Kraj je 19. stoljeća, a tri britanska mladića iz više srednje klase pate od nezajažljive dosade i kojekakvih izmišljenih bolesti. Stoga odlučiše: George, Harris i pripovjedač J., praćen svojim vjernim foks-terijerom Montmorencyem, najzloćudnijim psom ikad, poći na izlet čamcem na vuču po engleskim kanalima.
Putem doživljavaju kojekakve pustolovine i anegdote, od kojih ćete neke čitati po prvi put, a neke su kasnije reciklirane i kod drugih humorističnih autora.
Jerome K. Jerome je zanimljiva ličnost, rođen je u Engleskoj od oca koji se također zvao Jerome C. Jerome (Jerome Clapp Jerome), a kasnije je „Clapp“ pretvorio u „Klapka“, kao jedno od četvero djece, u siromašnoj obitelji. Vrlo brzo je morao završiti studije i početi se uzdržavati, a poslovi od kojih je preživljavao su bili: glumac, novinar, službenik u odvjetničkom uredu, učitelj, sve dok ga velika popularnost humorističnog putopisa po Temzi, „Tri čovjeka u čamcu (a o psu da se i ne govori)“ nije financijski osigurala dovoljno da se ostatak života može baviti isključivo pisanjem.
Što se tiče mog čitateljskog iskustva – dakle. Trebalo mi je valjda deset godina nagovaranja da uopće uzmem ovu knjigu u ruke, a sad ne znam zašto sam oklijevala. Istina, početak mi je išao teško, jer se svaki put zabezeknem da se radi o tako starom humorističnom djelu, pa zbog stila i jezika vjerojatno podsvjesno mislim da tu ne može biti ništa duhovito, da se radi o vicevima s bradom.
Međutim, nakon što se George, Harris, J. i Montmorency upuste u pustolovinu, knjiga se čita glatko kao da se radi o najsuvremenijem i najsvježijem djelu koje je napisano prije najviše desetak godina; da i ne spominjemo sve vrijedne putopisne elemente o riječnim gradovima na Temzi i njihovim znamenitostima, zbog kojih je Jerome uopće i počeo pisati knjigu (no nije mogao suzbiti svoj vlastiti smisao za humor, pa je on probio kroz sve pore putopisa i knjiga je krenula u jednom sasvim drugom smjeru).
Stoga, ako ste i vi oklijevali – ne oklijevajte više: ljeto je pravo vrijeme za rješavanje čitateljskih zaostataka, a „Tri čovjeka u čamcu“ i nisu najgore što vam se može dogoditi kao čitatelju.
Oznake: jerome k. jerome, tri čovjeka u čamcu, humor, putopis, temza, foks-terijer
< | srpanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.
Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com