI.CELO BOLNO DETINJSTVO I CELU MUKOTRPNU MLADOST...BEZBROJ BOLOVA ODGUDILI SMO NA STRUNAMA NASIH SRDACA.ZBOG TEBE SRBIJO, SKIDALI SMO CRVENE ZVEZDE SA NASIH CRNIH NEBESA I NOSILI IH DUBOKO U SRCU,DUBOKO U GRUDIMA...A DANAS?...TVOJ KUKAVICKI POBACAJ KOGA SI IZVRSILA SA NAMA,VREDAN JE SAMO NASE GORDE PATNJE I NASE UZVISENE SAMILOSTI...TI NAS DAVIS SVOJIM SOPSTVENIM RUKAMA,SRBIJO SLEPA..."Da istorija se ponavlja u najgorem mogucem obliku.Valjda nam je to sudbina. Iz razmisljanja me prenuse galama i psovke.Ustajem da pogledam sta se desava.Dvojica milicionera se natezu sa mladicem koji u rukama drzi automatsku pusku koju oni bezuspjesno pokusavaju da mu otmu.Na kraju mu polazi za rukom da im se otrgne i iz sve snage tresnu pusku o asfalt.Razletjese se komadi raspuklog kundaka. -Evo vam je sad pa vi ratujte sa njom,jebem vam majku i vama i onome ko vam je naredio da nas hapsite...Gori ste od ustasa...Strvinari...GOVNA STE VI,A NE BRACA...UMJESTO HLJEBOM DA NAS BAREM PONUDITE VI NAS ZAROBLJAVATE...TRI DANA NISTA NISAM JEO... NE ZNAM GDJE SU MI ZENA I DJECA...A VI HAPSITE.NATAKARILI BIJELE ORLOVE NA RUKAVE I HAPSE BRACU...POSEREM VAM SE NA UNIFORME...STA HOCETE SAD OD MENE?...DA ME VRACATE... KUD?STA SAD DA BRANIM KAD JE SVE OTISLO U PIZDU MATERINU ...ZNADETE LI KAD CU PONOVO PUSKU UZETI U RUKE?KAD ME VIDITE DA JEBEM SVOJU MAMU! Iz grupe mu prilaze dvojica mladica koji su ga prepoznali i pokusavaju da ga smire... (Nebojsa Devetak-"RAZGRTANJE PEPELA")

Bogdan Bogdanovic-RUSITELJI SU MEDJU NAMA Rusitelji su medju nama.Idete ujutro,sretnete coveka,moze da vam se ucini pametan,izgleda normalan a kad tamo u sebi nosi neki racun sa vasom sredinom koju ne moze da desifruje.On je nezadovoljan,ne oseca se kod kuce,i onda je brutalno osvaja.Fizicki,materijalno,bogati se,ide gde moze da priusti sebi,sebi,sebi mnogo sta sem sebe samog!Cim ste vi u jednoj knjizi koju ne mozete da procitate,to je vrlo nelagodno.Tako da mislim da oni imaju tu neku vrstu straha od grada.Lose govore jezik,a po onome sta govore i kako govore vidite da su tamo gde su bili pre deset ili dvadeset godina.Nauce neki vokabular da mogu da obavljaju neke poslove,dalje od toga nista. A I ZATO LAKO UBIJAJU,SILUJU,PROPISUJU PRAVILA. (Natasa Jovicic/Bogdan Bogdanovic-"APSOLUTNO PAF")

Vladimir Arsenijevic-O MESECU UMIRANJA A sve to vreme,mesec Novembar prozdirao je sopstveno srce.Dubrovnik, aktuelan i bombardovan u oktobru,zamenile su samarajuce vukovarske vinjete.Uplakana Andjela oslanjala se bradom na naslon sofe,posmatrajuci krhotine razorene naseobine na Dunavu i Vuki,negde iza saharinskih izliva ratnog TV-reportera rusticnih crta.Krivudavim dijagonalama,po nasem ekranu,bludele su kolone otupelih lica,izmilelih iz podruma nakon stotinak dana,stidljivo su nam se smejuljila,pokazujuci krnje zubice,sedokosa deca, telo muskarca glavom se oslanjalo na zid necega sto je mozda nekad bio njegov dom,na glavi mu se talozila nedostojanstvena hrpa suta,neki vojnik spaljen je do kostiju,crna masa se,jos uvek vrela,gadno pusila,videli smo i mladu zenu bez pola glave,izbeglice koje se smrzavaju po sportskim halama,leseve ljudi i leseve zivotinja rasute po ulicama jednog utucenog grada kojim su se,nakon obavljenog posla,vozikali neki ljudi u dzipovima,a strepeli smo da,u tom ludilu,ne ugledamo Lazara,razularenog,pijanog,i neobrijanog,poput mnostva oslobodilaca. (Vladimir Arsenijevic-"U POTPALUBLJU")

Milorad Tomanic-SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U U NJOJ ISKOPAVANJE STARIH ZRTAVA I UKOPAVANJE NOVIH Dajuci ogromnu pomoc Slobodanu Milosevicu da paznju Srbijanaca skrene sa problema u svojoj kuci na probleme u tudjim dvoristima, episkopi SPC su sa reci presli na dela.Jos na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora,odrzanom u maju 1990.godine,zatrazeno je"od nadleznih drzavnih organa da se omoguci vadjenje iz jama u toku rata pobijenih i njihovo dostojanstveno sahranjivanje pri hramovima i drugim za to pogodnim mestima".Sveti arhijerejski sabor je smatrao da je"krajnje vreme da se ispuni taj elementarni dug covecnosti i prema nevino pobijenim i u toku i posle Drugog svetskog rata,nastradalim u bratoubilackom istrebljenju.Jer,bez mira sa mrtvima i medju mrtvima nema i ne moze biti mira i pomirenja medju zivima."Ovaj zahtev je ponovljen jos dva puta,na vanrednom zasedanju Sabora u decembru 1990.i na redovnom zasedanju Sabora u maju 1991.godine. Ali,izgleda da neko nije zeleo da se taj posao obavi u miru i tisini,u dostojanstvenoj atmosferi,kakvu su zasluzivali oni zbog kojih je to toboze i cinjeno.Kao da su americki televizijski delatnici u to umesali svoje prste: sve je bilo okruzeno kamerama,reflektorima,novinarima.Ljudi su na televizijskim ekranima mogli da gledaju stravicne slike sa stotinama lobanja i kostiju poredanih na satorskim krilima.Prilikom vadjenja kostiju iz jame Golubinke,u nju su se spustili cak i predsednik SDS-a za BiH Radovan Karadzic,clan Predsednistva BiH dr.Nikola Koljevic i slikar Milic od Macve.U"Pravoslavlju"od 1.decembra 1990.godine,u tekstu pod naslovom"Mucenici na videlu dana",opisano je vadjenje kostiju iz poznate jame Jagodnjace(nalazi se u Popovom polju,nedaleko od Ljubinja), duboke oko 50 metara,u koju su ustase bacile oko 1000 pobijenih Srba.U tekstu su,izmedju ostalog,opisani nacini na koje su zrtve ubijane(hladnim oruzjem,udarcima tupim predmetima u glavu,sekirama itd.),a naveden je i spisak predmeta nadjenih u jami(gumeni opanci,duvanske kutije, dugmad,naocare itd.).Povadjene su kosti i zrtava iz Zitomislica, Prebilovaca,Ljubinja,Trebinja,Majevice,Banja Luke i dr. Kada je zapoceo rat u Hrvatskoj,iskopavanja kostiju su prestala,kao i pozivi Sabora da se to i dalje radi.Zacudjujuce je,medjutim,(ili mozda nije), da u Srbiji nije obavljeno nijedno od takvih iskopavanja.Naravno,postavljalo se pitanje:zasto?U jednom svom tekstu od 27.novembra 1991.godine, vladika Atanasije Jevtic je objasnio da su ta iskopavanja bila pastirski pokusaj da"zrtve svog naroda,koje nisu samo pobijene nego i obescascene,opojemo i sahranimo i time njihove duse i tela oslobodimo posmrtnog mucenistva i ponizenja.Srpski narod i njegova Crkva vec pedeset godina cuju kako krv Aveljeva nevina vice iz zemlje,a Kain ne cuje glas Gospoda svoga.Ako ste vi i ostali zapadni svet gluvi za Aveljev krik,episkopi Srpske Crkve i sama ta ziva Crkva narodna nisu,i ne smeju da budu gluvi."(Vladika Atanasije se obraca sestorici"pravoslavnih teologa i pisaca iz Pariza",op.a.) ALI,ZASTO ONDA KOSTI NISU VADJENE I NA PROSTORIMA SRBIJE?ZAR SU SVI,PA I EPISKOPI SPC,BILI GLUVI NA KRIKE AVELJEVE KRVI KOJI SU DOLAZILI IZ NEPOSREDNE BLIZINE,A ODLICNO SU CULI ONE IZ HERCEGOVACKIH I HRVATSKIH JAMA I VRTACA?Upravo je vladika Atanasije Jevtic naveo neka od mesta u Beogradu i okolini na kojima se nalaze masovne grobnice(na neka od njih on je odlazio i da odrzi pomen):igraliste FK Graficar,Lisiciji potok,kamenolom kod Topciderskog groblja,igraliste kod manastira Vevedenja na Senjaku,jedna uvala ispod danasnje Careve cuprije,dunavski ritovi na zemunskoj strani i ispod Dorcola itd.(Ovo je samo za Beograd).Na ovim mestima pokopano je 15000-30000 ljudi,a leseve su zakopavali zatvorenici koji su dovodjeni sa Ade Ciganlije.KAKO TO DA JE OVIM ZRTVAMA BIO DOVOLJAN SAMO POMEN,A ONIMA IZ JAMA NIJE,NEGO JE NJIHOVE KOSTI TREBALO VADITI SA DUBINA OD 50 I VISE METARA?U tom teskom poslu ucestvovali su cak i clanovi jednog speleoloskog kluba koji je za pruzenu pomoc od strane SPC odlikovan ordenom Sv.Save I stepena.Na prostoru grada Beograda bile su potrebne samo lopate i nekoliko dobrovoljaca da kopaju bez ikakvog odlikovanja.

