Borgman's cube
četvrtak, 26.04.2007.
Kockice su na mjestu...neka Igra počne
- Jakša, skoro si ih spržio! Benzinskom bombom…- Ivan je podigao glas, ali radilica samo mirno prođe pored njega. Dva holograma se promijene. Jedan je pokazivao izračune putanja Sivih, a drugi nepreglednu kolonu podataka…
- Nisam radilica. Šta mi to pokazuješ?- Ivan je i dalje bio svadljiv. Matko se povukao dublje u sjenu. Marija je sve to gledala zabrinutim pogledom. Hologram eksplodira crveno, žuto, i samo dašak narančastog dotakne mjesto gdje su bile četiri točkice…
- Pazio sam. Štitove Sivih smo razorili sa dvije eksplozije. Borgov oklop ih je zaštitio od udara, i ozlijede su nastale jer su odbacili oštećene dijelove!- glas radilice je mirno opisivao dramu koja se dogodila prije desetak minuta.
- Slijedeći put… jebem mu mater pitaj za odobrenje!- opsuje Ivan i počne hodati u krug.
- Brod sa pojačanjima Sivih dolazi u naš domet za četiri sata. Komunikacija među njima je ubrzana, procjenjujem Sive na četrdeset, i oko tisuću specijalnih jedinica. Ovo do sada je bila samo mala čarka… Ivan se zaustavi. Gledao je u pod..
- Mi smo u jebenoj mišjoj rupi. Neka nam zaruše izlaze i …gotovi smo.- Matko pogleda Mariju, prvi put gledajući zapovjednika kako se gubi u apatiji. Osjeti i on nekakvu hladnoću u prsima i miris hladnog znoja koji ga oblije.
- ---
- Taak'on-e, - Jane je pokazivala sliku transportera i tri Ghorske letjelice,- ako budemo uletili u plazmu u ovakvoj konfiguraciji, šteta bi trebala biti minimalna. Vi ćete kompenzirati smjer transportera, a čim prođemo barijeru, onda idemo svi svojim putem. Vi imate zadatak neutralizirati generatore barijere, a moj transporter mora dati zaštitu ljudima na Visu!-
- Zašto ne ostanemo u grupi? Brže bi obavili zadatak, a naše su letjelice lako naoružane istim oružjem kao Sivi…nemamo Borgovo naoružanje…- pobunio se mlađi Ghor, jer je osjetio kako je vrijeme za pogađanje. Borgu je do nečega stalo! Vrijedna valuta.
- Ja vodim akciju…- Ghor otvori usta, ali ga Jane samo pogleda. Dovoljno.
- Svjesna sam kako ste slabo naoružani. Isto tako, netko bi se mogao i predomisliti pa ponuditi Sivima…. Ghor se uspravi. Bijesan.
- Mi nismo ljudi!-
- Toga se i plašim,- odgovori mu Jane i onda miroljubivo odmahne rukom.
- Na oplati transportera se nalaze po tri plazmena topa za svaku Ghorsku letjelicu. Nisu teški, nisu ni za lovačku borbu, ali razorna snaga na zemlji će biti dobra. Kada se budemo odvajali, to nosite u borbu. Borgman se s tim ne bi složio, to je naša tehnologija, ali JA vodim ovu misiju!-, Jane je davno raspravila ovo sa mojom malenkošću.
Taak'on se uspravi. Lice mu zasja. Dobio je ovu rundu. Borgovi plazmatski topovi. Oružje o kojemu Aaat'mahan samo sanja! U mislima se vidio u «unutarnjem krugu»…mjestu odlučivanja… onda opet zavlada hladna disciplina i lice mu postane maska.
- Kada polazimo?- upita mirno. Janeino lice se izmjeni u crnu masku.
- Čim se prebacite u letjelice. Odmah!- Ghor primijeti kako zelena zraka rasplinjava njegovo tijelo, a trenutak kasnije sjedne na upravljačku fotelju svoje letjelice…
Matko je zabrinuto promatrao kroz spušteni vizir. Stotinjak likova u maskirnim uniformama se penjalo prema njihovom zaklonu. Zastrašujuće dobri vojnici. Vješti i brzi. Proguta slinu. Okrene se prema ostalima koji su zbrinjavali ranjene. Za sada su nespremni, a i omjer je katastrofa. Četiri na sto!
- Matko, Miško je. Pokrivamo vas!- Matku je na trenutak stalo srce. Onda šmrcne jer je osjetio suze u rubu očiju.
- Gdje ste do sada?- upita tiho, kao da će pitanjem razbiti pojavu saveznika.
