Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 17.11.2016.
Rose Tremain: „Boja zlata“
Informativno o romanu: u izvorniku je ovaj roman naslovljen kao „The Colour“, što je naziv kojim su novozelandski kopači zlata nazivali taj plemeniti metal.
Informativno o autorici: Rose Tremain je objavila romane „Restoration“, koji je ušao u uži izbor za književnu nagradu Booker, te „Music and Silence“, koji je osvojio književnu nagradu Whitbread, te roman iz naslova, koji se, kao i njegovi prethodnici, odlikuje sjajnom psihologizacijom likova i povijesnom tematikom.
Radnja romana „Boja zlata“ odvija se na Novom Zelandu sredinom 19. stoljeća, gdje upravo stiže novovjenčani par, Harriet i Joseph Blackstone, vodeći za sobom i Josephovu majku Lilian. Cilj: bolji život u novom svijetu. Harriet je bivša učiteljica i bivša usidjelica koja se zasitila služinskog života i poželjela slobodu i divljinu. Joseph je bivši aukcionar stoke, koji je iz Engleske pobjegao pod još nerazjašnjenim okolnostima, ali to prema Harrietinom mišljenju mora biti nešto prilično ozbiljno. Lilian Blackstone pak ne može vjerovati da je morala napustiti svoj udobni život u Engleskoj i zamijeniti ga životom u potpunoj divljini, za koju se trojac, uselivši se u tek dovršenu kuću od ćerpiča, pokazuje potpuno nesposobnim već prve zime, kada im od iznenadnog snijega ugiba krava.
Joseph ubrzo u njihovom potoku otkriva zrnca zlata i odlučuje poći za zlatnom groznicom na drugi kraj otoka, nadajući se da će se vratiti kao bogat čovjek, ostavivši tako svoju suprugu i majku same u borbi protiv prirodnih elemenata. Ipak, Harriet nalazi saveznike u najbližim, iako danima udaljenim susjedima Tobyem i Dorothy Orchard, te njihovim sinom Edwinom, kojega pratimo u njegovom vlastitom odvojku priče s njegovom maorskom dadiljom Pare (u ovom dijelu priče autorica uvodi mistične elemente iz maorske mitologije, koji djeluju osobito uvjerljivo u kombinaciji sa zastrašujućom prirodom protiv koje čovjek nema nikakve šanse).
Čitajući ovaj roman, vrlo sam se lako mogla uživjeti u to kako strašno mora biti kad ste sami u prirodi i izloženi elementima (u tom sam se smislu sklona složiti s likom Dorothy Orchard koja kaže da smo mi ljudi primorani stvarati svoje male, zaštićene svjetove, poput svojih domova i svojih zajednica, jer se jednostavno nismo u stanju nositi s neumoljivom žestinom prirode), i divila sam se hrabrosti svih onih koji su se našli u nepoznatom i borili se za opstanak.
Kad sam otvarala prvu stranicu ovog romana, nisam očekivala što će me zateći između korica – stoga preporučujem, zbilja je uvjerljivo, brutalno i snažno.
Oznake: rose tremain, boja zlata, novi zeland, maori, kopači zlata, zlatna groznica, priroda