Marko"Smrt je majstor iz Srbije i Crne Gore"Vesovic-ZNAM KOLIKO MI SE KAZE(Za Vladimira Premeca) Ne,ja vam ne znam,kolega,pouzdan odgovor: dokle je to istina,a odakle je prica. Ali da okolo raspitujem koliko sto je tocno, to zbilja,kolega,ne bih.U ovom ratu,o stvarima, znam koliko mi se kaze.Koliko mi se isprica dragovoljno.I od pitanja,znate,posve sam odustao. Covjek se odvikne,kao od cigarete. U ovom ratu,od pitanja cak sam poceo zazirati: ima u njima necega neljudskog sto slici guranju prsta u tudju ranu. Jucer sam vidio decka koji je petnaest mjeseci bio u srpskim logorima.Za sve to vrijeme, nije vidio cigaretu da nije-na njemu ugasena! A,od sviju krvnika,najgori bio je Zuti. Vi bolje od mene,kolega,poznajete taj klasican primjerak dzelata sa ugradjenim Svetim Savom od nerdjajuceg celika. Taj je volio da mlati vec premlacene. Drugi da nacnu zrtvu,on da je dokrajci- to mu je bilo po gustu.E SAD GA MENI PUSTI, E SAD GA MENI PUSTI,obicavao je reci taj zuti batinas. I zato,u ovom ratu, nisam se,ni od koga,ni za sto raspitivao: tko zna na koje grozote bih mogao nagaziti? I kakve sve bih rane mogao povrijediti a da uopce ne znam?!Inace ja vas,kolega, odlicno razumijem:dusa je u vas,pjesnika, znatizeljna ko kakva palancanka! Sa mnom je drugacije:znam koliko mi bliznji neupitani kazu.I od toga se hrpa golema nakupila. Jer ti su nesretnici,naprosto,sretni da sretnu tko ce ih pomno saslusati.A da ikoga izasto zapitkujem-to zbilja,kolega,ne bih. Jer sto znas,uostalom,kome bi moja pitanja mogla zvucati cudno?Ljudi su,znate,razni. A u ratu postaju-razniji nego ikad. A kad sam vec prisiljen da ih upitam nesto,svaka je moja rijec oprezna kao metlica arheologa sto skida zemlju sa vazne stare tisucljecima.Zato radije sutke poslusam njihov jad,onda si kazem:Mozda! MOZDA JE PALA ZRAKA ISTINE U ME! A mozda,najcesce,u me,uglavnom djelomicnog, padne zraka istine,uglavnom djelomicne? I uopce,tko bi to u ovoj zemljici Bosni, mogao pokazati tapiju na istinu?Mislim,na cijelu? Jer otkud,kolega,molim vas,cijela istina u zemlji gdje je sve,brizljivo,na troje razlomljeno? Ovi danasnji,za moj ukus odvise grlati vlasnici cijele istine,sto sebe upotrebljavaju kao OPIJUM ZA GOMILU,slice na cirkusanere koji se,kako je poznato,hrane dimiskijama. I vatrom. (Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")

utorak, 04.08.2009.

BELI ORLOVI,RATNI ZLOCINCI(DRAGOSLAV BOKAN,VODJA BELIH ORLOVA,PARAVOJNE FORMACIJE SA HRVATSKOG(RATNI ZLOCIN U VOCINU,NPR.)I BOSANSKOG RATISTA-MI SMO FUNKCIONISALI PO PRINCIPU VITESTVA I SOLIDARNOSTI! ZORAN FILIPOVIC-DNEVNIK SMRTI 16.XII 1991. Usli smo u Vocin,selo udaljeno dvadesetak kilometara od Podravske Slatine.Ono sto sam tu vidio necu moci zaboraviti cijeli zivot.Zauvijek ce mi u sjecanju ostati stravicne slike masakriranih tijela staraca,razbacanih po cijelom mjestu.Vec kod Mikleusa,gdje se silazi s magistralne ceste i nastavlja lokalnim putem,pocinju prizori strave.Selo Cetekovac,gdje je jos u rujnu pocinjen stravican pokolj,uvod je u pakao.Demonska predigra za slike koje ce uslijediti u Vocinu. Maglovit,siv i hladan,pakleno hladan dan.Nije se vidjelo daleko,mozda tridesetak metara.Dok vozimo niz put,iz magle ranog jutra,lijevo i desno od nas,izranjaju spaljene kuce,crne i turobne.Ovi nekad neciji domovi sada bude jezu.U cijelom prizoru nigdje boje.Kuce crne,sve ostalo sivo. Red po red spaljenih crnih rusevina otrgnuo bi se iz magle,unio nam se u lice i nestao iza nas,da bi njihovo mjesto zauzele nove,koje su,bojao si se,dolazile u beskonacnom nizu. Na cesti,pokraj ceste,u dvoristima,ubijene zivotinje.Krave.Svinje.Konji.Psi. Leze smrznute i ukocene tamo gdje su nekada zivjele i gdje ih je smrt zatekla.Uz cestu porusena stabla,bivse barikade sad maknute ustranu. Nigdje covjeka.Samo njegovi tragovi.U prizorima zlocina.Od Cetekovca do Vocina luta napustena stoka u potrazi za hranom.Dva konja tumaraju smrznutim poljem.Kada se vozi glavnom cestom,do sredista sela sve je naizgled u redu.Nema spaljenih kuca ni na cesti rupa od granata.Nikakvih vidljivih tragova borbe.Lijevo od puta,uz rijeku,prema mostu,spaljena autobusna stanica i buffet.Na maloj terasi iza njega prsti i ledi se u letu mlaz vode iz puknute cijevi.Oko njega izgorjele stolice,stolovi i cadjave case,pod caklinom leda. Posli smo putem desno,prema samoposluzivanju.Odatle negdje vodi drvored,ono sto je od njega ostalo.Put je zasut granjem i neeksplodiranim minama.Treba dobro paziti da se za neku slucajno ne zapne nogom.Kraj drvoreda gubi se u magli.Tamo je bila crkva.Katolicka.Cetnici su je koristili kao skladiste municije.Za mjestane Hrvate to je bilo svetiste Majke Bozje.Dolazili su ljudi iz cijelog kraja,jednom na godinu,kada je zupna svecanost.Jedna od najstarijih crkava u tom dijelu Hrvatske.Ni kamen na kamenu od nje nije ostao.Digli su je u zrak sa svom municijom koja je u njoj bila.A bilo je mnogo.Vidi se po onome sto je razbacala eksplozija. Vratili smo se do sredista sela i produzili putem uz potok.Kod pravoslavne crkve susreli smo kamion kojim su po selu skupljali leseve masakriranih Hrvata.Starci i starice prerezanih vratova i sjekirom u znaku kriza razbijenih lubanja.Cesto su im bile ruke vezane,a cesto i odrezane udarcem sjekire ili otpiljene motornom pilom.I ruke i noge.U jedne je zene lice bilo potpuno ljubicasto.Nju su,cini se,zadavili.Kamion je bio pun. U pozadini,kao scena,pravoslavna crkva.Duhovnom ocu pravoslavne pastve gardisti su pod krevetom pronasli automatsku pusku.Na njegovoj crkvi nijedan prozor nije razbijen.Kao,uostalom,ni na jednoj srpskoj kuci. Hrvatske su pogodjene barem jednom tenkovskom granatom,ako vec nisu zapaljene. Hrvatske su kuce uglavnom oko katolicke crkve.U jednoj od njih,u ulici sto vodi pored crkve,zivio je bracni par Medved.Mirko i Elizabeta Medved bili su taoci puna cetiri mjeseca,kao uostalom i svi Hrvati koji su ostali.Cetnici su ih koristili kao roblje koje je za njih radilo,brinulo se za hranu i ogrjev, cistilo im i pralo.Kada su odlazili,Mirka Medveda su ubili na pragu njegove kuce.Vise im nije trebao.Pokraj stare kuce Medvedovih sin je sagradio novu,komfornu katnicu.U kuci smo nasli puno uniformi i obuce JNA.Na cizmama izuzetno malog broja gospodja Medved,koja je bila uciteljica u seoskoj skoli,prepoznala je potpis svog kolege,takodjer ucitelja. Nesto povise,na brdu,stradala je obitelj Simic.Njih troje.Baka je zaklana u svome krevetu.Bila je nepokretna.Na jastuku velika lokva krvi.Drugo dvoje zaklani su u kuhinji na podu.Lokva krvi na linoleumu skrutnula se u krvavu ledenu plocu.Imali su oko sezdeset godina.Baka je imala sedamdeset osam.Poslije pokolja bacili su ih u rupu iza kuce.Stari Ivan Simic imao je svezane ruke. Nize od kuce Simica,na krizanju seoskih puteva,raspelo,Isusa su rafalima iz strojnice gadjali u grudi.Netko mu je na kriz dodao veliki hrvatski barjak.Na zastavi su cudne mrlje.Vjerojatno je negdje bila zakopana dok su cetnici boravili u selu.U podnozju raspela velika kucna ura i pregrst jugoslavenskih novcanica.Cini se da je neki od pripadnika BELIH ORLOVA u zurbi ostavio ratni plijen i placu za pocinjena zlodjela. Posli smo za kamionom u Podravsku Slatinu,kamo su tijela prenesena.U mrtvacnici na groblju vise nema mjesta.Dvadesetak metara dug hodnik prekriven je lesevima i dijelovima tijela.Nijedna zrtva nije ubijena na isti nacin.Jedan je covjek,sada pougljenjeni les s lisicinama na rukama,bio prvo kastriran,zatim mucen na razne druge nacine i naposljetku spaljen. Na desnoj nozi,ogoljenoj do kosti,jos mu je Adidasova tenisica.Negdje su pronadjeni samo dijelovi tijela,negdje samo tijelo bez udova i glave.Neki su zaklani nozem,drugi ubijeni sjekirom ili krampom.Nekima je samo vrat prerezan,drugima razmrskana cijela glava.Kakav je bio grijeh ovih ljudi da su morali umrijeti na takav nacin?Tu vise nema mjesta za nova tijela.Voze ih u Medicinski centar i slazu u hodniku na pod.Momci koji ih istovaruju svako malo trce u stranu i povracaju. Prenocili smo u Podravskoj Slatini.Djuka,moj kolega sa studija,pokazuje mi video-snimke od proljeca kada je u Vocinu gostovao Jovan Raskovic, duhovni otac Srba u Hrvatskoj.Vec tada je sve bilo jasno,za onog tko je htio vidjeti i cuti. 17.XII 1991. U Vocinu je otkrivena jos jedna grobnica,u polju prije ulaza u selo.Viktor Stupan govori: -Doveli su njih cetvoricu na tu livadu izvan sela i dali im lopate da sebi iskopaju grob.Kad su zavrsili,ubili su ih jednog po jednog i bacili u jamu. Na mjestu gdje su ubijeni,petnaestak metara od jame,smrznuti crveni potocic,krv ubijenih.Zemlja je tvrda i nije lako kopati.Momci se stalno izmjenjuju.Vec je na tridesetak centimetara od povrsine iz zemlje izvirila jedna od zrtava.Onda je otkopana ruka.Zrtva je bila krupna.Na nogama gumene cizme,obucen u plavo radnicko odijelo. -To je moj Vlado-rekao je Viktor Stupan. Stajao je povise ljudi koji su otkopavali.Nije vise nista rekao.Stajao je nijem i gledao kako mu se iz zemlje pojavlujje sin devetnaestogodisnjak.Oci su mu bile suhe,crvene i natecene.I suze su mu presusile poslije dugih dana plakanja. Kako se koja zrtva otkopa,prenesu je na deku i odnesu na kamion,onaj isti koji je i jucer vozio.Otkopane su sve cetiri zrtve.To su:Goran Salac, Drago Ivankovic,Ivica Bono i Vlado Stupan.