- Pripremili teren. Biti će vatrometa!...-
- Pazili na civile?-
- Sve su ih zbili u školu. A išli smo samo na prave ciljeve, ne brini. Slušaj. Mi ćemo sada privući pažnju na sebe. Vi se pritajite. Kada vam se približe, maksimalna vatra! Čim ih zaustavimo, dok se pregrupiraju, lijevo imate stazu, zaklonjena je. Mi ćemo ih zabaviti, a vi se izvucite barem do ulaza u tunel…-
- To je očajnički plan…- tiho je komentirao Matko, ali pozove svoje da im pokaže raspored…
Stražar uđe u sobu i zagleda se u Zrinku. Onda mu buka koraka izvana privuče pažnju. Marinci su trčali prema prolazu u žici. Vojnik ponovno pređe pogledom preko četrdesetak pretežito staraca, i onda se zagleda u Zrinku. Priđe joj. Bez riječi je uhvati za ruku i skoro odigne od stolice. Opirala se :- Pusti me!- a ovaj se samo nasmije i povuče još jače. Do tada skrivena lijeva ruka, iznikne iz sjene sa komadom drveta, koje se u hitrom luku spusti na vojnikov nos. Zaurlao je puštajući je, uhvati se za lice u trenu obojano krvlju, i kada je prvi šok prošao pogleda opet prema njoj hvatajući se palice za pojasom. Drveni komad mu se slomi na čelu, i uz pogled zbunjenosti, prije nego su se oči okrenule, polako se složi na pod. Starci u nekoj čudnoj letargiji nisu na to sve niti reagirali, a Zrinka hitro razoruža stražara, nimalo nježno ga palicom još jednom zvizne po glavi i proviri u hodnik. Prazno!
Išuljala se do vrata upravo u trenutku kada se na nebu pojavila zelenkasto crvena kugla. Užasan zvižduk, prasak probijenog zvučnog zida, a onda se buktinja razdvoji na četiri dijela, prije nego su udarili u more. Obuzeta prizorom nije ni primijetila stražara koji je već zamahnuo palicom kada se okretala. Udarila je glavom o dovratak… Crnilo…
Rika oružja koje je praštalo iznad njihovih glava. Marinci se samo na trenutak razbiju, a onda opet krenu. Na uzletištu su se pokrenule elise dva helikoptera. Miškovi su upravo izbacili cijeli arsenal bombobacača. Nitroglicerinske granate zaustave napad, podignu ljuti dim koji zakrili i napadače. Sjene se probiju kroz to, a onda Matkovi zapucaju. Šok u redovima vojnika. Vatra koja prikiva za zemlju. Nekolicina koja je ostala ležati. Puno veći broj je polomljenih rebara ispod pancirki puzao u sigurnost….
subota, 21.04.2007.
Why Mr. Grey hates gasoline? (part 1)
Moralo se dogoditi. Joško nagazi na neispravan senzor. Slučajno bačen uz bodljikavu žicu. Prvo začuju zvuk, pa sirenu. Reflektor razbije sumrak. Prije nego su se uspjeli i okrenuti, iz zraka bljesne zraka koja najbliži kamen pretvori u paru.
- U zaklon. Tamo.- Luka je trčao i skidao Borgovo oružje s ramena. Još dva praska pored njih, smrad rastaljenog kamena. Miro, odmah iza njega krikne. Zvuk zujanja zaštitnog oklopa. Joško i Damir ga zgrabe za ruke i unesu u kameni zaklon.
- Speklo me. Po vratu.- zaječi ranjenik kada su ga ugurali najdublje ispod stijene.
- Ivane, ovi su nam iznad glave!- vikao je Luka kotrljajući se među stijenama.
Matko je reagirao instinktivno. Okrenuo se prema ljudima, ali oni su već nestajali u zaklonima i okretali oružje prema nebu. Oblizne suhe usne i spusti vizir. Tražio je cilj!
Radilica je bila uz radar i spajala «skalameriju». Najveći dio je bila benzinska bačva, ukradeno gorivo za Matkov skuter. Kisik sa aparata za rezanje, mali teleporter. Malo je modificirao nacrt asimiliran od sada još nepostojeće civilizacije… kada začuje poziv za pomoć! Hologram je pokazivao dvanaest točaka, topografiju otoka i Sive koji su napadali…igle za asimilaciju kliznu u utore, Jakša se spoji sa strojem, spremnik energije zlokobno zasvjetluca…
- Zemaljski tim. Zemaljskim oružjem… ponavljam, zemaljskim oružjem….prema crvenom nebu …3…2…1…SAD!-
Luka pogleda na užareni komad oklopa koji je odbacio. Rukav je ostao zalijepljen uz metal, a na koži je ostala duguljasta rana. Skoro povrati od mirisa koji su se miješali, tekući kamen, i njegovo vlastito sprženo meso. Još nije osjetio bol, tražio je po nebu cilj, kada je začuo glas radilice. Crvena «kugla» na nebu! Pucao je osjećajući kako svaka vibracija boli. Grčevito je stisnuo okidač, a na mjestu gdje je «traser» prošao kroz crveno, eksplozija. Osjetio je kako ga je «nešto» zabilo uz zemlju. Užasnu vrućinu eksplozije koja ga onesvijesti…
Sivi su se našli u «epicentru». Paklena mješavina benzinskih para i kisika u odličnom omjeru, teleportirana točno među njima. Trasirni metak. Eksplozija. Lebdjelice u trenu ostanu bez štitova. Sivi vojnici su se pokušavali održati na nebu, nisu nikako mogli pogoditi otkuda ta razorna sila dolazi, i kao jedini cilj ugledali su helikopter. Dvije zrake, samo «oprlje» oklop helikoptera, šokirani pilot napravi nemogući zaokret i ispali dvije rakete prema napadačima….
