Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 25.08.2011.
Lorna Landvik: "Opake kućanice uživaju u slatkišima"
Osim nakaznog naslova (koji je htio udovoljiti zahtjevima izvornika, koliko mi se čini), u ovoj mi se knjizi sve sviđa. Ovo je prvi roman Lorne Landvik objavljen na hrvatskom jeziku, ali nakon ove uspješnice, ja bih svakako još.
Ne radi se o knjizi kakvu bih ja obično čitala, moram priznati. Domenu „žene, majke i kućanice“ u literaturi obično prepuštam na čitanje svojoj majci, koja u njima osobito uživa. Međutim, meni je došla kao melem na bolnu ranu osobe koja mora raditi na karijeri, iako je u posljednje vrijeme totalno puca biološki sat i sve bi dala da ne mora ići raditi, već da može biti doma, spremati zimnicu, graditi dom i rađati djecu.
O čemu se tu radi? Pet susjeda kućanica u maloj ulici u predgrađu po imenu Freesia Court organiziraju se u čitateljski klub koji traje više od trideset godina. Njihovi muževi nazivaju ih Opakim kućanicama koje uživaju u slatkišima (Angry housewives eating bon bons), odakle dolazi i naslov. U trideset godina se događa praktički sve: razvodi, nasilje, djeca odrastaju i odlaze, a naše se kućanice u zajedništvu bore sa svime time. Faith i njezin muž Wade, pilot, odgojili su dvoje blizanaca Bonnie i Beaua; Audrey i njen (raspušteni) muž Paul odgojili su trojicu sinova: Bryana, Davea i Michaela; Merit i Eric imaju tri djevojčice, Melody, Jewel i Irene; Kari je posvojila Juliu, a Slip i njezin muž Jerry imaju Flannery, Joea i Gila. Nadam se da nisam nikoga ispustila, jer to je doista izrazita plejada i likova i događanja.
Kroz čitateljski klub ove kućanice rješavaju sve probleme, a zatječemo ih nakon trideset godina u bolesničkoj postelji jedne od njih. No ni između njih nije uvijek sve teklo glatko:
U to vrijeme još uvijek svi čitaju i sa svima se može raspravljati o knjigama – od vijetnamskog veterana do konobarice u rupi u kojoj se okupljaju Hell's Angelsi. No čitateljski klub ovdje zauzima sporedno mjesto (iako vrjedniji čitatelj može pokupiti ozbiljne i dobre preporuke onoga što valja čitati u američkoj suvremenoj književnosti; što je bilo dobro i što je bilo popularno u drugoj polovici prošlog stoljeća), mislim da je više stvar u općem dojmu topline i zajedništva koji mi se čini da polako počinje nestajati među ljudima, pa i kod nas. Cijelo pleme je potrebno da bi se odgojilo dijete, a djeca iz Freesia Courta doista su imala pleme žena koje su uskakale u odgoju i čuvanju, koje su nadahnjivale, imale strašan životni duh i izdržale sijaset problema kakav čovjek ne bi mogao neokrznut riješiti sam.
Jako mi se svidjelo; ne samo zato što se radi o knjigama i ne samo zato što se radi o ženama, već stoga što se radi o toploj, duhovitoj i životnoj priči o običnim ženama koje su ostavile trag na jedini način na koji je to moguće – u srcima i uspomenama djece, unuka i praunuka koje su odgojile i svima koji su ih okruživali.
Blogeri kojima bi se mogla svidjeti ova knjiga: modesti blejz, marchelina, bugenvilija, dordora2, luki, zlica, semiramida, nebuloze moje i još mnogi drugi (preporučeno i momcima!)