AUTENTICNO VELIKOSRPSKO LUDILO:Veselin Djuretic,istoricar,akademik SANU,rusofil,CETNIK Ja kao istoricar dobro znam ko je ko.I kad bismo mi Srbi upotrebljavali istorijske cinjenice u nasu korist,izvrsili njihovo funkcionalizovanje onako kao sto rade Hrvati uz pomoc Vatikana,mi bismo danas polagali pravo mozda na 80% Hrvatske.JER,MI ISTORICARI VRLO DOBRO ZNAMO DA SU TAMO MANJE-VISE POUNIJACENI I POKATOLICENI SRBI. ("Duga",1991.)

Slobodan Milosevic,RATNI ZLOCINAC SLOBODAN MILOSEVIC POSLIJE VOJNO-REDARSTVENE OPERACIJE "BLJESAK": ...HRVOJE,PA STA JE,BRE,OVO?U STA SMO MI UTROSILI ONOLIKE CASOVE?... SLOBODAN MILOSEVIC O PLANU"Z-4": ...TO SU SAMO ONI IDIOTI IZ KNINA MOGLI NE PRIHVATITI!... (Hrvoje Sarinic-"SVI MOJI TAJNI PREGOVORI SA SLOBODANOM MILOSEVICEM")

MARS NA TRAKTORE I POZDRAVITE MILOSEVICA,SESELJA,A POSEBNO VELIKOG KALEMARA,"OCA NACIJE"DOBRICU COSICA!KAD STIGNETE U MALU SRBIJICU SVI NA KONCERT RIBLJE CORBE,BAJE MALOG KNINDZE ILI GALIJE! 4.VIII 1995.-23.10 h RAZGOVOR MILANA MARTICA I MILANA MRKSICA S IZVJESNIM JOLETOM IZ JUGOSLAVENSKE SLUZBE DRZAVNE BEZBEDNOSTI, VJEROJATNO JOVICOM STANISICEM,NACELNIKOM SDB-a. MARTIC:Ma nisam ja,Jole,ljut na tebe,nego taj cifut,jebo majku svoju i ko ga je stvorio i napravio.Sta da ti kazem,ogorcen sam.Bolje bi bilo da je bar upozorio,zapretio,nista nije ucinio. JOLE:A ima tu... MARTIC:Bez ultimatuma,nista.Jesu l' oni krenuli gore iz 11-tog(ocito misli na 11.korpus vojske RSK,a zapravo postrojbe Vojske Jugoslavije(12. novosadski korpus)stacionirane na podrucju istocne Slavonije i Baranje, op.a.),ja im nista ne verujem.Da nije onaj zaustavio?(ocito misli na Slobodana Milosevica,op.a.) JOLE:Oni ce da rade sutra. MARTIC:Jesu dana radili,da ti budem iskren,ja nista ne verujem.Ja verujem da je i njih zaustavio,tako me lagao i zadnji put. JOLE:Ja sam cuo da imaju naredbu da krenu. MARTIC:Pa on je mene ovako lagao i zadnji put dva dana.Nista,evo mene,generala i Tose Bajica.Ti da vidis sta je to danas bilo ovde,a imam civilnih zrtava.Slusaj,Jovo,tebi svaka cast,a njemu reci da ga gonim u tri picke materine,ovako socno mu reci da sam ja to rekao. MRKSIC:Jole,nemoj ti,predsednik je moj ljut,nemoj ti mislis 'vako. JOLE:Eto mene tamo s tobom. MRKSIC:Ja sam razgovarao s Frenkijem(Franko Simatovic-Frenki,op.a.), Medom,da oni stizu.Sutra krecu.To je 200 ljudi,al bitno,mislim,da sutra uspijemo obraniti,ovaj,Knin. JOLE:Izdrzite sutra,evo mene preksutra. MRKSIC:Mada mi je ugrozen i Gracac.Poslo sam jedinice nocas gore,pa cu vidit. JOLE:Pa izvrsi manevar nekakav. MRKSIC:Izvrsio sam odozdo od Dalmacije,medjutim,tesko to napustaju ljudi,svoje rodno mjesto,kraj.Tamo,jebi ga,ostalo im narod,deca,porodice, sad je stampedo to. JOLE:Mile,ja sam uradio sto sam mogo. MRKSIC:Mi smo se drzali,ja sam bio super do tri sata,a kad su ljudi psihicki pukli od te silne artiljerije,pa nisi ovde mogo citav dan uz prozor sesti.Sve nam je popucalo ovde po komandi.Ja jutros posao,javili mi u pola 5 da dodjem,ja posao u 5 sati,a to seva po gradu,to je vatromet.Ja se vratim natrag dok nije prosao taj talas,ja uletim u komandu.Sva vozila su nam ispred komande izbusena,svi sleperi osteceni po gradu,vojna vozila gume izbusene. JOLE:Pa,trebali ste to izmestiti. MRKSIC:A ko je ocekivao da ce tuci grad?Ja nisam tuko Zagreb,jebo im ja mater!ZATO CU TUCI SUTRA DA TO OPICIM! JOLE:Jebem im ja mater! MRKSIC:SAD CU JA TO SUTRA MALO. JOLE:Mile,ono sto ja budem mogo,ja cu ti pomoci,a drugo... MRKSIC:Dobro.Bitno da narod ne strada,da se to organizovano premesti. JOLE:Ja cu da skupim ovo sto ima,pa krecemo tamo. MRKSIC:Ma ne vredi ti,Jovice,da se mucis.Ovo nam je dobro na Kordunu, moramo voditi racuna o Baniji.Banijci se malo uskomesali,al dobro.Licani se hrabro drze.Banijci,oni poceli nesto,njima lako,oni predju preko Une i eto ih u Bosni. JOLE:A drzite se jos sutra. MRKSIC:Drzat cemo se.Dobro,vazi. (Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":NEBOJSA DEVETAK SRBIJA ZATVARA OCI ...O obradi uhapsenih Krajisnika u Arkanovom logoru u Erdutu pricao mi je poznanik S.A.iz Graduse.Njega i njegovog brata su uhapsili u jednom prihvatnom centru i strpali ih u autobus u kome je vec bila grupa privedenih.Kad je autobus bio pun bez rijeci objasnjenja su krenuli.Onima koji su smogli hrabrosti da se pobune trazeci da im omoguce da se barem pozdrave sa porodicom brzo su zatvorena usta sto pesnicama, sto kundacima namrgodjenih"beretkasa".U logoru su svi osisani na"nulu", a zatim je slijedila ubrzana obuka,sto je ljude,nakon cetiri godine provedene po rovovima,naprosto izludjivalo.Svrha"obuke"i nije bila sama obucenost za rat,vec da se u covjeku ubije i najmanji trun dostojanstva i samosvijesti i da se u svijest usadi sto veca kolicina mrznje. -U tome su potpuno uspijevali,bar sto se mene tice,-prica S.