Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 13.04.2015.
Lee Child: "61 sat"
U mojoj me svakodnevici, sasvim neočekivano, zateklo najnovije regrupiranje i restrukturiranje stila života, stoga je već prilično normalno da sam zapustila uobičajene aktivnosti poput pisanja bloga, pa u određenoj mjeri, čak i čitanja. Ipak, uspjela sam pročitati nekoliko naslova, među kojima danas bilježim svoje dojmove o „trileru godine“ iz naslova, autora koji me prvom svojom knjigom koju sam također nedavno pročitala, i nije baš oduševio.
„61 sat“ je također priča o umirovljenom vojnom policajcu Jacku Reacheru, koji se nakon nečasnog otpusta iz vojske bez suvišne prtljage potuca po bespućima SAD-a, pronalazeći nevolju gdje god da se zatekne. Ovog puta, našao se u autobusu punom umirovljenika koji je doživio prometnu nesreću zbog snježne oluje u Južnoj Dakoti, nedaleko od gradića Boltona.
Reacher se u roku od tri dana uspijeva upoznati s okolnostima u Boltonu, gradu koji svoj nagli procvat duguje izgradnji federalnog zatvora u svojoj blizini, i kojega opsjeda motociklistička banda u bavljenju prometom opojnim drogama, te uspijeva steći i naklonost policijskog službenika Andrewa Petersona i njegovog nadređenog, načelnika Hollanda, do te mjere da mu povjeravaju život zaštićene svjedokinje, starice po imenu Janet Salter, koja se spremala svjedočiti kao očevidac ilegalne aktivnosti.
Ubrzo, Reacher počinje shvaćati da se ključ prijetnje koja se nadvija nad svjedokinjom i svim stanovnicima uspavanog i zaleđenog gradića, nalazi u tajnom vojnom objektu nepoznate namjene, smještenom tik uz Bolton. Kad to shvati, tek onda počinju prave nevolje.
Za razliku od njegovog ranijeg romana, „61 sat“ je kod mene tijekom čitanja ostavio nešto bolji dojam, jer mi se činilo da je pametnije pisan, s više linija fabule, zgodnim stilskim doskočicama i elementima koji su učinkovitije gradili napetost. Ipak, i dalje mi kod čitanja djela Leeja Childa ostavljaju osjećaj da ih je pisao računalni program za stvaranje krimića, a ne živ čovjek.
Ipak, moram priznati da sam ga puno kraće gnjavila i da sam se puno više zabavila čitajući, pa preporučujem fanovima vojno-političke tematike i ljubiteljima napetica.
Oznake: lee child, 61 sat, jack reacher