- Tamo su! – vikne Matko i iza sebe začuje praskanje modificiranih jurišnih pušaka. Nova eksplozija na nebu. Kao da se jedan Sivi zgrčio na svojoj lebdjelici. Rakete iz helikoptera promaše cilj, ali se pridodaju plamenom baražu na nebu. Jedna od lebdjelica pada prema moru. Sivi iza nje raširenih ruku, nekom čudnom tehnologijom usporavajući padanje. Još jedan ili dva hica onih koji su bili neoštećeni, a onda okret i bijeg. Dva Siva su štitila trećega, prikovali Matkov tim iza zaklona. Ni nova eksplozija nije ih zaustavila u namjeri da pokupe četvrtoga iz mora i neshvatljivo brzo nestanu iza obzora. S druge strane, tutnjava helikoptera koji se dimio, i skoro padao prema improviziranoj pisti!
- Uspjeli smo! Uspjeli… Luka… Luka?- Matku se mijenjao izraz lica.
- Joško?...Damire?...- dozivao ih je imenom, bez odgovora ...
- Ivane…Ivane?- pitao je sada skoro plačno. Nije se valjda dogodilo…
- Matko…imamo telemetriju sa odijela. Svi su u nesvijesti. Luka i Miro su teže ozlijeđeni. Idite tamo i zaštitite ih dok ih ne uspijemo izvući!- Ivanov glas je bio miran, ali sa čudnim drhtajima.
- Idemo ljudi. Brzo…- dovikne potpuno nepotrebno ostatku tima koji ga je pratio.
utorak, 17.04.2007.
Deep infection... the cure
- Imam Leerichip u podlaktici. Cula pricu o elektrogelu. Oni koji pobjegnu odmah su zarazenas- i poruka se prekinula. Matko je primijetio kako se Zrinka okrenula prema vratima.
- Ovo «as» znači pričekaj. Vjerojatno je ušao stražar…- komentirao je, a onda primjeti Mariju kako uzrujano gleda u nekakvu složenu shemu.
- Nije dobro. Ivane… Leerichip!-
- Znaš li što je to?- gerilac joj se pridruži pored holograma. Matko je i dalje gledao nadzornu kameru.
- Vojni nadzorni čip. Projekt je legalno prekinut nakon velike pobune u kalifornijskom zatvoru gdje je poginulo skoro 70 zatvorenika od misteriozne infekcije. Oni su bili dio programa nadzora preko Leerichipa!- Marija je vadila podatke iz novina koje je Kockica marljivo skupljala.
- A elektrogel?- Ivan je razumio kako zle vijesti dolaze u paru.
- U tom gelu može biti bilo što, i ostaje neaktivno dok postoji električni potencijal…-
- Onda ne smijemo napraviti EMP sabotažu!!- Ivan je već trčao prema komunikatoru…
- Miško, zaustavi napad. Ponavljam , zaustavi!-
- Ivane, postavili smo…- začuje se blago deformirani ali nedvojbeno Miškov glas.
- Ništa sa EMP-om. Samo postavite markere i izvucite se odatle. Poslije ćemo o problemu…- Miško potvrdi i Ivan obriše znoj sa čela.
- Marija, vrijeme je da se javimo Borgu….
--
- Kapetane, primili smo burst (kratka poruka op.p.). Marija je napravila zemaljska mjerenja, i dobili smo opis situacije. Čak nam je i jak signal na trenutak dao odbljesak pa imamo i radarsku sliku …- nabrajao je prvi, iako je Borgman već uvelike trošio procesorsko vrijeme nad problemom. Jane je za to vrijeme nadzirala krstaricu Sivih koja je naizgled nevidljivo pratila cijeli konvoj, Kocku i njene Ghorske pratitelje.
- Sivi čekaju dolazak brodova. Onda će imati potpunu nadmoć… dodala je svoje mišljenje procjeni Matrice i ponovno se izgubi u moru podataka.
Aaat'mahan umaršira u zapovjednu sobu sa još dva mlađa Ghora. Donio je memorijsku kocku i spoji je na sustav.
- Imamo plan!- ponosno je opisao simulaciju koju je mladi Ghor pripremio .Taak'on se uspravi kada mu priđe jedna od radilica iz Janeine pratnje. Jane se okrene prema njemu. Spojila se sa Matricom.
- Proračun je fascinantan. Borg gubi tri transportera, preko dvadeset radilica, za Ghorski pokušaj proboja barijere… Borgmane?- glumila je kao da se oslanja na glasovnu komunikaciju.
- I za Ghore je to opasan poduhvat,- branio je Aaat'mahan svog suradnika, ali se zaustavi kada ga Jane pogleda.
- Javili su se Zemljani. Imamo mjerenja koja dokazuju kako se barijera ne može tako srušiti …bar ne na način kako bi ti Taak'on napravio…ali možemo mu, ukoliko je uvjeren u svoje proračune, dati mjesto zapovjednika napada… na Borgovom transporteru!-
Vjerojatno je to bilo nešto slično ljudskom sramu. Taak'on se okrene zapovjedniku, ovaj ga pogleda i samo pokaže rukom prema Jane. Mlađi Ghor trzavo pogleda prema sigurnosti hodnika, uspravi se i priđe k Jane. Pruži joj ruku i na čistom Horvatskom doda: -Pristajem!-
nedjelja, 15.04.2007.
Deep contamination...komunikacija!
Luka je nekakvom spravom tražio savršeno mjesto. Tihi zvuk iz uređaja označi točku i on iz naprtnjače izvadi metalni tuljak. Ponovio je to tri puta, a onda bez riječi povede svoju skupinu usjekom prema mjestu. Borgovi oklopi su im omogućavali potpuno bešumno kretanje, granje se uklanjalo ispred njih, savijeno zaštitnim poljima. Iz daljine se još uvijek čula pokoja eksplozija. Vođa grupe podigne ruku. Sa ovog mjesta, iz zaklona su mogli vidjeti sve kao na dlanu. Posebno školu.