-samo sto mrznja koju su u meni pobudili nije bila usmjerena prema onima na koje su nas huskali,vec prema njima i Milosevicevoj Srbiji koja je pred ovim ociglednim zlocinom zatvarala oci i cutala.Ti se vjerovatno sjecas onog snimka koji su,ne znam koliko puta pustali na HTV-u,snimljenog devedesete u Petrinji gdje sa jednom grupom vicem"Ovo je Srbija,ovo je Srbija".E,taj snimak mi se stotinu puta vrtio pred ocima u Erdutu dok sam sam sebi govorio:"ETO TI SAD SRBIJE,JEBALA TE SRBIJA".Tesko mi je da ovako govorim,ali zaista sam tako osjecao.Ujutro su nas postrojavali za fiskulturu,a prije vjezbi smo trcali i u taktu koraka morali vikati"MI-SMO-SR-PSKI-I-ZDA-JNI-CI".Ne znam da li ces mi vjerovati,ali uzivao sam u tome,mazohisticki.Vjerovatno sam najglasnije urlao te besmislene slogove osvecujuci se makar i na takav bizarni nacin"hrabrim i neustrasivim tigrovima". Drugog dana po privodjenju u Erdut dobacio sam jednom osionom "instruktoru"da su gori od ustasa,NASTO ME JE ONAKO IZ OKRETA RASPALIO PO LICU DA SAM ODMAH PAO.PRITRCASE MU JOS DVOJICA UZ CIJU POMOC ME ONAKO OKRVAVLJENOG DOVUKOSE DO KUCICE ZA PSA I OKO VRATA MI STEGOSE BLATNJAVI PSECI LANAC.Naredise mi da stanem cetveronoske i da lajem kad god neki od"tigrova"prodje pored kucice.To sam i cinio,toliko zdusno,da se oko mene ubrzo stvorio polukrug"celavih"krajiskih glava koje su me "napackavale"na"tigrove".A kad je,toboze slucajno,naisao onaj sto me je udario a potom vezao,prosto sam kidisao na njega,lanac se zategao toliko da sam vise krkljao nego lajao,sve dok se kucica nije odvojila od lezista i poletjela za mnom.Bauljao sam za njim onako cetveronoske,krkljao i rezao dok su se posmatraci oba tabora valjali od smijeha."Ganut",valjda,mojom dobro odigranom ulogom,moj krvnik se smilovao i odvezao lanac,na sto sam mu"zahvalno"zacvilio kraj nogu sto je izazvalo jos jedan uragan smijeha kod posmatraca... (Nebojsa Devetak-"RAZGRTANJE PEPELA")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":ANDJELKO ANUSIC ANDJELKO ANUSIC RIDANICA ZA SRPSKOM KRAJINOM 7.avgusta 1995. To ko nije vidio,nista nije vidio tu Nojevu barcicu na kopnu taj traktor,tu konjsku zapregu u koju je stalo sve,osim grobova i grumen zemlje zavicajne na opancima, i opanci,i cokule vojnicke, i ikona Svetog Djordja i Jovana i slika iz spomenara,i uspomena na spomenar i rakija i rakijski kotao i gvalja sijena za rumenku,dorata i ricku koji pratise Nojevu povorku, i jagnje i ovca,pas i pjevac i macka i mis,i misji brabonjak u zitu i lelek zgrusan negdje na dnu plucne svirale i suze,suzice,skrgut,psovka i grijeh i tupi pogled koji dugo sijece,mrcvari gledanog ko koljacev noz sustao od klanja a klanju su izmaknuli samo za treptaj zemljanog obrataja oko sunca samo za svjetlosnu las To ko je vidio,vidio je samog Hrista na krstu to lice djetinje raspeto na traktorskim gumama, s cavlima cukundjede u stopalima,s trnovim vijencom krvnog razdora, pod nebom bezdusnim ko lice u Rimljanina To ko nije vidio,taj je ostao slijep kod ociju, to lice starca i starice,tu zivu ikonu iz Krke,Krupe,Dragovica,Komogovine i Gomirja na putu spasa,na zaprezi,na traktorskoj prikolici pjesice,kako se postapa o nevidljivu ruku Svetoga Todora Komogovinskog to ko je vidio,taj dalje moze i bez ociju, jer vidio je dane buduce u danima proslim jer vidio je lice svoje u ramu sudjenom a oni su isli suprotno od hoda sunca hodili su od Zapada ka Istoku,u susret izgrijevu nebeskog jedinca svog crnog svodnika koji im,gle,okrenu ledja zurili su,vrsnjaci milenija,ka uscu svog rasula ka Zidu svoga placa glavinjali su neisplakani,a ispijeni od nevidljivih suza jer ne imahu sudjenog putovodje ne imahu svog Carnojevica OSTAO JE DA OPOJA MLADE HUMKE Andjelko Anusic:RIDANICA ZA SRPSKOM KRAJINOM,iz knjige-Nebojsa Devetak,prir.:ANTOLOGIJA SRPSKOG PJESNISTVA U HRVATSKOJ DVADESETOG VIJEKA,Zagreb,2002.

Marko"Smrt je majstor iz Srbije i Crne Gore"Vesovic-ZIVINKA BEZ PROSLOSTI Sto rece tvoj Ladin:SVE NAS JE OVO IZNENADILO, NE SAMO KAO TAKVO,VEC KAO I TOLIKO. Sve nas je iznenadilo.Iako je pred nasim ocima gotovljeno.Ali takav je covjek: znali da hoce sigurno,mislili-nece valjda. I jedno VALJDA,koje je toliko ljudsko, bilo je jace od svega sto oci vide. U zlo povjerujemo tek kad nas zadesi. Sve nas je iznenadilo.Mada smo,uoci rata, po onoj velikoj sparini u ljudima mogli znati da ide veliko nevrijeme. Ali se,valjda,nismo nadali potopu. Jesmo li vjerovali da nasi grijesi ne zasluzuju potop?Bili smo zaboravili da je zivot ko soba puna plina i da je grijeh sibica kojom kresnes a da je kazna ko kuca koja odleti u zrak. A kad se vidjelo da ipak jeste potop, stravila nas je njegova bezobzirnost. Jesmo li cekali potop,ali u rukavicama? Zbilja otkud se,prekonoc,zapatila na ovom pedlju zemlje ova vrsta ljudske zivinke bez proslosti?!Jedino takav moze klati komsiju sa kojim je,sto rece narod, pojeo vrecu soli.Cudim se,a bojim se da sam pljunuti on!Odsjeklo me ko kakvim makazama od svega sto je bilo. Od svega sto sam bio.Vascijelu je proslost u meni ubio.A sta je covjek drugo, ako ne njegova proslost? Gdje smo,ako nas nema u nasoj proslosti? Sve nas je iznenadilo.A sad je dio istorije. Je li se onda cuditi sto je liseno smisla? (Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")

ponedjeljak, 03.08.2009.

