- Jakša, skoro si ih spržio! Benzinskom bombom…- Ivan je podigao glas, ali radilica samo mirno prođe pored njega. Dva holograma se promijene. Jedan je pokazivao izračune putanja Sivih, a drugi nepreglednu kolonu podataka…
- Nisam radilica. Šta mi to pokazuješ?- Ivan je i dalje bio svadljiv. Matko se povukao dublje u sjenu. Marija je sve to gledala zabrinutim pogledom. Hologram eksplodira crveno, žuto, i samo dašak narančastog dotakne mjesto gdje su bile četiri točkice…
- Pazio sam. Štitove Sivih smo razorili sa dvije eksplozije. Borgov oklop ih je zaštitio od udara, i ozlijede su nastale jer su odbacili oštećene dijelove!- glas radilice je mirno opisivao dramu koja se dogodila prije desetak minuta.
- Slijedeći put… jebem mu mater pitaj za odobrenje!- opsuje Ivan i počne hodati u krug.
- Brod sa pojačanjima Sivih dolazi u naš domet za četiri sata. Komunikacija među njima je ubrzana, procjenjujem Sive na četrdeset, i oko tisuću specijalnih jedinica. Ovo do sada je bila samo mala čarka… Ivan se zaustavi. Gledao je u pod..
- Mi smo u jebenoj mišjoj rupi. Neka nam zaruše izlaze i …gotovi smo.- Matko pogleda Mariju, prvi put gledajući zapovjednika kako se gubi u apatiji. Osjeti i on nekakvu hladnoću u prsima i miris hladnog znoja koji ga oblije.
- ---
- Taak'on-e, - Jane je pokazivala sliku transportera i tri Ghorske letjelice,- ako budemo uletili u plazmu u ovakvoj konfiguraciji, šteta bi trebala biti minimalna. Vi ćete kompenzirati smjer transportera, a čim prođemo barijeru, onda idemo svi svojim putem. Vi imate zadatak neutralizirati generatore barijere, a moj transporter mora dati zaštitu ljudima na Visu!-
- Zašto ne ostanemo u grupi? Brže bi obavili zadatak, a naše su letjelice lako naoružane istim oružjem kao Sivi…nemamo Borgovo naoružanje…- pobunio se mlađi Ghor, jer je osjetio kako je vrijeme za pogađanje. Borgu je do nečega stalo! Vrijedna valuta.
- Ja vodim akciju…- Ghor otvori usta, ali ga Jane samo pogleda. Dovoljno.
- Svjesna sam kako ste slabo naoružani. Isto tako, netko bi se mogao i predomisliti pa ponuditi Sivima…. Ghor se uspravi. Bijesan.
- Mi nismo ljudi!-
- Toga se i plašim,- odgovori mu Jane i onda miroljubivo odmahne rukom.
- Na oplati transportera se nalaze po tri plazmena topa za svaku Ghorsku letjelicu. Nisu teški, nisu ni za lovačku borbu, ali razorna snaga na zemlji će biti dobra. Kada se budemo odvajali, to nosite u borbu. Borgman se s tim ne bi složio, to je naša tehnologija, ali JA vodim ovu misiju!-, Jane je davno raspravila ovo sa mojom malenkošću.
Taak'on se uspravi. Lice mu zasja. Dobio je ovu rundu. Borgovi plazmatski topovi. Oružje o kojemu Aaat'mahan samo sanja! U mislima se vidio u «unutarnjem krugu»…mjestu odlučivanja… onda opet zavlada hladna disciplina i lice mu postane maska.
- Kada polazimo?- upita mirno. Janeino lice se izmjeni u crnu masku.
- Čim se prebacite u letjelice. Odmah!- Ghor primijeti kako zelena zraka rasplinjava njegovo tijelo, a trenutak kasnije sjedne na upravljačku fotelju svoje letjelice…
Matko je zabrinuto promatrao kroz spušteni vizir. Stotinjak likova u maskirnim uniformama se penjalo prema njihovom zaklonu. Zastrašujuće dobri vojnici. Vješti i brzi. Proguta slinu. Okrene se prema ostalima koji su zbrinjavali ranjene. Za sada su nespremni, a i omjer je katastrofa. Četiri na sto!
- Matko, Miško je. Pokrivamo vas!- Matku je na trenutak stalo srce. Onda šmrcne jer je osjetio suze u rubu očiju.
- Gdje ste do sada?- upita tiho, kao da će pitanjem razbiti pojavu saveznika.
- Pripremili teren. Biti će vatrometa!...-
- Pazili na civile?-
- Sve su ih zbili u školu. A išli smo samo na prave ciljeve, ne brini. Slušaj. Mi ćemo sada privući pažnju na sebe. Vi se pritajite. Kada vam se približe, maksimalna vatra! Čim ih zaustavimo, dok se pregrupiraju, lijevo imate stazu, zaklonjena je. Mi ćemo ih zabaviti, a vi se izvucite barem do ulaza u tunel…-
- To je očajnički plan…- tiho je komentirao Matko, ali pozove svoje da im pokaže raspored…
Stražar uđe u sobu i zagleda se u Zrinku. Onda mu buka koraka izvana privuče pažnju. Marinci su trčali prema prolazu u žici. Vojnik ponovno pređe pogledom preko četrdesetak pretežito staraca, i onda se zagleda u Zrinku. Priđe joj. Bez riječi je uhvati za ruku i skoro odigne od stolice. Opirala se :- Pusti me!- a ovaj se samo nasmije i povuče još jače. Do tada skrivena lijeva ruka, iznikne iz sjene sa komadom drveta, koje se u hitrom luku spusti na vojnikov nos. Zaurlao je puštajući je, uhvati se za lice u trenu obojano krvlju, i kada je prvi šok prošao pogleda opet prema njoj hvatajući se palice za pojasom. Drveni komad mu se slomi na čelu, i uz pogled zbunjenosti, prije nego su se oči okrenule, polako se složi na pod. Starci u nekoj čudnoj letargiji nisu na to sve niti reagirali, a Zrinka hitro razoruža stražara, nimalo nježno ga palicom još jednom zvizne po glavi i proviri u hodnik. Prazno!
Išuljala se do vrata upravo u trenutku kada se na nebu pojavila zelenkasto crvena kugla. Užasan zvižduk, prasak probijenog zvučnog zida, a onda se buktinja razdvoji na četiri dijela, prije nego su udarili u more. Obuzeta prizorom nije ni primijetila stražara koji je već zamahnuo palicom kada se okretala. Udarila je glavom o dovratak… Crnilo…
Rika oružja koje je praštalo iznad njihovih glava. Marinci se samo na trenutak razbiju, a onda opet krenu. Na uzletištu su se pokrenule elise dva helikoptera. Miškovi su upravo izbacili cijeli arsenal bombobacača. Nitroglicerinske granate zaustave napad, podignu ljuti dim koji zakrili i napadače. Sjene se probiju kroz to, a onda Matkovi zapucaju. Šok u redovima vojnika. Vatra koja prikiva za zemlju. Nekolicina koja je ostala ležati. Puno veći broj je polomljenih rebara ispod pancirki puzao u sigurnost….
Post je objavljen 26.04.2007. u 23:25 sati.