Borgman's cube
subota, 26.05.2007.
Prijatelji...zauvijek
Jane je tražila Ghore. Više naslućujući, nego znajući, otvori vrata i … rukom odbije udarac šipke. Neozlijeđeni Kaa'tann, koji je izvukao svoga zapovjednika iz borbe, ispusti šipku i odmah se uhvati za bolnu ruku.
- Šipku treba držati tako da klizi…- savjetovala ga je Jane u hodu i odmah joj je bilo jasno kako je Aaat'mahan u smrtnoj opasnosti. Udarac Sivog ga je skoro ubio. Ghor joj pruži ruku, i čvrstim stiskom je privuče bliže.
- Ovo su Sivi Vojnici, zadnji prototip. Usavršeni su. Puno brži i od Ghora… khhhm…-, bolan izraz sličan ljudskome, na trenutak mu se zamagle oči…- vaši ljudi nemaju šanse protiv njih… i uvijek ih ima pet!- Stravičan udarac na vrata. I opet Ghor koji polugom pogodi ruku koja je otvorila zasun. Duga oklopljena ruka samo okrzne Kaa'tanu, i ovaj se zabije odmah do Jane. Onesviješten… Vojnik Sivih je bio na vratima i podizao svoje oružje….
Jane nije imala izbora. Raširila je ruke. Oba Ghora se trznu kada ih probiju asimilacijske igle, i trenutak prije nego Sivi ispali svoje oružje, zelena zraka «pokupi» troje ranjenih. Sivi sa samo nezainteresirano okrene, kao da njuši nečiji strah, i krene niz stepenice….
- Kapetane, pokupili smo Jane i Ghore. Svo troje su oštećeni!- bila je to moja prva radilica…
- Kaže se ranjeni…za živa bića… i na trenutak mi padne na pamet filozofija, koliko je Jane sada živo biće, i …kako je «oštećena» puno dublji opis…-, a onda se prebacim u bitku.
- Status ljudi?-, i ja sam tražio podatke, ali ih jednostavno nema.
- Njihova odijela su prigušena poljem. Zadnje očitanje je pokazivalo oštećenje na Ivanovom oklopu…-
Nakon ovoga nisam više ništa čuo. Poludjeli ćelavac, kako sam ga «krstio» prvi puta, je na brodu sa nadmoćnim neprijateljem, bez oružja, i bez ičega čime bi im mogao pom…
Da, kada je Jakša dolazio na palubu Kocka se tresla. Radilica se pojavi ispred mene. Za glavu viši od svih ostalih. I duplo teži.
- Dole su mi prijatelji!- zagrmio je i u prostoriji i svojim glasom u mojoj glavi!
- Tvoje oružje je dolje neupotrebljivo!- odgovorim premećući razne taktičke varijante. Uglavnom nepovoljne za njega. Zvuk otpuštanja magnetnih držača, i cijela gomila opreme se nađe na podu. Visoki stvor iskorači iz gomile…
Odšetao je do priručnog replikatora, spojio se na njega. Kugla plazme se izbistri, i ugledam oružje čudnog oblika. S jedne strane kao kugla, a s druge kao sjekira, sa drškom, i par sitnih dodataka. A do nje, štit. Srednjevjekovni (koliko poznajem ljudsku povijest).
Zadovoljno, Jakša uzme svoje oružje, odmjeri balans «sjekire», zamahne nekoliko puta…
- Ovo je moje oružje!- ponosno prisloni metal uz prsa i aktivira držač. Klik.
- Spor si za Sive…- pokušao sam opet, ali Jakša nije pokazivao ni najmanji znak straha.