Zoran Filipovic-ONO STO SU ONI IZGUBILI,TO SE NE DA NI OBNOVITI,NI ZALIJECITI! ZORAN FILIPOVIC-DNEVNIK SMRTI 23.X 1991. ...Bio sam u Tvrdjavi Sv.Ivana kada je poceo novi topovski napad.Istrcao sam brzo na gornju platformu i priljubio se uz obodni zid.Zid je oko metar i pol debeo i nadao sam se da me moze zastititi.Nisam znao odakle pucaju i cime,samo znam da su mi projektili prelijetali iznad glave i da su padali unutar zidina.Tada su prvi put napali povijesnu jezgru grada Dubrovnika,bastinu svjetske kulture pod zastitom UNESCO-a.Na Sv. Ivanu,prema staroj gradskoj luci,mala je kamena strazarnica s puskarnicom odakle se moglo snimati.Pretrcao sam brisani prostor.Iz strazarnice imao sam pogled nad cijelim Gradom.Na mjestu gdje bi projektil pao razvio bi se,uz zastrasujuci prasak,bijeli oblak dima.Rusili su Grad.Rusili su Dubrovnik.Dubrovnik pred cijom su se ljepotom poklonili najjaci osvajaci,poput Turaka ili Napoleona.Dubrovnik,koji je odolio stoljecima,sada je pustosila barbarska srpsko-crnogorska soldateska. Nakon sto su spalili Konavle,nakon sto su opljackali i zapalili Zupu i Rijeku dubrovacku,sada su dosli tu gdje svaki kamen ima povijesno pamcenje. Dok sam stajao zabezeknut u maloj kamenoj strazarnici na tvrdjavi i dok su preko mene letjeli projektili,dogodila mi se vizija.Nisam bio pod lukom duge,nego pod lukom smrti,smrti i sramote,i otvorila su mi se vrata spoznaje.Vidio sam da s ovim granatama koje padaju po Dubrovniku, Vukovaru,Zadru i tu razaraju,pale i ubijaju ljude,padaju paralelno i nevidljive granate po Beogradu,Nisu,Sapcu,Podgorici.Za razliku od ovih koje padaju po mojoj domovini i skrnave tijela,nevidljive granate ubijaju, uzimaju dusu.Ne vidi se kada one padnu,ne cuje se nikakav strasni udarac.One padaju tiho i ubijaju tiho i sve vise mrtvih dusa,zivih leseva, ZOMBIJA,hoda ulicama Beograda,Kraljeva,Kragujevca.I svakim se danom zemlja Srbija sve vise pretvara u zemlju utvara.Kada to shvate,i ovaj ce rat prestati. Mi cemo tada obnoviti nasu zemlju.Podici cemo ponovo Vukovar,obnoviti Nustar,Pakrac i Gospic,zalijeciti Vinkovce i Osijek,a kako ce oni?Kako ce oni vratiti ono sto su u ovom ratu izgubili,a nitko im to nije srusio,nitko zapalio?ONO STO SU ONI IZGUBILI,TO SE NE DA NI OBNOVITI NI ZALIJECITI.

Bogdan Bogdanovic-DRVENI SLOBISTICKI FASIZAM Milosevic nije nista.Sto puta sam rekao da to gadno ime necu uopste da pominjem. Milosevic bi mogao biti simbol opsteg nistavila.On je negativna metafizicka konstanta.To je ta bedna,bedna ljudska nistavnost,to je otisak nepostojanja.Kad god sam morao nesto o njemu da pisem,uvek sam se gadio.Cela ta prica je gadna,gadna,gadna.Uzasno gadna.To je drveni fasizam.Imali smo i gvozdeni,celicni fasizam,to je bio Veliki Reich,u kojem je sve funkcionisalo i sve je bilo predvidjeno,sve je bilo smisljeno,sve je bilo impersonalno.Funkcionisalo je kao mehanizam jednoga sata.A drveni fasizam je kad ne funkcionise nista,i umesto da vas ubijaju dozom otrova, gasa,oni vas klepe jednom drvenom motkom po glavi.Ali smrt je smrt,prema tome svejedno je. Nije drveni fasizam nista meksi,samo se sluzi prirucnim sredstvima,bez rituala,nista bolji.Stravicni su.Ocajne su i jedna i druga verzija fasizma. (Natasa Jovicic/Bogdan Bogdanovic-"APSOLUTNO PAF")

Slobodan Milosevic,RATNI ZLOCINAC SLOBODAN MILOSEVIC HRVOJU SARINICU: Govorili su kako je Krajina moj trojanski konj,i to bas vi Hrvoje.A istina je da ste Krajinu izmislili vi i ONI LUDACI KOJI TAMO ZIVE.Kad se to desavalo,bio sam na odmoru u Dubrovniku i odmah shvatio o cemu se radi.Jedva cekam da se to zavrsi i da ponovo odem u Dubrovnik.Sve cu da ucinim sa svoje strane kako bi to bilo jos ove godine.NEKI SU IDIOTI GOVORILI DA JE I DUBROVNIK SRPSKI GRAD.SRBIJA NEMA TERITORIJALNIH PRETENZIJA,PA,KAD INZISTIRATE,NI PREMA BARANJI. (Hrvoje Sarinic-"SVI MOJI TAJNI PREGOVORI SA SLOBODANOM MILOSEVICEM")