Dole je sve vrilo kao u košnici. Bodljikava žica. Mjehuri za kontaminirane u različitim stupnjevima umiranja, zaklonjeni nadstrešnicom. Ljudi u narančastom koji prolaze među zaraženima. Vojnici pored svojih transportera . Velike barijere UV zraka koje su pokrivale ulaze i izlaze iz objekata, obasjavajući svježe okrečene zidove plavoljubičastim bljeskom. Nekoliko transportera sa crvenim križem….
--
- Ivane, vidiš i sam da je zaraza u tijeku. Bojim se za ljude!- tiho je govorio Luka postavljajući Borgovu nadzornu točku.
- Vidimo zaražene. Marija se slaže sa ocjenom opasnosti, ali tu je jednostavno previše vojnika. I Sivi. Ponovno su u patroli iznad antena… Postavi kameru tako da gleda prema školi, i povucite se odatle. Vrijeme je za drugi dio zadatka!-
- Postavljam…- Luka je uključio crvenu zraku za nišanjenje i kada zraka pogodi prozor ugasi je. Njegovi ljudi se žurno udalje od ovog mjesta.
--
- Do dolaska brodova imamo još oko pet sati. Kada se ta dva monstruma postave uokolo onda imamo problem….- Ivan je govorio više sam sebi, ali i Matko i Marija su klimali glavom. Matku je to bilo malo teže jer je još uvijek nosio nezgrapnu kacigu.
- Vidi!- Marija vikne i obojica pogledaju prema slici koja je dolazila od skrivene kamere. Ljudsko lice. Prislonjeno uz staklo. Ivan zumira priliku i Matko vikne:- To je Zrinka!...- uzbuđenje ga je obuzelo, i kao da je čula Zrinka okrene glavu prema kameri!
- Kako ćemo joj javiti?...- pitao je gurajući se prema kontrolama kamere. Valjda je dotakao taster za nišanski laser, i Zrinka zakloni lice, odmičući se od prozora…
- Pazi, oslijepiti ćeš je…- Ivan mu makne ruke sa kontrola… Matko ga pogleda ljutito, ali Ivanove ruke su nešto radile…
- Smanjio sam jačinu… ali još uvijek ostaje pitanje kako joj prenijeti poruku…
- Ja ZNAM!- Matko pritisne tipku lasera i počne tipkati. Morzeov kod!
- Znaš telegrafiju?- upita ga Marija jer se Ivan glupo češkao po glavi.
- To je bio naš tajni jezik! Ona je radioamater kao i ja! Jedino ne znam kako će mi odgovoriti!- bilo ga je smiješno gledati kako tipka po tasteru i govori jer je pravio razne grimase, potpuno nesvjesno.
- Što joj tipkaš? – upita Ivan….
--
Zrinku je nešto zabljesnulo crvenim svjetlom. Zapekle su je oči. Zapravo kao da se dan zamračio. Pomislila je kako je nešto bljesnulo prema njoj, i radoznalo opet približi lice staklu. I ugleda crvenu točku na košulji. Koja trepće!
Koliko puta joj se dogodilo da promatra neonke koje bi treptale pokvarenih startera i primala «poruke» duhova usijanog plina. Ponekad se pitala i je li luda jer su neke od tih «poruka» bile čitljive….a sada, okružena zarazom i pod prijetnjom smrti, crvena točkica trepće:
V–I-D-I-M---T-E---K-R-O-Z---S-T-A-K-L-O---M-A-T-K-O… Počela je disati ubrzano, Priljubila je lice opet uz staklo, ali nije tu bilo nikoga. Samo crvena točka u visini njenog srca. Koja pulsira! Pogledala je lijevo i desno prema letargičnim starcima, počešala se po mjestu gdje je čip i dalje bio «leden» pod kožom. Ponovno skupi hrabrost i koncentrira se na svjetlosni signal… P-O-T-V-R-D-I… samo se to ponavljalo! Ponovno se osvrnula, a onda pokaže obje šake prema prozoru, i desnu pet puta kratko otvori. Desna za točkice, lijeva za crtice…
--
- Uspjeli smo! Odgovorila mi je! Ivane što trebamo znati?!!!- vikao je Matko bacajući nekorisnu kacigu u duboki mrak spilje, gledajući u zelenkastu sliku Zrinke koja je uporno mrmljala slova i otvarala i zatvarala šake… 
petak, 13.04.2007.
Snaga nije jedini način...
- Matko, Miško, Luka i ostali. Tri grupe po četiri. Borili ste se u svemiru, i opet idete u borbu. Morate izaći iz spilje neprimijećeni. Pjer i Leo će napraviti diverziju. Otvorili smo tunel 4, onaj najduži i dobro ga minirali na ulazu i sredini. Osigurali smo se i protiv tragača, simuliranjem metalnih naslaga. Njih dvojica će zapucati teškim snajperima po helikopterima u patroli. Uz malo sreće i Sivi će se pomaknuti sa svoje trenutne pozicije, tu računamo na njihovu krvoločnost. Čim počne njihov napad, naše tri grupe izlaze vani. Pjer i Leo bježe u tunel, a mi pratimo povlačenje, sa par automatskih mitraljeza koje je spremila Marija. Kada marinci navale, pokušati ćemo zarušiti, ili srušiti ostatak tunela. Sva trojica vođa imaju svoje zadatke. Ja i Marija ostajemo ovdje kako bi vodili obranu i pokušali uspostaviti vezu sa Borgom i Ghorima…. Sretno ljudi!- Ivan završi i iza njegovih riječi ostane tišina. Onda Matkov glasni «Jebat ćemo im mater!» pokrene lavinu. Svi su imali pokoje pitanje, a dvanaestorica u crnim oklopima isprobaju opremu, i spuste vizire. Sve je bilo spremno.
