Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 19.01.2014.
Anders de la Motte: "Mamac"
Svjetski bestseler „Igra“ („The Game“) poznata je kao napeti krimić, ali i kao uspješni triler s Michaelom Douglasom u glavnoj ulozi. Manje je poznato, barem meni, da je „Igra“ tek prvi dio uspješne trilogije jednog od „najuzbudljivijih i najinovativnijih pisaca krimića u Švedskoj“ (još je zanimljivije da je autoru „Igra“ bila debitantski roman). Druga dva dijela trilogije su „Mamac“, odnosno „Buzz“, o kojem danas pišem, i „Bubble“, koji još nije preveden i objavljen u izdanju Znanja, kao njegova dva prethodnika.
(naravno da sam čitanje počela drugom knjigom iz trilogije, po svom dobrom starom običaju, ali se u ovom slučaju tješim da sam barem gledala film pa znam o čemu se radi).
U središtu je radnje Henrik, HP, Petterson, koji se nakon „Igre“ već četrnaest mjeseci skriva u inozemstvu, počevši od Dalekog Istoka i Australije, preko Indije, da bi na početku „Mamca“ završio u Dubaiju, u društvu bogatih Francuza i jedne neobične poslovne žene. Kada ta žena, po imenu Anna Argos, osvane mrtva i HP postane osumnjičenik za njezino ubojstvo, isprva će posumnjati da mu Voditelj Igre ponovno smješta, ali ga istraga o njezinom ubojstvu prvo mora odvesti u rodnu Švedsku.
„Mamac“, odnosno „Buzz“, označava, dakako, šapat ili glasinu koja se širi potajno i oprezno, ali i zvuk zujanja ili brujenja koji se jednako čuje u osinjaku kao i u udaljenom žamoru razgovora ljudi.
Kao i Stieg Larsson, koji je u svojoj poznatoj Millenium trilogiji svaki roman posvetio određenoj temi koja ga je kao političkog aktivista zaokupljala, tako je i Anders de la Motte kao lajtmotiv drugog dijela svoje trilogije iskoristio priču o sigurnosti i zaštiti osobnih podataka na internetu i činjenicu da George Orwell u „1984.“ nije mogao ni posumnjati da neće biti potrebna posebna represija da bismo se odrekli svoje privatnosti, dovoljno će biti da dođe do izuma Facebooka:
Zamahnuo je jednom rukom prema svijetu izvan auta.
„...zanimaju gotovo svi, pogotovo kad se radi o načinu potrošnje ili percipiranju njihovih skupih robnih marki. Takve informacije nalaze se posvuda, zapravo cijela internetska mreža praktički vrvi njima, a zbog čega? Pa zato što većina ljudi sasvim dobrovoljno daje takve podatke, ili tako što kvačicom označi prozor sasvim na dnu neke stranice, ili još bolje: tako što dragovoljno objavljuje svoja razmišljanja i želje na nekom od foruma koji se nude. Moderan i slobodoljubiv čovjek koji drži do vlastitog integriteta pokazuje svoj privatni život do najsitnijeg detalja. Ni George Orwell nije mogao predvidjeti ovakav razvoj događaja.“
Čitateljsko iskustvo u cjelini nije bilo loše, ali me silno ometala izvještačenost upotrebe engleskih izraza u hrvatskom govoru i način na koji su oni uklopljeni u prijevod, iako su, dakako, bez sumnje bili i dio švedskog izvornika („Sve skupa ostavljalo je dojam instant mindfulness, u kompletu s uplightsima i mističnim predmetima koji su se vrtjeli na stropu.“), tako da bi idealno bilo čitanje na švedskom, ali moram priznati da je moj švedski pomalo zahrđao pa to uopće nije opcija.
Sada, dakako, preostaje čitanje i trećeg dijela trilogije čim ga bude u hrvatskom prijevodu, jer se čita brzo i lagano, a odlikuje se svim vrlinama zabavnog krimića, stoga vam „Mamac“ (ali prije njega svakako „Igru“) definitivno preporučujem.
Oznake: anders de la motte, mamac, buzz, igra, bubble, michael douglas