MARS NA TRAKTORE I POZDRAVITE MILOSEVICA,SESELJA,A POSEBNO VELIKOG KALEMARA,"OCA NACIJE"DOBRICU COSICA!KAD STIGNETE U MALU SRBIJICU SVI NA KONCERT RIBLJE CORBE,BAJE MALOG KNINDZE ILI GALIJE! 5.VIII 1995.-09:36 h RAZGOVOR IZMEDJU GENERALA MILE MRKSICA I GENERALA MILORADA STUPARA,ZAMJENIKA ZAPOVJEDNIKA TZV.OPERATIVNE GRUPE KORDUN. STUPAR:Lose ide sa plascanskom brigadom.(70.brigada,op.a.) MRKSIC:Znam,sad sam ja razgovarao sa potpukovnikom Kozlinom. STUPAR:Neko im je naredio bez veze izvlacenje,sta je to bilo sefe?Kazu da je to naredio Kovic(vjerojatno general Mile Novakovic koji je jedini mogao imati ovlasti za izdavanje takve naredbe,op.a.),a on kaze da je naredio Loncar.(Dusan Loncar,nacelnik staba SVK,op.a.) MRKSIC:Ne treba to,drzi to da se ne spoje"Turci"(misli na 5.korpus Armije BiH,op.a.).Nek ide to prema Rakovici dole,neka to blokiraju da se narod moze izvuci iz Plaskog. STUPAR:Ma,narod se izvukao iz Plaskog. MRKSIC:Onda ih postavi bocno jer su"Turci"upali u Licko Petrovo Selo. STUPAR:Znam i napali su ovamo Trzacka Rastela prema meni. MRKSIC:Blokiraj to i znas onu zamisao u duhu onog dogovora.Radi ti 21.kK(21.kordunski korpus,op.a.)i 39.bK(39.banijski korpus,stab u Glini;general Slobodan Tarbuk,op.a.),jesi li slao ono tamo ista? STUPAR:Pa,ako bi ja povukao,sve bi palo ovo ovde. MRKSIC:Dobro,u Lici ima velikih problema. STUPAR:Pa Licka nam je izgleda pukla,sefe. MRKSIC:Puklo je,pukle su sve veze tamo sa Sevom(misli na generala Stevu Sevu,zapovjednika 15.lickog korpusa,op.a.)a i nemam veze vise posto sam izmesten,ovde sam u Srbu.Nemam veze sa 21.kK i 39 bK,pa im ti prenesi sta treba. STUPAR:Problem sto ce se spojiti preko Lickog Petrovog Sela i Plitvica sa 5.korpusom!(misli na 5.korpus Armije BiH,op.a.) MRKSIC:To je opasno,to treba sprecavati! STUPAR:Pa ja sam to stalno govorio,a oni idu na to.Probajte Sevu, posaljite nekoga da spreci pad Plitvica. MRKSIC:Otisao je gore nacelnik i Bane. STUPAR:Loncar je napravio cudo sa izvlacenjem civila.Ko je naredio izvlacenje?Svi mi vuku zene,svi mi vuku zene,svi idu da vide gde su im zene...21.kK je vratio polozaje,nema nista samo panika i dezinformacije. MRKSIC:Dobro,imas Cerkezovce(mjesto kod Dvora.U transkriptu je bilo oznaceno kao CERKEZOVCI(?),op.a.),sta ti treba uzimaj! STUPAR:Znam,ali dajte sprecite spajanje sa 5.korpusom. MRKSIC:To zatvori gore koliko mozes i tu brigadu sto se izvlaci stavi u borbeni raspored Milivojevica.(70.brigada,op.a.) STUPAR:Eee,jebi ga,ko ce da je stavi,kako vas mogu dobiti? MRKSIC:Ja sam na 23-32,to je jedina veza za sada. STUPAR:Dobro,zdravo! (Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":NEBOJSA DEVETAK SRBIJA ZATVARA OCI ...Sutradan,iz Beograda dolaze mi sin i supruga,a dan kasnije i brat sa svojom zenom i starijim sinom.Znatizeljnoj rodbini pricamo svoje nevjerovatne dozivljaje,svaki put pronalazeci detalje koje smo u prethodnim pricama ispustili.Bez obzira sto je meni i mojoj porodici ovo drugo izbjeglistvo,poslije onog od prije cetiri godine iz Siska,i sto imamo iskustvo prezivljavanja u takvim uslovima,slaba nam je utjeha za novi pocetak. -Dakle,pocinjemo opet od zlice-konstatuje supruga. -Ne,ovaj put od kasike-dobacujem podrugljivo. -Da,sad si konacno dosao na svoje,umjesto za sto sjedaces za astal, umjesto kruha jesces hleb,umjesto juhe supu,samo gorki ce ti biti ti zalogaji,pazi sta ti kazem.-Ove zenine rijeci,pokazace se kasnije,bile su upravo uvertira u sve one mucne situacije kroz koje cemo proci u borbi(nikako ova rijec ovdje nije prejaka i neumjesna)za bijedno prezivljavanje. Nakon tri-cetiri dana procuri vijest da Arkanovi"tigrovi"uz blagoslov i pomoc srbijanske policije hapse Krajisnike i odvode ih na slavonsko i bosansko ratiste.Dakle,oni koji su kumovali nasoj propasti kao produzena ruka nerazumne beogradske politike dobili su zeleno svjetlo da nas sasvim ponize u dotuku.Svojski su odradjivali taj prljavi posao,sa takvim zanosom i usredsredjenoscu kao da se radi o najomrazenijem neprijatelju.Maltretiranja kojima su u tim nesrecnim ljudima ubijali i ono malo preostale volje za zivotom dobro osvjetljavaju njihove profile,cije su karakterne crte dosle do punog izrazaja jos u Krajini,gdje su se uglavnom bavili kriminalom i lopovlukom u sprezi sa domacim politickim i privrednim mocnicima.O kakvim dobrovoljcima i ljudima se radi osjetio je i Djuro Djukic("Djuro iz Bacuge",balvan-retard dopisnik"Politike").Njega su nakon objavljenog teksta u SRPSKOM GLASU o bjesomucnom pustosenju krajiskih suma jedne noci iz rodne Bacuge odveli u Kladusu,gdje su ga dan i noc drzali zatvorenog u jednoj prostoriji zajedno sa zarobljenim muslimanima,nakon cega su ga pustili bez rijeci objasnjenja.Djuro je, naravno,i bez objasnjenja shvatio smisao hapsenja i poruku da se mane skakljivih tema... (Nebojsa Devetak-"RAZGRTANJE PEPELA")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":ZDRAVKO KRSTANOVIC PROGNANIKOVA PJESMA kao da se drugom zbiva podnosimo-ovo veselnici,vazda gosti. inace,ko bi izdrzao? cudna nas misao, u studenim sobama, lovi: nista se nije desilo. a desilo se sve! drugi su ukucani u nasim kucama zidovi,njima prazni, prhki od uspomena za nas su nedostupni. zauvijek. kako disu u posteljama gdje smo cekali jutro? kakva je prasina popadala po kolijevkama nase djece? ona hoce natrag. a nema vise puta tamo odakle smo prognani. samo u snu-vracamo se. tumaramo svojim bivsim zivotima. ali,i u snu-kao gosti. i u snu,Gospode,i u snu. Zdravko Krstanovic:PROGNANIKOVA PJESMA,iz-Zdravko Krstanovic: PJESME NA DRUMU,BIGZ,Beograd,1994.(pjesma je,prema sadrzaju knjige,napisana u razdoblju 1991-1993.)

Marko"Smrt je majstor iz Srbije i Crne Gore"Vesovic-BOSANSKE URME Sve boli dvostruko:sto je proslo, i sto nestalo svijeta u kom se zbivalo. Potopili ga ko sela kraj Neretve kad napravise branu.Nijesam dobro rekao. Brana je,u stvari,pukla i voda zbrisala sve. I kuce iz uspomene.Nas,nekadasnjih,znaci, danas dvostruko nema.A sjecas li se kako smo, spocetka rata,cvrsto se rukovali,kao da jedni drugima cestitamo sto nismo lesevi? Kako smo,osmijesima,jedan drugome govorili: JOS SI ZIV,ZNACI,JESI ME,SVECICA TI, OBRADOVAO TIME,A MISLIO SAM,BOGME, DAVNO SI JAMU NAPUNIO,E NEKA,NEK SI ZIV, KO ZNA ZASTO BI TO MOGLO BITI DOBRO. Sad nas dvostruko nema.Ne,nego trostruko. Nema nas u drugima.Ni drugih u nama. Iselili smo iz sviju.Svi iz nas iselili. Sada je Bosna pustinja,sa oazama gdje cvatu lupezi,kao palme. (Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")

nedjelja, 02.08.2009.

Danijel Sifer,"humanista-prijatelj srpskog naroda" SRBI SU POSLEDNJI ROMANTICARI U MAKIJAVELISTICKOM SVETU CINIZMA,MOCI,LAZI I NEMORALA.

Milja Vujanovic-Regulus,glumica&astrolog-ZELJKO SIMIC LICI NA SVETOG SAVU! NE MOGU ONI NAMA SUDITI.NJIMA CE BITI SUDJENO,A TO CEMO VIDETI PRE NEGO STO POCNE TA STRASNA PAPAZJANIJA I TA CIRKUSIJADA ZVANI HASKI SUD ILI SUD U NJIHOVOM HADU. ("Horoskop",III kanal RTS-a,1994.)

Mile Martic,milicajac iz Zagrovica,zaseok Martici&Milan Babic,zubar i peradar,RATNI ZLOCINCI SLOBODAN MILOSEVIC HRVOJU SARINICU: ...MORATE DA ZNATE DA SU MARTIC I BABIC U POCETKU KONFLIKTA UCINILI GROZOTE I SADA NEMAJU VISE STA DA IZGUBE!... (Hrvoje Sarinic-"SVI MOJI TAJNI PREGOVORI SA SLOBODANOM MILOSEVICEM")

