Borgman's cube
nedjelja, 08.04.2007.
Deep contamination (part 2)
Upravo su postavili sustav za promatranje kada je počelo. Eskadrile transportnih helikoptera dolaze iz smjera zalazećeg sunca. Crne letjelice u formacijama prelaze otok. Scena kao iz “Apocalipse Now”, samo ovaj put bez Vagnerove Valkire.
Zrinka je promatrala tu silu koja se spušta, ne obazirući se na ruku Lea koji ju je vukao u tunel. Svoja suha usta nije ni primjećivala.
- Brodovi će stići sa desetak sati... Pjer?- upita Jakša kada ugleda zbunjenog otočanina.
- Ne mogu naći Matka. Nije tamo…-
- Zrinka, ti ga potraži! I vratite se brzo!- hologram zatreperi kada se vitka prilika provuče i nestane u travi.
Hodala je brzo, niz padinu, znajući «poštu» koja je Matku bila najdraža. Osamljena hrid. Tamo ga je i upoznala prije nekoliko godina, za vrijeme jednog besciljnog lutanja prirodom. Koristila se zaklonima za vrijeme bučnih preleta helikoptera u patroli. Odjednom, crna letjelica «izroni» ispred nje. Elisa se skoro nečujno okretala. Tlak zraka je baci na pod, a već slijedeći trenutak je na zemlju pao konopac. Dvije prilike u oklopima iskoče pored nje. Poprskali su je nekim sredstvom koje je zapeče u očima i grlu i nabace vreću preko nje. Slijedeći trenutak uvezana i spojena na filtar zraka. Pojas oko struka, kuka, podizanje u stražnji dio letjelice među nekoliko starijih ljudi koji su upakirani u vreće kao i ona. Mučnina u želucu kada letjelica krene prema Visu. Uhvaćena! Panika u mislima. Grč u želucu.
Pogledala je lica dvoje starijih ljudi. Uplašenih očiju. Vojnik koji je protrese provjeravajući je li u nesvijesti. Ponovno propadanje. Slijetanje. Spretne ruke koje je iznose iz helikoptera i donose bespomoćnu do dvojice u narančastim odijelima. Pokušala je sa pitanjima, ali oni koji su je nosili samo odmahnu glavom. Okrenu je na bok. Osjeti ubod u stražnjicu. Oštru vruću bol injekcije. Vrisne. Nimalo nježno njen pokušaj kidanja plastične opne završi ubodom u podlakticu. Nešto hladno ukliže joj u meso. Nije tekućina. Dva narančasta skafandera se odmaknu i napokon ugleda poznato lice, policajca Stipu.
- Kažu kako trebaš ostati u plastici još dva sata dok vakcina počne djelovati. Onda ćeš se pridružiti ostalima u školi! E da, i ovaj vojnik što te držao se ispričava! I budi mirna. Situacija je gadna…. A ovi znaju što rade!-
Njen komentar se izgubio u blagoj omamljenosti i mlohavosti koja ju je obuzimala. Izgubila je volju za razgovorom, zijevnula i izgubila se u crnilu.
--
- Matko, gdje je Zrinka?- upita Ivan petljajući po opremi nemarno nabacanoj uz zid.
- Ne znam. Čim sam vidio helikoptere sam krenuo uzbrdo. Zastao sam pogledati na Mali Hum kada su kranom spuštali dva stupa za antene, i došao vamo…-
- Jakša ju je poslao po tebe!-
- Valjda će se vratiti kada vidi kako me nema…- tiho je promrmljao, ali su mu oči uznemireno počele kružiti po «prostoriji». Marija ga samo u prolazu potapše po ramenu.
- Ivane imamo premalo energije za replikator! Ostalo je za proizvodnju nekoliko kilograma materijala!- Marija je donijela neku svjetlucavu cijev i stavila u uređaj.
- Onda štednja. Upotrijebiti ćemo ga samo ako bude nužno! Ionako nas neće otkriti senzorima!- komentirao je Ivan prekinut u brojanju energetskih ćelija za svemirska odijela.
Pjer vikne nešto. Jakša se spoji sa sustavom nadzora i radilica se ukoči. Nekoliko trenutaka ukočenosti, a onda krene polako prema Ivanu. Nešto je bilo u njegovom gegavom borgovskom hodu. Nešto zastrašujuće. Marija osjeti promjenu, okrene se Ivanu, koji je bio blijed.
- Vani su četiri Grey-a, na lebdjelicama. Iznad novih antena. «Skinuo» ih je nadzorni sustav. Od tamo nadziru otok!-
