Borgman's cube
nedjelja, 13.05.2007.
Hladno more...na stotu potenciju...rezultat vidljiv
Kid se okretao oko sebe, neugodno svjestan zbijene gomile. Nisu mu bili nepoznati, ali… od njih stotinjak koji su se naguravali prema sredini, što dalje od robotolikih bića, poznavao je samo desetak. Jock, Steve, Mark, Batman (kojemu nije znao ni pravo ime), njegovo društvo sa beskrajnih partija pokera, i izlazaka u gradove gdje su razarači dolazili «u prijateljski posjet», ili kako je moranrima uvijek govoreno, kao «upozorenje» za «bad guys». Ponovno se prene i prvi put za zapahne miris znoja. Ne onaj radni znoj, nego strah.
- Jock… tu sam!- sa olakšanjem ugleda glavu prijatelja koja se kao i njegova okretala, poput radara, tražeći poznate. Podigao je ruku. I odmah je spusti. Zraka crvenila se oslikala na goloj koži. Kao da ga je opekla.
Jock se počne gurati prema njemu. Nekoga je gurnuo, nekoga nagazio. Njegova masa od stotinjak kila mišića sada je posebno respektabilno djelovala. Oni slabiji su ga gledali sa nekakvom mješavinom straha i nade, jer je bio jedini u zbijenom stadu koji se smisleno micao. Pravi alfa – mužjak. Možda je dio te samouvjerenosti potjecao od «opreme» koja mu se klatila među nogama, koja je mnoge u uzmicanju natjerala na sramežljiv pogled na svoje međunožje. Kako god bilo, Jock je u minuti bio pored njega.
- Mali, jel' ti kužiš gdje smo?- ovaj stane, natkriljujući Kida.
- Mislim da smo na nekakvom svemirskom brodu. Vidiš one stražare…- pokaže prema radilicama koje su mirno nadzirale stado.
- Svemirci kažeš… meni više liče na klaunove!- glasno je izgovorio Jock, a okolni pogledi se okrenu prema njemu. Neki s nadom, neki sa neodobravanjem. Više ih je bilo s nadom.
- A klaunovi nemaju pojma s kim imaju posla!- zadere se ovaj opet. I začuju se prvi uzvici podrške. Redom od mišićavih stvorova koji su do tada tražili prijatelje.
- Slušaj mali. Tamo je Randy. Na rubu. Nas dvojica te možemo baciti. Onako sa rukama sigurno do onog prvog stražara. Idemo napravi't frku! Tebe ćemo bacit', otmi onome pušku ili šta je ono već… i ti si najbolji strijelac…znaš sve! -
Kid se osjeti ogoljenim kada se jako Jockovo tijelo izgubi prema Randy-u. Nešto je bilo u njemu što ga je vodilo uz zaštitu snagatora, ali … strah od nepoznatog? Napasti ove…»robote»?. Od tog straha su mu kruljila crijeva, a sudeći po smradu koji se širio iz jednog izdvojenog mjesta, već je netko dobio pravi «proser» od istog razloga. Nije jedini , konstatira sa olakšanjem, i tako razmišljajući izgubi prostor iza Jocka koji je krčio sebi put. Pljesak ruke o ruku kada Randy podigne svoju šapu prema Jocku.
Dvije riječi. Samo dvije riječi su izmijenili, a Randy-evo lice se pretvori čvrstu masku. Nekoliko pokreta rukom, i još nekolicina marinaca promijeni svoja mjesta u gomili. Jock se samo okrene nazad, uhvati Kidov pogled, potvrdi namjeru pokretom glave. Kid proguta slinu u suhim ustima, i primijeti kako je kolektivno uzbuđenje zarazno, i kako se skoro svima …diže. Testosteron u zraku i prosječna mladost, nepobjediva kombinacija! Sa kuta prostora, negdje sa izvora smrada, začuje se himna marinskog korpusa! U trenu prihvati svih sto grla, Jock i Randy zgrabe jedan drugome ruke, naprave platformu! Kid otkrije kako mu u mišićima kulja živa vatra, potrči kroz prostor koji se otvori ispred njega, skoči. Ova dvojica ga izbace uvis. Pravo na «robota» koji je bio prespor! S obje noge! Kako ga je učio marinski instruktor. U glavu. Grlo. Ubij! Gledao je spojeve na «robotovom» tijelu, zamahne punom snagom, pridružujući zamah brzini leta….
- Kapetane u hangaru jedan je pobuna!- konstatirao je Prvi primjećujući koncentraciju topline u masi. To je bio najjednostavniji nadzor. Aktivnost preko temperature. Nisam imao dovoljno radilica za čuvanje, ne u ovo vrijeme kada smo pripremali i izvršavali napad na razarače… idiote su čuvali hologrami!
- Ohladi ih. Teleportiraj more! I neka padne na njih sa vrha hangara..-
- Ali jedan od njih je u zraku…-, nisam obraćao pažnju na to…imao sam važniji zadatak… Prvi pokrene proceduru.
Kid «udari». Istovremeno sa udarcem, cijelom prostorijom se začuje šum kada se kocka mora pojavi iznad njega. Noga mu proleti kroz smireno lice hologramske radilice, rotacija ga zanese, i prije nego je osjetio kubike mora kako ga preplavljuju, udario je leđima o zid. Nešto je puklo! Pomislio je na to kako je gotov, more ga prikuje uz palubu, bol preuzme svijest. Crnilo.
Jock i Randy primjete more koje se pojavilo nad njima. Pjesmu zamijeni kolektivni krik straha. Slana voda se sruči na njih, kao malj sa 4 metra visine, ohladi zanos i borbeni žar u trenu. Ispere smrad na trenutak, a onda se svi zagledaju jedni u druge. Mokri. U trenutku promrzli. Jadni. Sa nogama do kukova u hladnom moru. A nekoliko pogleda je bilo uperenih prema Jocku, pa prema figuri teško ozlijeđenog Kida, koja je besvjesno ležala na platformi. Ti pogledi su pokazivali prijekor!
