Moralo se dogoditi. Joško nagazi na neispravan senzor. Slučajno bačen uz bodljikavu žicu. Prvo začuju zvuk, pa sirenu. Reflektor razbije sumrak. Prije nego su se uspjeli i okrenuti, iz zraka bljesne zraka koja najbliži kamen pretvori u paru.
- U zaklon. Tamo.- Luka je trčao i skidao Borgovo oružje s ramena. Još dva praska pored njih, smrad rastaljenog kamena. Miro, odmah iza njega krikne. Zvuk zujanja zaštitnog oklopa. Joško i Damir ga zgrabe za ruke i unesu u kameni zaklon.
- Speklo me. Po vratu.- zaječi ranjenik kada su ga ugurali najdublje ispod stijene.
- Ivane, ovi su nam iznad glave!- vikao je Luka kotrljajući se među stijenama.
Matko je reagirao instinktivno. Okrenuo se prema ljudima, ali oni su već nestajali u zaklonima i okretali oružje prema nebu. Oblizne suhe usne i spusti vizir. Tražio je cilj!
Radilica je bila uz radar i spajala «skalameriju». Najveći dio je bila benzinska bačva, ukradeno gorivo za Matkov skuter. Kisik sa aparata za rezanje, mali teleporter. Malo je modificirao nacrt asimiliran od sada još nepostojeće civilizacije… kada začuje poziv za pomoć! Hologram je pokazivao dvanaest točaka, topografiju otoka i Sive koji su napadali…igle za asimilaciju kliznu u utore, Jakša se spoji sa strojem, spremnik energije zlokobno zasvjetluca…
- Zemaljski tim. Zemaljskim oružjem… ponavljam, zemaljskim oružjem….prema crvenom nebu …3…2…1…SAD!-
Luka pogleda na užareni komad oklopa koji je odbacio. Rukav je ostao zalijepljen uz metal, a na koži je ostala duguljasta rana. Skoro povrati od mirisa koji su se miješali, tekući kamen, i njegovo vlastito sprženo meso. Još nije osjetio bol, tražio je po nebu cilj, kada je začuo glas radilice. Crvena «kugla» na nebu! Pucao je osjećajući kako svaka vibracija boli. Grčevito je stisnuo okidač, a na mjestu gdje je «traser» prošao kroz crveno, eksplozija. Osjetio je kako ga je «nešto» zabilo uz zemlju. Užasnu vrućinu eksplozije koja ga onesvijesti…
Sivi su se našli u «epicentru». Paklena mješavina benzinskih para i kisika u odličnom omjeru, teleportirana točno među njima. Trasirni metak. Eksplozija. Lebdjelice u trenu ostanu bez štitova. Sivi vojnici su se pokušavali održati na nebu, nisu nikako mogli pogoditi otkuda ta razorna sila dolazi, i kao jedini cilj ugledali su helikopter. Dvije zrake, samo «oprlje» oklop helikoptera, šokirani pilot napravi nemogući zaokret i ispali dvije rakete prema napadačima….
- Tamo su! – vikne Matko i iza sebe začuje praskanje modificiranih jurišnih pušaka. Nova eksplozija na nebu. Kao da se jedan Sivi zgrčio na svojoj lebdjelici. Rakete iz helikoptera promaše cilj, ali se pridodaju plamenom baražu na nebu. Jedna od lebdjelica pada prema moru. Sivi iza nje raširenih ruku, nekom čudnom tehnologijom usporavajući padanje. Još jedan ili dva hica onih koji su bili neoštećeni, a onda okret i bijeg. Dva Siva su štitila trećega, prikovali Matkov tim iza zaklona. Ni nova eksplozija nije ih zaustavila u namjeri da pokupe četvrtoga iz mora i neshvatljivo brzo nestanu iza obzora. S druge strane, tutnjava helikoptera koji se dimio, i skoro padao prema improviziranoj pisti!
- Uspjeli smo! Uspjeli… Luka… Luka?- Matku se mijenjao izraz lica.
- Joško?...Damire?...- dozivao ih je imenom, bez odgovora ...
- Ivane…Ivane?- pitao je sada skoro plačno. Nije se valjda dogodilo…
- Matko…imamo telemetriju sa odijela. Svi su u nesvijesti. Luka i Miro su teže ozlijeđeni. Idite tamo i zaštitite ih dok ih ne uspijemo izvući!- Ivanov glas je bio miran, ali sa čudnim drhtajima.
- Idemo ljudi. Brzo…- dovikne potpuno nepotrebno ostatku tima koji ga je pratio.
Post je objavljen 21.04.2007. u 18:15 sati.