- Ti si se javio, ali ja nisam…- Pjer zagunđa postavljajući snajper na tronožac, pored rupe koju su u živoj stijeni izbušili laserom. Oznojeni dlanovi su klizali čak i uz hrapavu površinu teškog protutenkovskog snajpera.
- Stari moj, ja nikada nisam želio postati borac, ali ne znam. Kao da mi nešto govori kako…moram. Valjda su me odgojili tako. A znam da je ludo…i opasno za popizdit. Jesi li provjerio pušku?-
- Jesam. Marija kaže kako možemo opaliti tri hica prije nego Greyi povedu odgovor.-
- Zavisi. Meci su prepravljeni u minigranate, Napravit će štetu, gdje god pogode!-
Kao da su im slijedili misli, u slušalicama začuju Jakšu.
- Dva dolaze u vašem smjeru. Jedan nije pravi borbeni, ali je naoružan, a drugi je jurišni! Smjer dobar, za tri, dva, jedan, sad!-
Automatski vođeni mitraljezi, i njihove dvije puške zagrme. Leu se zatrese ruka od šoka, njegov prvi hitac proleti pored helikoptera, ali Pjer je pogodio. Prednji prozirni štit se rasprsne na jurišnom helikopteru. Vođeni mitraljezi su proizvodili cijeli vatromet po oklopu, i helikopter zastane i zapadne u kovit. Nekakva eksplozija ga raznese prije nego je pao. Drugi Leov hitac pogodi rotor slabijeg helikoptera. Neočekivana sreća. Dim iz rotora i ovaj drugi zabaulja, i požuri nazad u sigurnost.
- Obojica nazad. Sivi dolaze!- Jakšin glas je odavao hitnju i obojica potrče što dublje u spilju. Čudno zujanje pogodi otvor, i raznese komad stijene. Stijena odbije Leovu kacigu, i ovaj se sruši bez svijesti. Pjer ga uhvati i nastavi vući. Jedan od mitraljeza umukne razoren iz visine. Eksplozija njegove municije. Geleri koji zlokobno zvižde kroz spilju, odbijajući se o stijene.
- Pjer, dva helikoptera su u blizini, jedan je pun napadača. Imaš još tri minute dok ne dosegnu ulaz!- Joškove riječi potvrdi zvižduk raketa i stravična eksplozija na ulazu. Zračni udar ih baci na pod. Pjer strese glavu, obriše rukavom krv iz nosa, i iako je jedva shvaćao kuda treba nastaviti povuče prijatelja prema dubljem mraku. Nešto je ugledao. Jakša se pojavio u tunelu, prošao pored njih. Prvi rafali ispaljeni uslijepo zabljeskaju po borgovskom polju. Njegov raketni bacač ispali projektil koji prođe pored prvih napadača i neshvatljivom točnošću pogodi helikopter koji je pružao podršku. Vani započne pakao. Vojnici nisu razumjeli od kuda se zapravo puca jer su od nikuda, razorne zrake udarale u kamenje, raznosila stijenje, praveći pravi baraž s leđa jurišnom odredu. Okorjeli specijalci su počeli pucati prema nebu, zaboravljajući svoj cilj. A vidjeli nisu ništa osim eksplozija kamena oko njih. Onda napokon zemlja se zatrese. Gromade se obruše prema ulazu i zakrče ga….
- Idemo ljudi. Po planu. Sivi su svi u napadu na tunel…- crni oklopi zaklonjeni borgovim štitovima kliznu niz padinu. Bez šuma. Ivan odahne i vrati se do Marije i Matka koji su proučavali nekakvu složenu shemu hologramski prikazanu. Druga dva holograma su pokazivala Sive i marince uz ulaz zarušenog tunela.
- Čega ste se vas dvoje prihvatili…Marija ti bi trebala biti uz komunikacijsku opremu,- bio je malo prijekoran.
- Matko ima ideju za EMP udarač. Vjerojatno bi trebalo poništiti njihovu sposobnost komunikacije, a i Grey-sko oružje je jako osjetljivo na EMP…možda čak postanu vidljivi!-
- Zgodno, ali i naša polja će tada biti vidljiva. Možemo to upotrijebiti samo daleko od našeg zaklona… nego Matko… jesi li probao kacigu koju je koristila Zrinka?-
- Jesam, ali je jedino ona mogla komunicirati s nama, a ja jedino dobijem glavobolju…-
- Mislim da je Borg svakoga od nas označio sondama. Možda bi mogao probati primiti njene misli dok su ti ruke u gelu. Možda sonde iskoriste ljudske resurse onako kako bi mogle … a sada nam je svaka komunikacija bitna!-
srijeda, 11.04.2007.