- Borže, ti možda ne znaš što su prijatelji, ali …ja znam. Znam sve podatke o tim Sivima, sve što Jane zna, znam i ja!...- , pomislim kako je među njima jača veza nego što sam mislio, a onda me zadnje riječi skoro šokiraju…
- Na sebi nosim i malu anhilacijsku bombu…-, nisam uspio reagirati jer je odmah nastavio,- ako prikupim prijatelje, dolazimo nazad, imam markere za transport… ali ako ne, molim te… kao čovjek… ne izvlači me od tamo. Aktiviraj je…-, teleportirao se bez mog dopuštenja, nestao sa palube, dajući mi odgovor na moje pitanje, «cijeni» li moj dar «vječnog-borgovskog» života… a odgovor nije bio baš pohvalan za mene
a za sve koje su "zaustavili", po prvi put na mom blogu, jedan mali "Yubito" 
ponedjeljak, 21.05.2007.
All together...
- Kapetane, jedan od ljudi u skladištu je teško ozlijeđen. Ukoliko ne djelujemo u kratkom vremenu biti će «ugašen», okrenula se moja Prva radilica.
- Teleportiraj ga u komoru za asimilaciju. Neka ga «pripreme»…- odgovorim promatrajući posljednje pripreme prije našeg trećeg preleta. Tri Ghora, Jane i četiri čovjeka, zajedno čekaju trenutak prolaza pored broda. Destabilizirati ćemo polje koje čuva Sive, ubaciti ih unutra, i sa 87,435% zauzeti brod. Na osnovi dostupnih podataka.
- Aat'mahane sretno! – Ivan pruži ruku visokom Ghoru. Dva preostala vanzemaljca pogledaju vođu znatiželjno, a ovaj mirno pruži svoju ruku zemljaninu. Bio je to neobičan stisak, jer je Ivanova krupna ruka «nestala» u ghorovoj, ali je ipak bio …stisak prijateljstva. Jane je radila posljednje provjere oružja i opreme, i u jednom trenutku se umiri.
- Počinje naš nalet, pripremite se za teleportaciju!- unutar hangara se nije mogla čuti užasna buka kada su polja Sivih samo na trenutak postala preopterećena, kada se zapalio zrak! Zelena zraka «proguta» borce i prenese ih na razarač koji je i dalje plovio prema Visu punom brzinom. Materijalizacija. Ivan zatetura, Šime padne na koljena, nepripremljen. Ghori složno zauzmu položaj u hodniku provjeravajući svoje oružje. Tihi siktaj ljutnje!
- Ovdje je prigušno polje, ne rade nam energetska oružja!- ljudi su u trenu reagirali otkrivajući kako su Borgove puške postale beskorisne. Jedina kojoj pažnja nije popuštala bila je Jane. Vidjela je Sivog sa M16 kako zauzima položaj za vatru.
- Aat'mahaneee!- vikne i pojuri ispred njega. Prasak automatskog oružja. Miris baruta koji se u trenu proširi hodnikom. Rafal je udario u njeno tijelo, krv prsne uokolo, Jane vrisne. Nanosonde odmah zaustave krvarenje, i prije nego je Sivi ponovno nanišanio bila je na nogama, ili točnije u letu. Sudarila se sa krhkim Sivim, znanstvenikom, i zabila mu igle u vrat. Bar je pokušala. Sivi ispusti oružje, pobjednički krikne i uz samo jedan trzaj se smiri. Mrtav!
- Osigurali su se protiv asimilacije!... sa nekom čudnom vrstom ljutnje i ponosa progovori Aat'mahan i pograbi zemaljsko oružje. Mjerio ga je u ruci a onda , kao da ga je cijelog života nosio povede grupu uz stepenice.
Možda je ta sigurnost bila izvor šoka. Šime je prvi put čuo krik straha, Ghorski krik. Kroz hodnik su dolazili Sivi. Četvorica. U tamnim oklopima i nenormalno visoki. Teški toliko da je njihovo trčanje kroz uski hodnik potresalo pod. Jane se regenerirala, pošla za Ghorima. Ljudi su kasnili jer su jednostavno u oklopima bili prespori. Svi su se naoružali «nečim», a najsmješnije je izgledao Marko, sa vatrogasnim aparatom kojega je teglio kao toljagu.
Ona četvorka Sivih je prošla kroz vrata, bacila dva Ghora iz pratnje preko ograde, nakon čega je jedan ostao ležati u čudnoj pozi. Aat'mahan je uspio opaliti četiri metka prije nego ga je divovska ruka bacila u zid. Pao je sa rukom koja je očito bila slomljena. Jedina koja je ostala na putu je bila Jane. Istina, Sivi se zateturao od njenog udarca, ali je zato ona odletila nekoliko metara niz stepenice, prema ljudima koji su bježali. Pridigla se pokušavajući pružiti otpor, ali Sivi vojnici (jer su to bili) i nju jednostavno «pometu» preko ograde. Jednome od njih nije smetala čak ni asimilacijska igla zabijena ispod zaštitnih ploča. Prvi napadač se nakon neutralizacije Ghora okrene prema ljudima…
Ivan se bacio u zaklon, glumeći pad. Ostala trojica su bježala sa platforme, prema jedinim stepenicama koje su vodile na donju palubu. Samo jedan Sivi krene prema njima, zamahne, i za dlaku promaši Šimuna kojemu je ovo bilo prvo vatreno krštenje. Poslije je taj momak pričao kako mu je šapa Sivoga odnijela traku kose i ponosno je pokazivao ispred logorske vatre.
-Ivane u noge!- vikne Šime, baci se nazad i sudari sa Sivim. Nikada ga ne bi srušio, da Ivan sa obje ruke nije zgrabio sivoga, i povukao. Kotrljali su se prema dnu stepenica, a kada je Sivi pokušao razbistriti misli, dočekao ga je udarac. Veliki ključ, broj 40 iz strojarnice. Sa drškom od skoro metar. Jane je pala prije minute , u trenu «pronašla oružje», i uz ratnički krik zabila metal u glavu Sivoga. Krik umirućeg, a onda zatišje ostale četvorice. Još jedan je krenuo prema stepenicama, a dva preostala su ranjenog Ghora…. Raščetvorila. Ovaj je urlao od boli, ali nije bilo nikoga da mu pomogne.
nedjelja, 13.05.2007.
Hladno more...na stotu potenciju...rezultat vidljiv
Kid se okretao oko sebe, neugodno svjestan zbijene gomile. Nisu mu bili nepoznati, ali… od njih stotinjak koji su se naguravali prema sredini, što dalje od robotolikih bića, poznavao je samo desetak. Jock, Steve, Mark, Batman (kojemu nije znao ni pravo ime), njegovo društvo sa beskrajnih partija pokera, i izlazaka u gradove gdje su razarači dolazili «u prijateljski posjet», ili kako je moranrima uvijek govoreno, kao «upozorenje» za «bad guys». Ponovno se prene i prvi put za zapahne miris znoja. Ne onaj radni znoj, nego strah.
- Jock… tu sam!- sa olakšanjem ugleda glavu prijatelja koja se kao i njegova okretala, poput radara, tražeći poznate. Podigao je ruku. I odmah je spusti. Zraka crvenila se oslikala na goloj koži. Kao da ga je opekla.
Jock se počne gurati prema njemu. Nekoga je gurnuo, nekoga nagazio. Njegova masa od stotinjak kila mišića sada je posebno respektabilno djelovala. Oni slabiji su ga gledali sa nekakvom mješavinom straha i nade, jer je bio jedini u zbijenom stadu koji se smisleno micao. Pravi alfa – mužjak. Možda je dio te samouvjerenosti potjecao od «opreme» koja mu se klatila među nogama, koja je mnoge u uzmicanju natjerala na sramežljiv pogled na svoje međunožje. Kako god bilo, Jock je u minuti bio pored njega.
- Mali, jel' ti kužiš gdje smo?- ovaj stane, natkriljujući Kida.
- Mislim da smo na nekakvom svemirskom brodu. Vidiš one stražare…- pokaže prema radilicama koje su mirno nadzirale stado.
