Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 17.08.2011.
Alka Vuica: "Kritika muškog uma"
Ovu knjigu sam htjela pročitati dulje vrijeme (da, iako se radi o još jednoj „posvuduši“ kakve gura Red Carpet, i iako su njezini stavovi o muškom rodu vjerojatno vrlo dobro poznati svima koji žele i ne žele slušati o tome), pa sam se čak i iznenadila kad sam shvatila da se radi o izdanju iz 2002. godine; dakle, da je prošlo skoro 10 godina od objave. Radi se zapravo o ukoričenoj zbirci kolumni koje je Alka Vuica pisala za Gloriju od 1994. do 1996. godine. Sad kad imamo vremenski okvir, recimo nešto i o knjizi.
Radi se zapravo o sad već prilično uobičajenim i prihvaćenim tezama da su muškarci s Marsa, a žene s Venere (odnosno da muškarcima upravlja intelekt, a ženama emocije); da se muškarce u ovom podneblju učilo da ne smiju plakati, da moraju biti čvrsti, dok se žene učilo da moraju biti podložne i ograničiti svoje ambicije na kuhinju i kućanstvo. Ako pogledate vremenski okvir koji sam označila, bit će vam jasno da su takve teze bile itekako popularne u razdoblju sredine prošlog desetljeća, ali iskreno - ja danas želim čuti nešto novo, nešto divlje. U tom smislu ova knjiga predstavlja način da se na jednom mjestu nađe određeni period autoričina novinarskog rada, ali i ne puno više od toga.
Ono lijepo što imam reći o Alki Vuici jest da ona doista izrazito voli riječi (u bilješci o piscu ona je označena kao „pjevačica, kantautorica, pjesnikinja i novinarka“), i očarana je hrvatskim etnom (što ja nikako nisam, strašno me uzrujava sve od gange do tamburica), pa se to vidi i u njezinim tekstovima. Strašno voli rimovati, pa to ponekad ispadne i duhovito, iako ponekad bizarno djeluje unutar novinarskog teksta.
Kao osobito zgodan ističem tekst koji više govori o ženama nego o muškarcima, pod naslovom „Kuća lutaka“ te tekst koji ga slijedi pod naslovom „Muškarci i bolesna žena“, od kojih prvi kaže sljedeće: „Kao djevojčica shvatila sam da biti žena znači biti živčana i histerična.“ Naime, ti tekstovi govore o dvjema vrstama kućanica - „ženama žrtvama“ i „ženama život je bajka“. Prve su neprestano živčane i nervozne, jer teret tri ugla kuće leži na njihovim plećima, dok druge naizgled sve uspijevaju i sve stižu bez nervoze, uvijek njegovane, s nafinijim kolačima i najurednijim kućama, iako zapravo skrivaju probleme smatrajući to dijelom svoga „profesionalnog integriteta“. S obzirom da nisam više zapanjena razlikama između muškaraca i žena jer i nijanse tih razlika imam prilike vidjeti u vlastitom domu, dvadeset i četiri sata dnevno, mene je osobito pogodila ova opaska o ženama i načinu na koji poimaju život, jer sve se više vidim ženom žrtvom, kako je naziva Alka Vuica. A samoj sam se sebi zarekla da neću biti takva. Da nikad neću biti takva.
Blogeri kojima bi se svidjela ova knjiga: dordora2, Semiramida, Elle Woods Gone Brunette, Missillusion, Nachtfresser.
KRATKA PREPORUKA:
Preporučujem onima koji i inače vole istraživati sveprisutne razlike između žena i muškaraca i znaju sve o tome kako su muškarci s Marsa, a žene s Venere te onima koji su ljubitelji lika i djela Alke Vuice.