MARS NA TRAKTORE I POZDRAVITE MILOSEVICA,SESELJA,A POSEBNO"OCA NACIJE",VELIKOG KALEMARA DOBRICU COSICA!KAD STIGNETE U MALU SRBIJICU SVI NA KONCERT RIBLJE CORBE,BAJE MALOG KNINDZE ILI GALIJE! 4.VIII 1995-16:30 h RAZGOVOR MILANA BABICA I GENERALA MILE MRKSICA,A KASNIJE I MILANA MARTICA U KOJEM BABIC IZVJESTAVA O SVOM SASTANKU S PETEROM GALBRAITHOM U ZENEVI,ALI I O POTREBI ZA EVAKUACIJOM CIVILNOG STANOVNISTVA S PODRUCJA TZV. KRAJINE.NAIME,ISTOGA DANA,U 16.45 h IZDAN JE PISMENI NALOG TZV.VRHOVNOG SAVJETA ODBRANE RSK,POTPISAN OD STRANE MILANA MARTICA,O EVAKUACIJI SVEG CIVILNOG"STANOVNISTVA IZ OPSTINA:KNIN,BENKOVAC,OBROVAC,DRNIS I GRACAC". MRKSIC:Alo,Milane? BABIC:Evo me,sta ima nova? MRKSIC:Gori sve,u picku materinu!Radi sto god mozes. BABIC:Ovako,ja sam sa Galbraithom razgovarao;po njegovim rijecima, nema sanse da stranu. MRKSIC:Auuuu! BABIC:...ovo zadnje...Amerika.On ce otici kod Tudjmana...Ja sam rekao da...idemo na pregovore na bilo koje mjesto. MRKSIC:Dobro,ajde,jos radi.Svaka mala pomaze...,radi. BABIC:Ocu li ja dole da idem?(u Knin,op.a.) MRKSIC:Radi nesto da ovo prestane. BABIC:Slusaj,nema sta da se radi,izvlacite narod odozdo. MRKSIC:Pa evo,krecemo sa tim. BABIC:Pa,jesu li prestali sa tim? MRKSIC:Ma nisu,kurac. BABIC:Ako prestanu,izlazite iz te rupe. MRKSIC:Molim,a? BABIC:Izlazite iz te rupe. MRKSIC:Dobro.Evo,Mile(Martic,op.a.)oce te cuti. BABIC:Dobro. MARTIC:Milane,od Vrhovnog savjeta odbrane samo smo ja i general tu,pa razmisljamo da zene i djecu izvlacimo. BABIC:Nema druge.Ja sa razgovarao sa Galbraithom prije sat vremena. Po njegovim rijecima,ja ne mislim da ce oni stati.Preduzimajte sve radnje po planu. MARTIC:Znaci,da izvlacimo to,je li? BABIC:Jeste. MARTIC:Dobro,idemo onda gore po dogovoru. BABIC:Ja cu,ja mislim sutra da nazovem ove ministre na razgovor kod Mladica.Ja ne znam sta... MARTIC:Dobro. U NASTAVKU RAZGOVORA PONOVO SE UKLJUCUJE GENERAL MRKSIC S BABICEM. MRKSIC:Ne znam.Nema ih nigdje,negde su u podrumu...Ajde,cini nesto. BABIC:...nadjite vozilo i...(nastavio je sapatom,op.a.) MRKSIC:Dobro...Ma,pola grada je sruseno,tuku i sada. BABIC:...Ajde,zdravo! (Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":NEBOJSA DEVETAK UKLETE NOVINE ...Po povratku na Baniju-radosna vijest-Glina je oslobodjena.Vozimo novi broj RIJECI na trafike.Na glinskim ulicama radosna,ozarena lica,zivot se uprkos ratnim nedacama vraca u kakvu-takvu kolotecinu.Susrecem neke poznanike,raspitujemo se gdje je ko.Ratni vihor nas je vec u pocetku razvijao na sve strane.Dosao nam je jos jedan"novinar,Cedo Korac.Ni on se do rata nije bavio novinarstvom.Do potkraj jula radio je u zagrebackoj izdavackoj kuci"August Cesarec".Kad je vidio kako funkcionise nova hrvatska demokratija pobjegao je iz Zagreba u rodnu Bojnu,a zatim dosao kod nas.Kako se rat razbuktava u redakcijskim prostorijama postaje sve tjesnje,svakodnevno neko navraca,a ponajvise kolege iz beogradskih glasila. Jedne veceri dok ispred Vukasinove vikendice slusamo Micine(Mico Jelic Grnovic,op.a.)dogodovstine i viceve dodje nam Cedo Stefanovic,otac prvog mladica koji je pao u obrani Gline.Stamen covjek,ozbiljnih crta lica, u maskirnoj uniformi,na glavi mu crnogorska kapa i na njoj amblem sa dvoglavim orlom.Cedo je gotovo bukvalno uzeo pusku iz ruku poginulog Dragise,i kako rece,krenuo u rat da osveti sina i brani Srbe od ponovo povampirenog ustaskog bodeza... ...Septembar je MJESEC SLOBODE ZA BANIJCE,oslobodjeni su Topusko,Kostajnica,Petrinja.Uco sa svojim fotoaparatom jedva uspijeva da stigne na sva mjesta... (Nebojsa Devetak-"RAZGRTANJE PEPELA")

Atanasije Jevtic,vladika Srpske pravoslavne crkve(SPC) Milosevic je bankrotirao na grbaci srpskog naroda.Zar ga nije sramota sto vec nije otisao.Neka se ne brine sta ce biti sa srpskim narodom.Ako on misli da monopolise spasenjem srpskog naroda onda on nije normalan covek.Treba da ode sto pre.Da ne govorim o drugoj strani,sto monopolise i duhovne,kulturne elemente srpskog zivota,srpske hriscanske vere,identiteta srpskog svetosavlja.On i njegova grupa na vlasti to koriste kao neku vrstu ukrasa.Ni u Boga ne veruju,u coveka ne veruju,ni savest ljudsku i bozansku ne postuju.Zato i mogu da se sluze lazima,mahinacijama,nasiljem. (Glina,1992.)

SRPSKA AKADEMIJA NAUKA I UMETNOSTI(SANU)NA TERENU Jedna sablasna vijest pojavljuje se u medijima:u Vukovaru je otvoren prvi privatni krematorij.Neki poduzetni poslovni covjek naslutio je osnovnu smjernicu vremena,mogucnost industrijalizacije smrti.Privatna turisticka agencija organizira skupne posjete"OSLOBODJENOM SRPSKOM VUKOVARU",u kojem gotovo da vise nema stanovnika.Zainteresiranih ima dovoljno za odrzavanje stalne linije. Skupina beogradskih akademika nalazi se medju prvim posjetiocima. Fotografiraju se medju rusevinama i vracaju u glavni grad da nastave pisanje DRUGOG MEMORANDUMA.ZATO STO PRVI,prema njihovu tvrdjenju,NIJE POSTOJAO.Ali u nastavku toga nepostojeceg dokumenta treba napokon formulirati"srpski nacionalni i demokratski program".Ni taj akt nikada nije ugledao svjetlost dana,CAK NI U FRAGMENTIMA KAO PRETHODNI.Akademici zive od pripremanja toga slavnog programa,ne od njegova promisljanja i pisanja.Jednom zavrsen i objavljen,nece vise donositi nikakvu zaradu. (Vidosav Stevanovic-"MILOSEVIC;JEDAN EPITAF")

PROHUJALO S VELIKOM SRBIJOM&VELIKOM HRVATSKOM PROJEKT VELIKE SRBIJE racuna na danasnju Srbiju,Makedoniju,dobar dio Bosne,citavu Slavoniju i Baranju,Banovinu,Kordun,Liku i veci dio Dalmacije. PROJEKT VELIKE HRVATSKE racuna na danasnju Hrvatsku,citavu Bosnu,dio Crne Gore,dio Vojvodine-Srijem i na grad Zemun,beogradsku opcinu.

Vidosav Stevanovic-MASA Cilj tolike upotrebe i zloupotrebe rijeci NAROD nije stvaranje naroda ili postovanje prema narodu.Da ne spominjem pojmove kao sto su POVIJEST ili TRADICIJA,koji su derivati prethodnog u propagandnom rjecniku.Cilj je stvaranje MASE,bezoblicne,bezvoljne i spremne da slusa. Kad se masa stvori,onda je sve moguce:rusenje vlasti,uspostavljanje nove vlasti,promjena drustva,revolucija,ulicna pobuna,konzerviranje postojeceg,ubijanje susjeda,silovanje,pljacka,nasilje nad djecom,opce pijanstvo,zabava milijuna...Canetti navodi cetiri osnovne osobine mase: 1.MASA UVIJEK ZELI RASTI 2.UNUTAR MASE VLADA JEDNAKOST 3.MASA VOLI ZBIJENOST 4.MASI JE POTREBNO USMJERENJE Sve cetiri osobine savrseno se pokazuju u Milosevicevu usponu.Treba im dodati jos jednu: 5.MASA TRAZI ZRTVE. Trazi,zahtijeva,ali ih ne bira.Netko izvana treba obaviti taj posao,uprijeti prstom.Tek onda masa stjece cilj. (Vidosav Stevanovic-"MILOSEVIC;JEDAN EPITAF")

Marko"Smrt je majstor iz Srbije i Crne Gore"Vesovic-IZ RATNE MOLITVE IBRAHIMA LJUBOVICA "I JOS TE MOLIM:NE DODJELJUJ MI DRUGI ZIVOT JER CU NA NJEGA ULOZITI ZALBU". Razumijem.Razumijem. I ja sam kroz ovo prolazio. Ovako zboris kad ti nada otkaze svaku saradnju. (Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA"

subota, 01.08.2009.

Zeljko Raznatovic Arkan,RATNI ZLOCINAC Ja sam ratnik,to moram da kazem,jer nemam sta da krijem.Do god ne unistimo fasizam,dok ih(Hrvate)ne porazimo do kolena,dok ih ne vidim da klece po trgu u Zagrebu,necemo imati mira,Oni ce da se koprcaju i u saradnji sa svojim gospodarima,fasistickom Nemackom,da nam prave probleme.Prema tome,ja kao ratnik porucujem:cuvajte se Srpske dobrovoljacke garde i srpskog naroda! ("Borba",1992.)

AUTENTICNO VELIKOSRPSKO LUDILO Matija Beckovic,akademik: VELICINA JEDNOG NARODA MERI SE BROJEM NEVINIH ZRTAVA. Milorad Ekmecic,akademik: NASIH CE POGINUTI OKO 250000,A HRVATA BAR 750000.TIME CE HRVATSKO PITANJE BITI RIJESENO. Zeljko Raznatovic Arkan: NEMA VISE ROLEX SATOVA,BRATE.SADA SAMO TRI PRSTA I KRST.