- Svemirci kažeš… meni više liče na klaunove!- glasno je izgovorio Jock, a okolni pogledi se okrenu prema njemu. Neki s nadom, neki sa neodobravanjem. Više ih je bilo s nadom.
- A klaunovi nemaju pojma s kim imaju posla!- zadere se ovaj opet. I začuju se prvi uzvici podrške. Redom od mišićavih stvorova koji su do tada tražili prijatelje.
- Slušaj mali. Tamo je Randy. Na rubu. Nas dvojica te možemo baciti. Onako sa rukama sigurno do onog prvog stražara. Idemo napravi't frku! Tebe ćemo bacit', otmi onome pušku ili šta je ono već… i ti si najbolji strijelac…znaš sve! -
Kid se osjeti ogoljenim kada se jako Jockovo tijelo izgubi prema Randy-u. Nešto je bilo u njemu što ga je vodilo uz zaštitu snagatora, ali … strah od nepoznatog? Napasti ove…»robote»?. Od tog straha su mu kruljila crijeva, a sudeći po smradu koji se širio iz jednog izdvojenog mjesta, već je netko dobio pravi «proser» od istog razloga. Nije jedini , konstatira sa olakšanjem, i tako razmišljajući izgubi prostor iza Jocka koji je krčio sebi put. Pljesak ruke o ruku kada Randy podigne svoju šapu prema Jocku.
Dvije riječi. Samo dvije riječi su izmijenili, a Randy-evo lice se pretvori čvrstu masku. Nekoliko pokreta rukom, i još nekolicina marinaca promijeni svoja mjesta u gomili. Jock se samo okrene nazad, uhvati Kidov pogled, potvrdi namjeru pokretom glave. Kid proguta slinu u suhim ustima, i primijeti kako je kolektivno uzbuđenje zarazno, i kako se skoro svima …diže. Testosteron u zraku i prosječna mladost, nepobjediva kombinacija! Sa kuta prostora, negdje sa izvora smrada, začuje se himna marinskog korpusa! U trenu prihvati svih sto grla, Jock i Randy zgrabe jedan drugome ruke, naprave platformu! Kid otkrije kako mu u mišićima kulja živa vatra, potrči kroz prostor koji se otvori ispred njega, skoči. Ova dvojica ga izbace uvis. Pravo na «robota» koji je bio prespor! S obje noge! Kako ga je učio marinski instruktor. U glavu. Grlo. Ubij! Gledao je spojeve na «robotovom» tijelu, zamahne punom snagom, pridružujući zamah brzini leta….
- Kapetane u hangaru jedan je pobuna!- konstatirao je Prvi primjećujući koncentraciju topline u masi. To je bio najjednostavniji nadzor. Aktivnost preko temperature. Nisam imao dovoljno radilica za čuvanje, ne u ovo vrijeme kada smo pripremali i izvršavali napad na razarače… idiote su čuvali hologrami!
- Ohladi ih. Teleportiraj more! I neka padne na njih sa vrha hangara..-
- Ali jedan od njih je u zraku…-, nisam obraćao pažnju na to…imao sam važniji zadatak… Prvi pokrene proceduru.
Kid «udari». Istovremeno sa udarcem, cijelom prostorijom se začuje šum kada se kocka mora pojavi iznad njega. Noga mu proleti kroz smireno lice hologramske radilice, rotacija ga zanese, i prije nego je osjetio kubike mora kako ga preplavljuju, udario je leđima o zid. Nešto je puklo! Pomislio je na to kako je gotov, more ga prikuje uz palubu, bol preuzme svijest. Crnilo.
Jock i Randy primjete more koje se pojavilo nad njima. Pjesmu zamijeni kolektivni krik straha. Slana voda se sruči na njih, kao malj sa 4 metra visine, ohladi zanos i borbeni žar u trenu. Ispere smrad na trenutak, a onda se svi zagledaju jedni u druge. Mokri. U trenutku promrzli. Jadni. Sa nogama do kukova u hladnom moru. A nekoliko pogleda je bilo uperenih prema Jocku, pa prema figuri teško ozlijeđenog Kida, koja je besvjesno ležala na platformi. Ti pogledi su pokazivali prijekor!
nedjelja, 06.05.2007.
Advantage to...Borg
- Kapetane sa Ghorskih letjelica imamo neke smetnje!- bila je to opet moja prva radilica. Već je zvuk bio prebačen na konzolu. Režanje. Puno slova «r». Glas Aaat'mahana koji se ritmički gubi i jača… i riječ Ghorrak, koja se sumnjivo često ponavlja. Nešto u tome mi se učini čudno, spojim zvuk sa Matricom i dobiveni rezultat me na trenutak blokira.
- Prvi snimi to. Snimaš prvog Ghora koji pjeva…i to nešto ljudski, Vagnerove Nibelunge, Valykire!!! – Prvi prespoji zvuk i sa ostalih, i da nisam Borg naježila bi mi se koža slušajući četiri Ghorska pilota kako složno reže i pjevaju… stresem se… ljudi su mi draži, a i bolje zvuče!
- Ivane ima puno loše telemetrije. Kakvo je stanje tamo?- upitam proučavajući raznorazne ozljede ljudi koji su bili u borgovim oklopima.
- Imaš više podataka od mene. Marija pregleda ranjene. Vani se nalazi oko stotinjak marinaca i brzo će otkriti polja za prikrivanje. Pripremamo se za borbu u tunelima!- , Ivan je bio jasan i čvrst. Ni traga strahu u tog prekaljenog gerilca.
- Nema potrebe za time! Jakša je upravo dobio rezervne baterije za zaštitna polja i ona su već sada neprobojna…dok ste unutra….-
- A kuga? Ghori? Sivi?- sada su se redala pitanja koja su do tog trenutka bila sekundarna.
- Jane im razara bazu. Zrinka organizira oslobođene stanovnike i daje privremeno cjepivo. Ghori su u napadu na razarače. A moja Kocka je opet u orbiti!-
- To su dobre vijesti. Matku će biti drago….je li Zrinka u redu?-
- Samo par modrica…- ovaj dio je čuo i Matko i pobjednički stisnuo šake.
- Čekaj…spajam Aaat'mahana na link!- kratki šum, onda zvuk iskrivljen statičkim smetnjama
- Borže, razarači su zaštićeni poljima. Brane se kinetičkim oružjima. Daj dopuštenje za potapanje!...-
- Ne možeš izolirati Sive?-
- Ne. Vanjsko je polje slabo, ali postoji unutarnji plašt i on je neprobojan….-
- Kapetane , uništenje 400 ljudi nas može pomaknuti iz vjerojatnosti… to ne smijemo uraditi!- opet Prvi koji prati krivulje svijeta u kojemu se nalazimo.
- Nema potapanja! Moramo eliminirati samo Sive!- naredim, i začujem Aaat'mahana kako zaustavlja napad.
- Ne možemo onda zaustaviti brodove! Mislio sam žrtvovati po jednu letjelicu, ali…-
- Promjena plana! Maknite se na sigurno dok dogovorimo plan… Ivane, koliko boraca imaš?-
- Možda nas četiri ili pet. Ostali su iscrpljeni!- odgovori on brzo. Ja sam već povlačio Jane i njen tim na Kocku, spuštao se punom brzinom prema razaračima. Teleport povuče i nekoliko ljudi na kockinu palubu.
- Aaat'mahane, otvorite vatru na jednu točku vanjskog štita. Teleportirati ćemo sva živa bića sa broda kroz procjep u štitu, a onda spuštamo tim na brod… i tamo obračunamo sa Sivima!-
- Ti ne škrtariš sa resursima, a što ćeš sa tim ljudima? Asimilacija?-
- Vratiti ih tamo gdje su bili, ali bez Sivih na brodu…-
- Može…odaberi stranu…i nas četvorica smo u timu?- potvrdim mu, a formacija se opet obruši na razarač.
---
Doug je promatrao na svom radaru četiri letjelice u napadu.
- Pažnja, smjer 47, kut 30. Četvorica! Formacija delta!..-
- Starboard primio, otvaramo vatru!- Mathias je pratio svoje višecjevne mitraljeze kako rigaju vatru. Trasirna zrna su pogađala te brze letjelice, ali se naizgled nije ništa događalo. Kid je sa svog topa bio siguran kako su barem tri njegove granate direktno pogodile, ali ova četiri su i dalje ispuštala zrake točno na sredinu broda i mirisalo je po barutu, i ozonu. Dim je štipao za oči, a buka je bila skoro nepodnošljiva.
- Prednje baterije, preuzimaju!- Mark Thompson zaurla a u tom trenutku se nebo zamrači. Kocka proleti pored broda. Ogromna. Dvije zelene zrake krenu sa krajeva broda i Kid je gledao svoje prijatelje kako nestaju sa svojih oružja, urlikne od straha i pokuša se podići, kada ga obuzme nekakav čudan osjećaj lakoće… i nestane!
- Prvo čega je bio svjestan je bilo …prizemljenje. Pao je nezgodno na metalni pod, uspravio se zbunjeno, i šokirano se ukočio. Bili su tu. Njegovi prijatelji. U raznim stanjima šoka. Neki su se držali za noge i ruke, neki vrištali, ali osnovno je bilo, svi su bili goli. Sto i dvadeset muškaraca, uključujući i kapetana, stajali su u tom prostoru, pogledavajući jedni druge. Tek tada je primijetio nekakve strojeve na platformama oko njih sa oružjem čija je crvena zraka prelazila preko ogoljelih mornara.
četvrtak, 03.05.2007.
Let's Do It... ili (opet imamo Pogon!)
Eksplozija. Usijana «gljiva» nastala eksplozijom dviju cisterni sa gorivom. Odmah iza nje jedna, još jača. Skladište medicinskog materijala pod šatorom. Eksplozije po vozilima su nakon ovih izgledale kao bezazlene «žabice». Totalni kaos i zbunjenost u redovima vojnika. Jedina vatrogasna vozila nisu mogla proći kroz barikade, a njihove sirene su se spojile sa sirenama za uzbunu i praskavim zvukovima vatre.
Nitko od ustrčalih nije ni primijetio kako se jedna desetina vojnika u narančastim odijelima kreće malo organiziranije od ostale gomile. Poslije su doktori nekima od svjedoka prepisivali velike doze sredstava za smirenje jer nisu mogli zaboraviti jedno lice koje im se pojavilo na kratko. Crno lice. Paklenog osmjeha.
Jane je vodila svoju grupu radilica i s lakoćom se probila kroz osiguranje. Iskoristila je miniranje, znala je na osnovi telemetrije mjesto svake mine, i samo ih aktivirala kada je bila spremna. Radilice su potpuno samostalno krenule u traženje Sivih i u asimilaciju. Ovaj put kazna je vječnost. Asimilirani život.
Slučajno su u spremištu za metle pronašli Zrinku. Bila je u nesvijesti kada ju je igla dotakla, napravila sitan rez, ostavila nekoliko svjetlucavih kapi na ogrebotini… «poluasimilirala»… Efekt je bio nevjerovatan. Opušteno tijelo se zatreslo kao u šoku, a onda krikne probuđena kada vidi Jane-ino crno lice nad glavom..
- Mala, ostavljam ti četiri radilice. Mi idemo dalje. Probaj skupiti što više mještana, a radilice će ih cijepiti. Nanosonde mogu onesposobiti virus iz gela. …- a onda je pomiluje po tamnoj modrici na čelu…- a pošto imaš svoju privatnu vojsku, pronađi ga…- pokazala je zube u vučjem osmjehu prije nego je neshvatljivo brzo nestala niz hodnik. Četiri radilice se okrenu prema Zrinki, i prije nego je izgovorila zapovijed… one krenu. Bila je još pomalo omamljena, i ruka ju je neugodno žarila…. Ali nije bilo vremena za razmišljanje!
