Marketing
Deep contamination...komunikacija!
Luka je nekakvom spravom tražio savršeno mjesto. Tihi zvuk iz uređaja označi točku i on iz naprtnjače izvadi metalni tuljak. Ponovio je to tri puta, a onda bez riječi povede svoju skupinu usjekom prema mjestu. Borgovi oklopi su im omogućavali potpuno bešumno kretanje, granje se uklanjalo ispred njih, savijeno zaštitnim poljima. Iz daljine se još uvijek čula pokoja eksplozija. Vođa grupe podigne ruku. Sa ovog mjesta, iz zaklona su mogli vidjeti sve kao na dlanu. Posebno školu.
Dole je sve vrilo kao u košnici. Bodljikava žica. Mjehuri za kontaminirane u različitim stupnjevima umiranja, zaklonjeni nadstrešnicom. Ljudi u narančastom koji prolaze među zaraženima. Vojnici pored svojih transportera . Velike barijere UV zraka koje su pokrivale ulaze i izlaze iz objekata, obasjavajući svježe okrečene zidove plavoljubičastim bljeskom. Nekoliko transportera sa crvenim križem….
--
- Ivane, vidiš i sam da je zaraza u tijeku. Bojim se za ljude!- tiho je govorio Luka postavljajući Borgovu nadzornu točku.
- Vidimo zaražene. Marija se slaže sa ocjenom opasnosti, ali tu je jednostavno previše vojnika. I Sivi. Ponovno su u patroli iznad antena… Postavi kameru tako da gleda prema školi, i povucite se odatle. Vrijeme je za drugi dio zadatka!-
- Postavljam…- Luka je uključio crvenu zraku za nišanjenje i kada zraka pogodi prozor ugasi je. Njegovi ljudi se žurno udalje od ovog mjesta.
--
- Do dolaska brodova imamo još oko pet sati. Kada se ta dva monstruma postave uokolo onda imamo problem….- Ivan je govorio više sam sebi, ali i Matko i Marija su klimali glavom. Matku je to bilo malo teže jer je još uvijek nosio nezgrapnu kacigu.
- Vidi!- Marija vikne i obojica pogledaju prema slici koja je dolazila od skrivene kamere. Ljudsko lice. Prislonjeno uz staklo. Ivan zumira priliku i Matko vikne:- To je Zrinka!...- uzbuđenje ga je obuzelo, i kao da je čula Zrinka okrene glavu prema kameri!
- Kako ćemo joj javiti?...- pitao je gurajući se prema kontrolama kamere. Valjda je dotakao taster za nišanski laser, i Zrinka zakloni lice, odmičući se od prozora…
- Pazi, oslijepiti ćeš je…- Ivan mu makne ruke sa kontrola… Matko ga pogleda ljutito, ali Ivanove ruke su nešto radile…
- Smanjio sam jačinu… ali još uvijek ostaje pitanje kako joj prenijeti poruku…
- Ja ZNAM!- Matko pritisne tipku lasera i počne tipkati. Morzeov kod!
- Znaš telegrafiju?- upita ga Marija jer se Ivan glupo češkao po glavi.
- To je bio naš tajni jezik! Ona je radioamater kao i ja! Jedino ne znam kako će mi odgovoriti!- bilo ga je smiješno gledati kako tipka po tasteru i govori jer je pravio razne grimase, potpuno nesvjesno.
- Što joj tipkaš? – upita Ivan….
--
Zrinku je nešto zabljesnulo crvenim svjetlom. Zapekle su je oči. Zapravo kao da se dan zamračio. Pomislila je kako je nešto bljesnulo prema njoj, i radoznalo opet približi lice staklu. I ugleda crvenu točku na košulji. Koja trepće!
Koliko puta joj se dogodilo da promatra neonke koje bi treptale pokvarenih startera i primala «poruke» duhova usijanog plina. Ponekad se pitala i je li luda jer su neke od tih «poruka» bile čitljive….a sada, okružena zarazom i pod prijetnjom smrti, crvena točkica trepće:
V–I-D-I-M---T-E---K-R-O-Z---S-T-A-K-L-O---M-A-T-K-O… Počela je disati ubrzano, Priljubila je lice opet uz staklo, ali nije tu bilo nikoga. Samo crvena točka u visini njenog srca. Koja pulsira! Pogledala je lijevo i desno prema letargičnim starcima, počešala se po mjestu gdje je čip i dalje bio «leden» pod kožom. Ponovno skupi hrabrost i koncentrira se na svjetlosni signal… P-O-T-V-R-D-I… samo se to ponavljalo! Ponovno se osvrnula, a onda pokaže obje šake prema prozoru, i desnu pet puta kratko otvori. Desna za točkice, lijeva za crtice…
--
- Uspjeli smo! Odgovorila mi je! Ivane što trebamo znati?!!!- vikao je Matko bacajući nekorisnu kacigu u duboki mrak spilje, gledajući u zelenkastu sliku Zrinke koja je uporno mrmljala slova i otvarala i zatvarala šake… 
Post je objavljen 15.04.2007. u 19:18 sati.