Deep contamination...saznanje!(3)
- Greyevi mijenjaju sve. Imaju tehnologiju. Cijela vojska je na otoku. Uskoro ćemo biti i u pomorskoj blokadi…- Ivan je kružio po spilji, a pobunjenici su ga gledali bez riječi. Tridesetak ljudi. Cijela pobunjenička «sila».
- Greyeve možemo iznenaditi EMP-om. Postati će vidljivi, i uz malo sreće bi mogli i pogoditi koju lebdjelicu. Imamo svemirske oklope. Borgovo jurišno oružje…ali to je... sve!- Marija je referirala ljudima iako su to zapravo znali i prije. Sada, zatvoreni u spilji…potištenost se širila poput zloćudnog tumora. Mogli su se samo nadati kako ih tuđinski senzori neće otkriti.
**
Zrinka je poslušno zauzela svoje mjesto. Pored prozora. Učionica pretvorena u privremeni zatvor pretrpana uplašenim ljudima. Onaj čudni miris straha, koji se uvlači u nosnice. Po prvi put je primijetila pukotine na nedavno okrečenom zidu, odmah pored table na kojoj je ispisan raspored ručka i večere. Dva otočka policajca sa maskama na licu…
Na trenutak se izgubila u mislima, osjećajući blago žarenje na mjestu uboda. Pažnju joj privuče sjena koja se pojavi pored susjedne zgrade. Samo pogledom je pratila dječaka koji se pognut provlačio pored ograde i nestajao u velikoj salonitnoj cijevi koja je vodila u kanalizaciju. Kao da je osjetio kako ga prati njen pogled, osvrnuo se prema školskoj zgradi i nestao u mraku. Zrinka pomisli kako bi i ona mogla, barem pokušati. U stvari mora pobjeći. Što dalje od ovih uplašenih ljudi, i još dalje od stranih vojnika koji su ih gledali preko vizira sa uperenim oružjem. Prošao je ručak, večera….doručak. Podgrijane konzerve. Sirena. Tim vojnika trči prema helikopteru. Ona priljubi lice uz staklo. Vojnici se vrate, a skupina koja preuzme zamotanog je bila odjevena u narančasta odjela. Netko se batrga u vreći. Iz velikog šatora iznose ogroman plastični mjehur. Ubacuju vreću u novo okruženje i ona gleda dječaka koji je pobjegao, koji mahnito udara po plastici ostavljajući krvave mrlje. Prinijela je ruku ustima. Tijelo unutar čahure se smiri i počne iskašljavati krv.
U tom trenutku i ostali u sobi primijete čudan prizor i priljube glave uz prozor. Užasnuti.
- Zaraza…bože… samo da se ne proširi… jadan mali Mate….gotov je- miješali su se komentari i Zrinka osjeti kako joj glava puca. Nešto tu nije bilo u redu. Nešto strašno. Nema virusa koji ubija u nekoliko sati! Ne tako silovito. Sada je morala nešto uraditi. Nešto. Pobjeći ako je to moguće, ali očito ne kroz salonitnu cijev koju su upravo zatvarali žutozelenom pjenom.
Na slijedećem izlasku primijetila je nešto novo. Vojnici su nosili neke kutije u rukama. Postavljali neke crne ovratnike oko vrata u školi. Prolazili su kroz vrata kuhinje kada dvojica vojnika naglo zgrabe starca koji je bio na začelju. Stari se pobuni, ali ova dvojica su bili i mlađi i jači. Vojnik u narančastom izvadi kutiju sa jednokratnom špricom i Zrinka pročita LERICHIP! Brz ubod u podlakticu i prije nego je starac svojom kretnjom mogao uraditi išta, oba vojnika ga puste ponovno u red. Zrinka dotakne svoju podlakticu više znajući, nego vidjevši mjesto uboda. Starac dotetura kroz vrata, sjedne za stol i Zrinka mu ugleda suze u očima.
Prišla mu je.
- Mala makni se od mene!- zareži stari nesvjesno trljajući mjesto uboda.
- Nema mjesta…- tiho je rekla i napravila najblaži izraz lica, i starac samo odmahne glavom.
- Jeba im pas mater… sada su me sjebali…- prebirao je po limenci, govoreći sebi u bradu.
- Kako sjebali? Pa dali su nam cjepivo!- tiho kaže Zrinka i suoči se sa pogledom starca.
- Mala ti si ka' tuka. Cjepivo. Da ne bi!-
- Nisam tuka…- sada je zarežala ona, a starac je pogleda kao da joj čita misli.
- Možda i nisi. Znaš li šta je ono? Ako znaš onda nisi tuka! Eto…- svadljivo je nastavio i uzme veliki zalogaj iz limenke i nastavi žvakati. Nije mu odgovorila.
- LERICHIP… prije sedam godina sam radio tamo. Tamo se zvao VERICHIP, a ovo je vojna verzija…ali šta ću ja to tebi pričat kad nećeš razumit!-
- Možda i hoću…- šapne ona. Vojnik je radoznalo pogledavao po skupini ljudi i gledao na sat.
- Low energy radio identification CHIP. Sa dodatkom naravno. Koji sam ja osmislio!-
- Čip! Za identifikaciju….kao za pse i mačke!- zjenice joj se rašire.
- Gore od toga. Kada se makneš od izvora energije, želatina sa markerom se raspadne, a čini mi se da je želatina ovaj put napunjena nečim žestokim…- stari odgurne limenku od sebe i zadere se…- Jeba te imaš mi to reć! Ova mala je luda! Neću ti dat novce i gotovo… Koji ćeš mi ti kurac… Makni se od mene!
