ANDJELKO ANUSIC
RIDANICA ZA SRPSKOM KRAJINOM
7.avgusta 1995.
To ko nije vidio,nista nije vidio
tu Nojevu barcicu na kopnu
taj traktor,tu konjsku zapregu
u koju je stalo sve,osim grobova
i grumen zemlje zavicajne na opancima,
i opanci,i cokule vojnicke,
i ikona Svetog Djordja i Jovana
i slika iz spomenara,i uspomena na spomenar
i rakija i rakijski kotao
i gvalja sijena za rumenku,dorata i ricku
koji pratise Nojevu povorku,
i jagnje i ovca,pas i pjevac
i macka i mis,i misji brabonjak u zitu
i lelek zgrusan negdje na dnu
plucne svirale
i suze,suzice,skrgut,psovka i grijeh
i tupi pogled koji dugo sijece,mrcvari gledanog
ko koljacev noz sustao od klanja
a klanju su izmaknuli
samo za treptaj zemljanog obrataja oko sunca
samo za svjetlosnu las
To ko je vidio,vidio je samog Hrista na krstu
to lice djetinje raspeto na traktorskim gumama,
s cavlima cukundjede u stopalima,s trnovim vijencom krvnog
razdora,
pod nebom bezdusnim ko lice u Rimljanina
To ko nije vidio,taj je ostao slijep kod ociju,
to lice starca i starice,tu zivu ikonu
iz Krke,Krupe,Dragovica,Komogovine i Gomirja
na putu spasa,na zaprezi,na traktorskoj prikolici
pjesice,kako se postapa
o nevidljivu ruku Svetoga Todora Komogovinskog
to ko je vidio,taj dalje moze i bez ociju,
jer vidio je dane buduce u danima proslim
jer vidio je lice svoje u ramu sudjenom
a oni su isli suprotno od hoda sunca
hodili su od Zapada ka Istoku,u susret izgrijevu
nebeskog jedinca
svog crnog svodnika koji im,gle,okrenu ledja
zurili su,vrsnjaci milenija,ka uscu svog rasula
ka Zidu svoga placa glavinjali su
neisplakani,a ispijeni od nevidljivih suza
jer ne imahu sudjenog putovodje
ne imahu svog Carnojevica
OSTAO JE DA OPOJA MLADE HUMKE
Andjelko Anusic:RIDANICA ZA SRPSKOM KRAJINOM,iz knjige-Nebojsa Devetak,prir.:ANTOLOGIJA SRPSKOG PJESNISTVA U HRVATSKOJ DVADESETOG VIJEKA,Zagreb,2002.
Post je objavljen 04.08.2009. u 00:39 sati.