Borgman's cube
ponedjeljak, 21.05.2007.
All together...
- Kapetane, jedan od ljudi u skladištu je teško ozlijeđen. Ukoliko ne djelujemo u kratkom vremenu biti će «ugašen», okrenula se moja Prva radilica.
- Teleportiraj ga u komoru za asimilaciju. Neka ga «pripreme»…- odgovorim promatrajući posljednje pripreme prije našeg trećeg preleta. Tri Ghora, Jane i četiri čovjeka, zajedno čekaju trenutak prolaza pored broda. Destabilizirati ćemo polje koje čuva Sive, ubaciti ih unutra, i sa 87,435% zauzeti brod. Na osnovi dostupnih podataka.
- Aat'mahane sretno! – Ivan pruži ruku visokom Ghoru. Dva preostala vanzemaljca pogledaju vođu znatiželjno, a ovaj mirno pruži svoju ruku zemljaninu. Bio je to neobičan stisak, jer je Ivanova krupna ruka «nestala» u ghorovoj, ali je ipak bio …stisak prijateljstva. Jane je radila posljednje provjere oružja i opreme, i u jednom trenutku se umiri.
- Počinje naš nalet, pripremite se za teleportaciju!- unutar hangara se nije mogla čuti užasna buka kada su polja Sivih samo na trenutak postala preopterećena, kada se zapalio zrak! Zelena zraka «proguta» borce i prenese ih na razarač koji je i dalje plovio prema Visu punom brzinom. Materijalizacija. Ivan zatetura, Šime padne na koljena, nepripremljen. Ghori složno zauzmu položaj u hodniku provjeravajući svoje oružje. Tihi siktaj ljutnje!
- Ovdje je prigušno polje, ne rade nam energetska oružja!- ljudi su u trenu reagirali otkrivajući kako su Borgove puške postale beskorisne. Jedina kojoj pažnja nije popuštala bila je Jane. Vidjela je Sivog sa M16 kako zauzima položaj za vatru.
- Aat'mahaneee!- vikne i pojuri ispred njega. Prasak automatskog oružja. Miris baruta koji se u trenu proširi hodnikom. Rafal je udario u njeno tijelo, krv prsne uokolo, Jane vrisne. Nanosonde odmah zaustave krvarenje, i prije nego je Sivi ponovno nanišanio bila je na nogama, ili točnije u letu. Sudarila se sa krhkim Sivim, znanstvenikom, i zabila mu igle u vrat. Bar je pokušala. Sivi ispusti oružje, pobjednički krikne i uz samo jedan trzaj se smiri. Mrtav!
- Osigurali su se protiv asimilacije!... sa nekom čudnom vrstom ljutnje i ponosa progovori Aat'mahan i pograbi zemaljsko oružje. Mjerio ga je u ruci a onda , kao da ga je cijelog života nosio povede grupu uz stepenice.
Možda je ta sigurnost bila izvor šoka. Šime je prvi put čuo krik straha, Ghorski krik. Kroz hodnik su dolazili Sivi. Četvorica. U tamnim oklopima i nenormalno visoki. Teški toliko da je njihovo trčanje kroz uski hodnik potresalo pod. Jane se regenerirala, pošla za Ghorima. Ljudi su kasnili jer su jednostavno u oklopima bili prespori. Svi su se naoružali «nečim», a najsmješnije je izgledao Marko, sa vatrogasnim aparatom kojega je teglio kao toljagu.
Ona četvorka Sivih je prošla kroz vrata, bacila dva Ghora iz pratnje preko ograde, nakon čega je jedan ostao ležati u čudnoj pozi. Aat'mahan je uspio opaliti četiri metka prije nego ga je divovska ruka bacila u zid. Pao je sa rukom koja je očito bila slomljena. Jedina koja je ostala na putu je bila Jane. Istina, Sivi se zateturao od njenog udarca, ali je zato ona odletila nekoliko metara niz stepenice, prema ljudima koji su bježali. Pridigla se pokušavajući pružiti otpor, ali Sivi vojnici (jer su to bili) i nju jednostavno «pometu» preko ograde. Jednome od njih nije smetala čak ni asimilacijska igla zabijena ispod zaštitnih ploča. Prvi napadač se nakon neutralizacije Ghora okrene prema ljudima…
Ivan se bacio u zaklon, glumeći pad. Ostala trojica su bježala sa platforme, prema jedinim stepenicama koje su vodile na donju palubu. Samo jedan Sivi krene prema njima, zamahne, i za dlaku promaši Šimuna kojemu je ovo bilo prvo vatreno krštenje. Poslije je taj momak pričao kako mu je šapa Sivoga odnijela traku kose i ponosno je pokazivao ispred logorske vatre.
-Ivane u noge!- vikne Šime, baci se nazad i sudari sa Sivim. Nikada ga ne bi srušio, da Ivan sa obje ruke nije zgrabio sivoga, i povukao. Kotrljali su se prema dnu stepenica, a kada je Sivi pokušao razbistriti misli, dočekao ga je udarac. Veliki ključ, broj 40 iz strojarnice. Sa drškom od skoro metar. Jane je pala prije minute , u trenu «pronašla oružje», i uz ratnički krik zabila metal u glavu Sivoga. Krik umirućeg, a onda zatišje ostale četvorice. Još jedan je krenuo prema stepenicama, a dva preostala su ranjenog Ghora…. Raščetvorila. Ovaj je urlao od boli, ali nije bilo nikoga da mu pomogne.