MARS NA TRAKTORE I POZDRAVITE MILOSEVICA,SESELJA,A POSEBNO"OCA NACIJE",VELIKOG KALEMARA DOBRICU COSICA!KAD STIGNETE U MALU SRBIJICU SVI NA KONCERT RIBLJE CORBE,BAJE MALOG KNINDZE ILI GALIJE! 5.VIII 1995.-17:25 h RAZGOVOR MOMCILA PERISICA I GENERALA MILE MRKSICA U KOJEM GA MRKSIC MOLI ZA POMOC I IZVJESTAVA O GOTOVO POTPUNOM SLOMU SVOJE"KRAJINSKE"VOJSKE MRKSIC:Ovo ovde,brate,je tragedija. PERISIC:Je li? MRKSIC:Tamo kod Tarbuka(Slobodan Tarbuk,potpukovnik JNA,kasnije general Vojske Srpske Krajine i zapovjednik banijskog korpusa,RATNI ZLOCINAC,op.a.)preti presecanje onog puta koji nam je glavni.Petrinja mu je okruzena.Ovo gde ja sedim ljulja se,razumes me? PERISIC:Da. MRKSIC:Ljulja se.Ja ovde imam 150000 ljudi svega skupa.Putevi su zakrceni izbjeglicama i njih gadja avijacija.Kod Tarbuka je haos,a ovo na Kordunu se sve drzi.I u smrtnoj opasnosti je sve.To je 150000 ljudi,Momo. A,jebi ga,jeste l' nas osudili na smrt ili sta je? PERISIC:Pa,Mile,sunce mu krvavo,sta ja da uradim? MRKSIC:Pa pitaj glavnog sefa(misli na Slobodana Milosevica,op.a.)sta da se radi.Mi smo ovde,brate moj,velim ti tako kako. PERISIC:Evo,ja u sedam imam sastanak s njim upravo za to. MRKSIC:Pa dobro,Momo,jel niko ne moze za nas da ucini nista,da nam pomogne.Ne mozemo mi samo da se drzimo nikako.Ja idem krpat te linije,ostavljam mrtve nesahranjene,putevi zakrceni izbjeglicama.Vidis ti sta je to!Ovo ovde gde sam se ljulja,i ja verujem da cu veceras biti odsecen od gore(od Dvora na Uni,op.a.)i onda smo-kaput. PERISIC:Dobro,Mico,javit cu ti se oko osam sati. MRKSIC:E,molio bih te da glavnom sefu preneses tako. (Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")

Mico Jelic Grnovic,ministar kulture tzv.Republike Srpske Krajine,nekadasnji miljenik sisackih kulturnih prilika,CETNIK MICO JELIC GRNOVIC-PJESMA ZA DJECU POGINULIH SRPSKIH BORACA Napisano Ljeta Gospodnjeg 1994.jula cetvrtog na SRPSKOM MORU U KARINU u odmaralistu djece poginulih Moj tata jos se ne vraca iz rata Na pitanja moja moja mama brat i seka djedo i baka kroz suze se smiju Mora da od mene nesto tajnovito bajkovito kriju Bojanov i Jovanov Jelenin i Mirjanin Savin i Stojsin tatice dolaze Pune im ruke milosta cahura raznih bajnih A moj tata ne moze kuci doci mama kaze do kraja rata JER GRANICU SRPSKU CUVA Taj polozaj se uistinu ne napusta lako kazem moja draga bako Jos sam mali ni cetiri nemam ne sjecam se tate ne znam ga po liku ali zato imam sliku da ga odmah poznam cim ga glednem na vidiku Djedo mi kaze da smo isti ja i tata pravi borci prvoborci muskarcine srpske junacine Ja se dicim sto mu slicim Ako mi se tata ne vrati do kraja rata pozuricu da odrastem Do tatice tako najbrze cu stici jer cu i sam na granicu ici Ipak najbolje bi bilo na javi kad bi mi se snilo da i moj tata kao Jovanov i Bojanov Savin i Stojsin u kucu bane i prije kraja rata Ne trazim milosta Neka dodje ruku praznih Ne treba mi stosta Ali mi treba par ruku maznih i to je sve Da me samo jednom tatine ruke obgrle Mico Jelic Grnovic:PJESMA ZA DJECU POGINULIH SRPSKIH BORACA, iz knjige-Mico Jelic Grnovic:KRAJINA MOJA SUDBINA,1996.

KRAJISKI ANTICIVILIZACIJSKI MUTANTI,"SAO-JAO PAMET":NEBOJSA DEVETAK STIZE CRNA DAMA ...Sestra,zet,njihova dva sina i ja sa mrakom udjosmo u zeljeznicku stanicu Sisak-predgradje.Atmosfera gotovo uobicajena,remeti je samo prisustvo dvoje mupovaca naoruzanih pistoljima i kalasnjikovima. Bezbrizno se setkaju stanicnim prostorom,ne obracajuci narocitu paznju na cutljive putnike.Uskoro stize voz,razagnavsi ispred sebe rojeve nocnih musica opijenih stanicnom svjetloscu.Voznja do Sunje prodje bez zastoja,ali nas na stanici niko ne saceka.Zagledam nekoliko parkiranih automobila,medjutim,Andjelkovog auta nigdje.Silazim u mraku razblazenom slabasnim stanicnim svjetlom Milana Klobucara,kolegu iz rafinerije,kako otkljucava svoj automobil i upitah ga da nas preveze,na sto on pristade i nas sestoro se na jedvite jade ugurasmo u trosnog stojadina. Tek sto krenusmo poce da duva jak vjetar,a munje,jedna za drugom, zasarase nebom.U Drljacama nailazimo na prvu nasu strazu.Stajemo ispred spustene rampe,gasimo svjetla.Prilazi strazar s upaljenom baterijskom lampom,prepoznaje nas,rukujemo se,izmijenismo nekoliko rijeci i on dade rukom znak drugom strazaru da digne rampu.Na ulazu u Gradusu scena se gotovo u detalj ponavlja.Ja izlazim kod mojih,vjetar kao da je malo jenjao,ali munje jednako zloslutno paraju nocno nebo.Uprkos toj negostoljubivoj slici osjetih olaksanje-konacno kod kuce,medju svojima. Sutradan sa bratom odlazim u vec formiranu komandu,smjestenu u drustvenom domu.Ne mogu da se iscudim komandnom sastavu,sve doskorasnji komunisti,a siguran sam da bi se u dzepu nekog od njih i sad mogla pronaci pokoja crvena knjizica.Kasnije tu sumnju iznosim Andjelku, nasto se on nasmija:"Pusti sad to,sad smo svi Srbi,necemo se,valjda, opet dijeliti". Nude mi da pri komandi formiram informativni centar,na cemu im se zahvaljujem,jer sam ranije dogovorio odlazak u Klasnic,gdje namjeravamo nastaviti s izlazenjem"Srpskog glasa"ciji sam urednik.Dok razgovaramo dva kamiona krecu u Petrinju da iz kasarne dovezu oruzje i municiju,jer za sutra je planirana akcija presretanja ustaske kolone negdje na putu izmedju Sunje i Kostajnice.Kasno popodne kamioni se vracaju prazni,kazu,komandant kasarne ne da oruzje.Svi su ljuti,psuju izdajnicku JNA,posebno"casteci"oficire,ali od sutrasnje akcije se ne odustaje. Sutradan osvanuo lijep dan,jutro prosvjeze od nocasnje kise.Opet sa bratom odlazim u komandu.Ispred doma se vec okupilo tridesetak "diverzanata",uglavnom u civilnoj odjeci,naoruzani papovkama, automatskim puskama i pokojim rucnim bacacem.Vicevima razbijaju tremu uoci vatrenog krstenja,uskoro odjeknu i ojkaca,drcna,becarska: Braco moja,nista se ne bojte, samo mene rakijom napojte... Za otprilike jedan sat poskakase u kamione i krenuse.Za njima ostade samo sjetno treperenje ojkace: Braco moja,to je meni svedno. il ja umro il ja pogino... Neveseo i pokunjen vracam se kuci.Na stepenicama roditeljske kuce sjedim i slusam potmulu jeku eksplozija u daljini,negdje prema Kostajnici. Dakle,rat je poceo.Sto bi rekao Rade Serbedzija u"Varioli Veri":"Crna dama je stigla".Koliko li ce ljudskih zivota pozobati,koliko li majki i sestara opet zaviti u crno.Po banijskim selima jos zive starice koje nose crninu za svojim poklanima i izginulima jos u proslom ratu.Da li ce nam se istorija po ko zna koji put ponoviti? U sumrak Andjelko sa grupicom"diverzanata"ulazi u dvoriste.Cutljivi su, namrgodjeni,mrzovoljni.U slutnji da neko od nasih nije poginuo,pitam ih sta se desilo.Nevoljko odmahuju rukama."Ni metka nismo opalili"-prica mi Bota,brat od strica."Badava nam prodje dan.Citavo vrijeme ustase nam se vozikaju ispred nosa a komandant se usro,nikako da izda naredjenje da pripucamo.A na dlanu smo ih imali,sunce ti jebem.Koji me komandant vise povede u borbu a ne naredi da pucam,licno cu ga iz ove puske ubiti!" -raspalio se Bota,stiscuci automatsku u desnici podignutoj u vazduh. Smijemo se Botinoj ljutnji,uz konstataciju-"bice dana za megdana". (Nebojsa Devetak-"RAZGRTANJE PEPELA")

<	kolovoz, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv