Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 11.12.2020.
Lois McMaster Bujold: "Savez kapetana Vorpatrila"
Tijekom online-Interlibera, isplivala su na webshopovima knjižara neka stara izdanja Algoritma iz naftalina, koja se još mogu naći (a neka od njih, kako čujem, i sada po antikvarijatima drže cijenu, poput serijala o Harryu Potteru ili trilogije „Gospodar prstenova“, vjerojatno i još neke). Tako da sam za malu cijenu u webshopu Školske knjige ulovila „Savez kapetana Vorpartrila“ autorice Lois McMaster Bujold kojoj već desetljećima pjevam hvalospjeve kako na blogu, tako i na društvenim mrežama i uživo.
Samoproklamiram se kao ne-baš-tako-vična-SF-u-i-fantasy-u, po kojima pabirčim samo ono što mi se sviđa (gledam „Mandalorian“, al još nisam pogledala Star Wars uopće, ovo je zima za Star Warse, reče ona rezignirano. Ili, sviđaju mi se „Hobit“ i „Gospodar prstenova“, ali mi se, primjerice, „Silmarilion“ čini previše zgusnutim i nečitljivim. Svidio mi se Joe Abercrombie, ali ne znam jesam li uspjela pročitati Georgea R.R. Martina, Tada Williamsa, Jordanov serijal Wheel of Time, većinu Terrya Pratchetta…)
Lois McMaster Bujold i cijeli njezin serijal o Milesu Vorkosiganu, te svemu što se događalo prije i poslije njegova vremena, totalno je po mom ukusu. McMaster Bujold piše pametno, duhovito, sarkastično (tako da to ni loš prijevod, a ovaj je, srećom, u redu, ne može umanjiti), piše politički, likovi su joj pamtljivi, neobični, postavlja važna pitanja o budućnosti ljudske rase… I definitivno zna voditi priču tako da se i iznenadite, i ganete i raznježite, i nasmijete…
„Savez kapetana Vorpatrila“ govori, naravno, o Milesovu bratiću Ivanu Vorpatrilu, popularno nazvanom „taj idiot Ivan“, kojega zatječemo u vojnoj službi, kao ađutanta i tajnika admiralu Desplainsu, koji je bio na čelu Operativnih poslova barrayarske vojske, i to tijekom dvotjednog radnog boravka na sada savezničkom planetu Komarru.
Za svoje radne zadatke, Ivan ima savršenu metaforu, koja se provlači kroz cijeli roman: „Bilo je to kao da si otvorio vrata i otkrio da ti je noćna služba dostave ostavila na trijemu hrpu kutija, sve obilježene oznakom „razno“. U stvarnosti, na svim je kutijama pisalo „hitno!“, ali ako je sve bilo hitno, onda je po Ivanovu mišljenju i oznaka „razno“ bila dostatna. Svaka je kutija sadržavala po jedan primjerak iz sljedećih kategorija: žive, otrovne, uzrujane zmije koje samo što nisu pobjegle iz kutije; zmije otrovnice u stanju mirovanja; neotrovne zmije; mrtve zmije; ili stvari koje su izgledale kao zmije, ali to nisu bile, na primjer veliki tromi crvi. Ivanov jutarnji zadatak sastojao se od toga da svaku kutiju otvori i odredi vrstu, stupanj živosti, raspoloženje i broj otrovnih zubi stvora koji se unutra migolji, te da ih sve razvrsta prema stvarnoj hitnosti.“
(vjerujem da je sve vas koji volite organizaciju i razvrstavanje kao i ja, jednako uzbudio ovaj odlomak)
Posredstvom Byerlya Vorrutyera, njegovog samo naizgled dokonog rođaka, u krilo mu pada raskošna ljepotica s drugog planeta, zajedno sa svojom neobičnom pratiteljicom. U trenutku neizdrživih vanjskih pritisaka, ali istovremeno i nevjerojatne lucidnosti, Ivan odlučuje spasiti damu u nevolji i povesti je sa sobom na svoj rodni Barrayar.
U toj situaciji, dokazuje se da je Ivan više od „tog idiota“ kako ga je često krstio i Miles i neki drugi njegovi rođaci i poznanici, pred rodbinom ljepotice pokazuje se kao pravi vojnik, dostojan barrayarske plemićke titule… Ali sada zbilja trebam prestati pisati kako bih odala što manje, da vas ne bih oštetila za jedno zbilja nezaboravno čitateljsko iskustvo.
(dopuštam da sam možda šokirana koliko i dalje volim ovaj serijal, mislim da ovaj roman iz serijala nisam ranije čitala)
Ovdje nema Milesa. Odnosno, ima ga utoliko da vidimo da je preuzeo grofovski položaj svog okruga, i da se definitivno smirio u odnosu na ranijega sebe iz prethodnih dijelova serijala. Na kraju knjige imamo i autoričinu preporuku kako kronološki, po događajima iz serijala, a ne redom objavljivanja, čitati ovaj serijal, počevši od 200 godina prije Milesova rođenja („Slobodni pad“), preko romana koji opisuje kako su se njegovi roditelji upoznali („Krhotine časti“), pa sve do ovoga romana, tijekom kojega Miles ima 35 godina.
Zadatak ove zime, ako vrijeme bude dopuštalo, jer sam se svojski vratila čitanju, s žarom osobe koja ništa nije čitala pet godina, je ponovno pretresti sve knjige iz serijala koje imam, i podsjetiti se na isti – čitanjem „Saveza kapetana Vorpatrila“ uvjerila sam se da će gušt biti isti kao i prvi put.
Oznake: lois mcmaster bujold, miles vorkosigan, ivan vorpatril, savez kapetana vorpatrila