Zrinka je bila u šoku i gledala razjarenog muškarca kako pokazuje prema njoj. Jedan od vojnika koji se pojavi na vratima samo je ovlaš pogleda, a onda starca uhvati ispod ruke. Ovaj je i dalje bučno prosvjedovao. Zvuk se izgubi u hodniku. Na vratima se pojavi jedan u narančastom odijelu i krene prema Zrinki.
- Please follow me!- rukom je pozove i ona poslušno krene za njim. Susjedna soba. Zbornica. Dva policajca i još jedan u narančastom. Sjednu je na stolicu.
- Barba Frane se gadno naljutio na tebe…Kako se zoveš?- bio je prijatan glas muškarca u narančastom.
- Zrinka!- odgovorila je suhog grla.
- Šta si ga pitala? Znamo da jesi nešto…samo provjeravamo…i zato očekujemo istinu- bio je uvjerljiv ispitivač.
- Ništa…samo sam…- jedan od policajaca joj odvali šamar. Odmah joj krenu suze.
- Istinu Zrinka. Što si ga pitala?-
Prisjetila se starčevih riječi i sine joj kako ju je starac pokušao zaštititi.
- Pitala sam novce.. Mislila sam…- opet šamar. Zagrizla je jezik. Pogne glavu.
- Novac? Zašto!?- zareži ispitivač i unese joj se u lice.
- Za …mislila sam.. podmititi stražara..-
- Mala glupača. Infekcija hara gradom. Ima četiri oboljela do sada. I ti bi bježala. I podmitila stražara…- kao da je vidjela posprdan osmjeh jednog policajca.
- Ne pokušavaj nešto takvo! I bježi u spavaonicu…Zapamti…Nema bijega… Ovdje smo mi,… a vani je…smrt!-
nedjelja, 08.04.2007.
Deep contamination (part 2)
Upravo su postavili sustav za promatranje kada je počelo. Eskadrile transportnih helikoptera dolaze iz smjera zalazećeg sunca. Crne letjelice u formacijama prelaze otok. Scena kao iz “Apocalipse Now”, samo ovaj put bez Vagnerove Valkire.
Zrinka je promatrala tu silu koja se spušta, ne obazirući se na ruku Lea koji ju je vukao u tunel. Svoja suha usta nije ni primjećivala.
- Brodovi će stići sa desetak sati... Pjer?- upita Jakša kada ugleda zbunjenog otočanina.
- Ne mogu naći Matka. Nije tamo…-
- Zrinka, ti ga potraži! I vratite se brzo!- hologram zatreperi kada se vitka prilika provuče i nestane u travi.
Hodala je brzo, niz padinu, znajući «poštu» koja je Matku bila najdraža. Osamljena hrid. Tamo ga je i upoznala prije nekoliko godina, za vrijeme jednog besciljnog lutanja prirodom. Koristila se zaklonima za vrijeme bučnih preleta helikoptera u patroli. Odjednom, crna letjelica «izroni» ispred nje. Elisa se skoro nečujno okretala. Tlak zraka je baci na pod, a već slijedeći trenutak je na zemlju pao konopac. Dvije prilike u oklopima iskoče pored nje. Poprskali su je nekim sredstvom koje je zapeče u očima i grlu i nabace vreću preko nje. Slijedeći trenutak uvezana i spojena na filtar zraka. Pojas oko struka, kuka, podizanje u stražnji dio letjelice među nekoliko starijih ljudi koji su upakirani u vreće kao i ona. Mučnina u želucu kada letjelica krene prema Visu. Uhvaćena! Panika u mislima. Grč u želucu.
Pogledala je lica dvoje starijih ljudi. Uplašenih očiju. Vojnik koji je protrese provjeravajući je li u nesvijesti. Ponovno propadanje. Slijetanje. Spretne ruke koje je iznose iz helikoptera i donose bespomoćnu do dvojice u narančastim odijelima. Pokušala je sa pitanjima, ali oni koji su je nosili samo odmahnu glavom. Okrenu je na bok. Osjeti ubod u stražnjicu. Oštru vruću bol injekcije. Vrisne. Nimalo nježno njen pokušaj kidanja plastične opne završi ubodom u podlakticu. Nešto hladno ukliže joj u meso. Nije tekućina. Dva narančasta skafandera se odmaknu i napokon ugleda poznato lice, policajca Stipu.
- Kažu kako trebaš ostati u plastici još dva sata dok vakcina počne djelovati. Onda ćeš se pridružiti ostalima u školi! E da, i ovaj vojnik što te držao se ispričava! I budi mirna. Situacija je gadna…. A ovi znaju što rade!-
Njen komentar se izgubio u blagoj omamljenosti i mlohavosti koja ju je obuzimala. Izgubila je volju za razgovorom, zijevnula i izgubila se u crnilu.
--
- Matko, gdje je Zrinka?- upita Ivan petljajući po opremi nemarno nabacanoj uz zid.
- Ne znam. Čim sam vidio helikoptere sam krenuo uzbrdo. Zastao sam pogledati na Mali Hum kada su kranom spuštali dva stupa za antene, i došao vamo…-
- Jakša ju je poslao po tebe!-
- Valjda će se vratiti kada vidi kako me nema…- tiho je promrmljao, ali su mu oči uznemireno počele kružiti po «prostoriji». Marija ga samo u prolazu potapše po ramenu.