--
- Eksplodiralo je u pravi čas!- Matko pohvali drugi tim, ali ga zbuni odgovor
- Nismo mi! Eksplodiralo je samo…- zbunjen je bio glas koji je to govorio.
- Jane je u logoru! Idemo ljudi. Nema vremena. Izvucite ranjene do ulaza. Samo je pitanje trenutka kada će doći Sivi sa brodova, a ovaj put ćemo ih još teže odbiti…- Ivanov glas je bio uzbuđen i pun energije. Upravo ono što je trebalo za pokretanje već pomalo umornih pobunjenika. Pograbili su svoje ranjenike i kliznuli niz padinu prema zaklonu…
--
Taak'on – ove letjelice su «glumile» jednu. Slali su kod skinut sa jednog oštećenog skutera, i nadali se kako će hitnost koda zasjeniti neispravna očitanja prilaza. Nisu se obazirali ni na ljutito psikanje Sivoga kontrolora. Još samo malo. Desetak zemaljskih kilometara koje treba prelaziti razumno sporo, u skladu sa krinkom. Kada su ugledali ciljeve, cijelo jedno naselje iza nekoliko redova bodljikave žice, sa stražarskim tornjevima, djecom, šatorima… prst mu se podigne sa okidača. Ovo su bili ljudi! Nije vidio ni moćne antene, ni generatore… ovo je nalikovalo na izbjeglički logor. Trenutak oklijevanja, a onda oko letjelica plane plava vatra. Sivi su se na svojim skuterima obrušili na Ghorske letjelice. Sa zemlje se formira prava mreža energije oko najvećeg šatora. Točno u središtu logora!
- Tamo. Središte- Mao'tan, pilot druge letjelice je locirao cilj. Već su se izvlačili maksimalnom brzinom van dometa Sivih, ali zadatak nisu obavili. Poraz u Ghorskom jeziku jedva postoji kao riječ, a tu riječ Taak'on nije učio u školi!
- Idemo nazad! Kroz barijeru! Okomiti let. Mao'tan, Tan'annik priljubite se uz mene, a kada se probijemo krenite prema orbiti!- osim potvrde, nije slijedilo pitanje o preživljavanju. Samo priznanje njegovom vodstvu….
Možda su Sivi bili premladi, ili Ghori dobri letači. Prošli su kroz progonitelje, trenutak prije sudara sa energetskom mrežom isključili zaštitna polja (kako bi izbjegli eksploziju svojih pogona), u trenu izazvali pucanj probijanja zvučnog zida, a onda oko obje vanjske letjelice plane vatra. Srednja se probila kroz mrežu, neoštećena, i zemlju zatrese serija pogodaka. Borgove granate su pogodile. Prvi, drugi put. Dvije Ghorske letjelice se dižu prema orbiti, a Taak'on ponovno pali štit oko svoje letjelice. Oštetio je generatore. Neće eksplodirati, ali još uvijek održavaju Polje.
- Gharrrak Ghorii! Gharraaak!- čulo se pri zabijanju u složenu strukturu koja se otkrila nakon nestanka šatora. Praćeno mlazom plave vatre prema nebu!...
--
- Kapetane Polje nestaje. Smanjeno je na pola vrijednosti! Stabiliziramo pogon…
- Aaat'mahane biraj. Ostaješ u orbiti kao zaštitnica ili…- pogledao sam visokog Ghora koji je gledao u prikaze holograma koje su mu se vrtile nevjerojatnom brzinom. Pogledao me onim svojim crnim očima, i njegov pogled me tako podsjetio na Jane-in vučji osmjeh!
- Čuvaj nas od krstarice Sivih Borže! Gharrak! Gharraa…- pobjednički poklik je još odjekivao Kockom dok je on već bio teleportiran u svoju lovačku letjelicu. Ghorska Furija glavom!
