Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 21.01.2015.
Jonathan Kellerman: „Kad grana pukne“
Jontahan Kellerman, istaknuti akademski psiholog koji sa suprugom Faye Kellerman, također spisateljicom, i četvero djece živi u Južnoj Kaliforniji, stekao je svjetsku spisateljsku slavu sa svojih pedesetak međunarodno uspješnih romana od kojih su samo neki: „Krvni nalaz“, „Preko ruba“, „Mesarevo kazalište“, „Tihi partner“, „Tempirana bomba“, „Privatni detektivi“, „Đavolji ples“ „Loša ljubav“ i „Samoobrana“. S ovim autorom krimića/trilera se do romana „Kad grana pukne“ još nisam susretala, ali napominjem da je za njega dobio književnu nagradu Edgar. Roman je objavio 1985. godine, a kod nas je u izdanju Ex Librisa iz Rijeke preveden tek 2002. godine.
Iako sam veliki fan krimića/napetica/trilera, moram priznati da ih prilično dugo nisam čitala: nakon „Ubojica s razglednice“ negdje u jesen prošle godine niti jedan, a prije toga također dugo ništa. Zato mi je, unatoč tome što jednog kod nas relativno nepoznatog pisca izvlačim iz drugog reda police u knjižnici, bio pravi gušt čitati „Kad grana pukne“, i slistila sam ga u roku jednog dana.
Roman „Kad grana pukne“ je prvi od romana iz serijala o Alexu Delawareu, dječjem psihologu koji je u mirovini od svoje trideset treće godine te živi u LA-u, u kućici na brdu, te povremeno pomaže svom prijatelju detektivu Milu Sturgisu u rješavanju zločina koji na ovaj ili onaj način uključuju djecu. Alex je u vezi s Robin, izrađivačicom gitara i drugih drvenih žičanih instrumenata i osim rekreativnog bavljenja borilačkim vještinama i trčanjem, uživa u relativno spokojnom životu.
Takav život nastao je kao posljedica prilično hektičnog rasporeda koji ga je doveo na rub živčanog sloma godinu dana prije, jer je Alex kao vrlo inteligentno dijete završio fakultet i specijalizaciju do svoje dvadeset četvrte godine, počeo raditi u pedijatrijskoj bolnici, postao predavač na medicinskom fakultetu, vodio svoju privatnu praksu i usto se bavio ulaganjem u nekretnine i upravljanjem zgrada. Nakon što se u LA-u otkrio zločin dugogodišnjeg zlostavljanja djece koji je u okrilju dječjeg vrtića koji je vodila njegova žena Kim, počinio Stuart Hickle, Alex na sebe preuzima još i grupnu terapiju za sve roditelje i zlostavljanu djecu, čime na sebe navuče bijes i konačni čin nasilja Stuarta Hicklea, što u njemu izazove gađenje, povlačenje u sebe i konačni slom pred mnogobrojnim pritiscima. Zato je rasprodao svu svoju imovinu, smanjio troškove, otišao u mirovinu i posvetio se mirnom životu u brdima iznad LA-a.
Sve dok na njegova vrata ponovno ne zakuca Milo Sturgis s molbom da Alex pokuša od sedmogodišnje potencijalne svjedokinje hipnozom izvući informacije o krvavom dvostrukom ubojstvu starijeg psihijatra i mlađe učiteljice, što je ponuda koju Alex ne može odbiti, zbog čega se još jednom uspije zamjeriti brojnim uglednim ljudima, osobito svom kolegi, doktoru Willu Towleu, kao i drugim pripadnicima elite, te ponovno njegov život biva doveden u opasnost.
Nadam se da iz navedenog opisa nije teško zaključiti da je autor iz svog života crpio brojne autobiografske detalje – glavni junak je psiholog, kao i Jonathan Kellerman, a obojica žive u Južnoj Kaliforniji. Isto tako napominjem, da iako je tema ovog romana u užem smislu zlostavljanje djece, da autor puno polemizira i o tzv. dilerima u medicini (medicinarima potkupljenima od strane farmaceutskih kompanija kako bi prekomjerno propisivali i promovirali njihove proizvode), kao i o prikrivenom elitizmu američkih visokoškolskih učilišta, te o izolaciji pojedinih samoprozvanih američkih aristokrata. Naravno, ima riječi i o duševnim bolestima kod djece, ali i o psihopatologiji kod odraslih.
Zabavila sam se čitajući, radi se o istinskom krimiću – napetom, punom obrata i s pravim tempom u otkrivanju ključnih detalja, zbog čega predlažem da se zainteresirani izdavači pozabave ovim plodnim piscem, jer će tu svakako biti materijala za objavljivanje, s obzirom da Jonathan Kellerman raspolaže serijalom od 27 romana samo o Alexu Delawareu, i to uključivo do romana „Motive“ koji je objavljen ove godine.
Svima ostalima pak preporučujem da prekopaju po ropotarnicama i knjižnicama, jer vrijeme uloženo u čitanje romana „Kad grana pukne“ Jonathana Kellermana svakako neće biti uludo utrošeno vrijeme.
Oznake: jonathan kellerman, kad grana pukne