- Ivane imamo premalo energije za replikator! Ostalo je za proizvodnju nekoliko kilograma materijala!- Marija je donijela neku svjetlucavu cijev i stavila u uređaj.
- Onda štednja. Upotrijebiti ćemo ga samo ako bude nužno! Ionako nas neće otkriti senzorima!- komentirao je Ivan prekinut u brojanju energetskih ćelija za svemirska odijela.
Pjer vikne nešto. Jakša se spoji sa sustavom nadzora i radilica se ukoči. Nekoliko trenutaka ukočenosti, a onda krene polako prema Ivanu. Nešto je bilo u njegovom gegavom borgovskom hodu. Nešto zastrašujuće. Marija osjeti promjenu, okrene se Ivanu, koji je bio blijed.
- Vani su četiri Grey-a, na lebdjelicama. Iznad novih antena. «Skinuo» ih je nadzorni sustav. Od tamo nadziru otok!-
utorak, 03.04.2007.
Deep contamination (part 1)
- Ivane, vidi!- Pjer pozove zapovjednika pred monitor. CNN, (Catoholic News Network), sa uzbuđenim spikerom…
- Važna obavijest. Upravo je potvrđeno kako je na području otoka Visa došlo do zaraze Marburškim virusom,- …Marijaaa! zadere se Ivan, i prikuje oči uz ekran…
- Ribar Lovro Matas je primljen na odjel ambulante na Visu, i radi iznimno teškog stanja je pozvan helikopter iz Splita. Liječnik i tim koji je došao ustanovili su zadnji stadij teškog plućnog krvarenja. Zbog izvjesnosti smrti pacijenta i sumnje na iznimno opasnu infekciju poduzete su mjere karantene za ambulantu i zatražena pomoć. Snimateljima je zabranjen pristup, a Sebor je na hitnom zasijedanju zatražio međunarodnu pomoć radi osnovane sumnje kako se radi o Marburškom virusu!...-
Marija se pridružila maloj grupi uz ekran i samo izgovorila – Moj bože!- Svi je pogledaju a onda ponovno prikuju oči uz ekran.
-… kao prvu pomoć koju će Hrovatska dobiti za suzbijanje Marburškog virusa je vojni tim sa pratnjom za stavljanje otoka Visa u petnaestodnevnu izolaciju. Na otoku se upravo sada oglašava policijski sat, i provode se mjere pomorske blokade. Očekujemo dolazak tima za suzbijanje bolesti za deset sati…-
- Zrinka, gdje je Matko?- Ivan upita djevojku koja im je prilazila.
- Uz more. Bacio je tunju…- odgovori ona nehajno, a onda vidi kako se desetak ljudi tiska uz ekran..
- A šta se to događa? Ali je utakmica?- prišla je iza njih upravo kada je jedna od «ekskluzivnih» slika bolesnika na krvavoj plahti, okruženim sa ljudima u bijelim skafanderima bila prikazana.
- Lovre!- kriknula je. Svi je pogledaju.
- To je Lovre. Matkov prijatelj pomorac što se vratio prije dva dana!- krikne, i ustukne kada začuje slijedeće riječi spikera…
- Zaraženi Marburškim virusom se nalazi u posljednjoj fazi bolesti. Dijagnozu je potvrdio i dr. Petar Stanov koji je proveo desetak godina u Kongu i Zambiji, kao liječnik za UN i bio na dva žarišta te smrtonosne bolesti. – ta bolest je užasna. Ubija oko 90% zaraženih, i u ovom trenutku nema cjepiva niti bilo kakve obrane protiv nje. Nadamo se da ovo nije neka mutacija, koja je ovoj bolesti svojstvena, ali moramo poduzeti sve mjere izolacije. Najvažnije je da se ova bolest ne prenosi respiratornim putem!-… , jedan mali prekid, nervozno zabacivanje glave spikera, a onda….- a sada vijesti iz sporta!-
- Marija, ako je ovo istina moramo poduzeti mjere!- , Ivan se mrštio govoreći ovo. Sada mu je bilo žao što Kocke nema.
- Imamo zaštitna polja i ulazne holograme. Dok smo iza njih nema straha za infekciju. Ima i dovoljno energije za replikator za zatvaranje svih pukotina. Možemo ostati u pećinama dok se ne riješi ta situacija. Možemo čak i pokrenuti ono povezivanje tunela za slučaj opasnosti…-
- Dobro , započni taj dio. Pjeer!- vikne prema momku koji je i dalje sjedio uz ekran.
Ovaj dotrči.
- Idi po Matka i sve ljude koji su nam vani. Svi trebaju doći u pećine. Prije ulaska će ih Marija pretražiti. Prikupi sve ljude izvana! – ponovi ovome koji je već nestajao u hodniku.
- Zrinka, Leo i Jakša, prikupite još nekoliko ljudi i postavite sustav za osmatranje na Veli Hum. Jakša ga može zakloniti poljem i holoom. Trebaju nam podaci o tome što će AAMRIID (američka pokretna bolnica za zarazne bolesti) poslati prema Visu, da nas slučajno ne otkriju!. – Zrinka samo klimne i nestane. Ivan pokupi ostale, prebaci sustav na snimanje i nadgledanje regularnih programa, i krenu u obilazak skloništa.
