Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 10.11.2009.
Uvijek ćemo imati Interliber
Zbog nedostatka novca i vremena (nešto mi se zagužvao ovaj studeni, mislim da mi se kraj godine nikad nije približavao tako munjevito), ove godine ću prvi put u šest godina propustiti Interliber. Ove godine se međunarodni sajam knjiga i učila («učilo» je presmiješna riječ, gotovo da niti ne mogu zamisliti smješniju!) održava na istom mjestu u isto vrijeme kao i dosad – od 11. do 15. studenog na Zagrebačkom velesajmu.
Prvih sam godina išla s društvom s faksa prijevozom koji je organizirao naš domicilni Studentski zbor za neku siću. Pokret iz Osijeka obično u ranim jutarnjim satima, zatim drndanje po autocesti narednih nekoliko sati, pa trapanje po Interliberu, zatim ručak u SC – u, kava negdje u gradu i ubrzo polazak natrag. Tih godina nisam imala ne znam koliko love (dalo se zaključiti po sintagmi «ručak u SC – u», jel?) pa sam se najčešće vraćala s jednom – dvije knjige iz većih antikvarijata koji su izlagali na Interliberu ili mi je mama milosrdno udijelila koju kunu za bestseler godine (tako sam, naime, i došla do toga da imam vlastiti primjerak «Sumraka»: ta je knjiga predstavljena upravo na Interliberu te godine kad je izašla). Te godine je Interliber još uvijek bio u kombinaciji s Info – sajmom i Educa – sajmom. Info – sajam se ubrzo pokazao neisplativim za izlagače, iako je bio znatno atraktivniji od nerdovskog Interlibera, s T – comovom kompjuterskom igraonicom, s robotima i drugim gikovskim geđetima. Interliber se, dakle, održao, unatoč tomu što su knjige neatraktivne, što izlaze iz mode i što ih, navodno, nitko ne čita. Razmislimo malo o tome pogleda uprtog ka zvijezdama.
Kasnije kad sam već počela raditi, skužila sam da imam lovu koju mogu potrošiti na knjige (jesam li vam rekla kako sam pametno dijete bila?), pa su naredni Interliberi bili u znaku mene koja vučem bezbrojne vrećice od svakog našeg poznatijeg nakladnika. Recesija je došla kasnije, jasno. Izleti na Interliber nisu više bili ograničeni na jedno prijepodne, već su se pretvarali u (barem) trodnevno plandovanje po Zagrebu dok ostatak poštenih Slavonaca marljivo radi.
Oni koji su propustili prošli odlomak jer im je pogled još uvijek bio uprt ka zvijezdama možda su došli do podupirućeg zaključka kako je na Interliberu svake godine sve nesnosnija gužva. Prošle godine imala sam dojam da će me peti paviljon koštati glave (gužva je bila tolika da mi je rulja gotovo istisnula sve unutarnje organe). U takvim uvjetima nema gledanja knjiga, nema skupljanja kataloga - pri čemu ističem svoju molbu/uputu svim izlagačima za sve nas koji uzimamo reklamni materijal: postoji razlog zašto to radimo, imajte dovoljno materijala za sve zainteresirane do zadnjeg dana Interlibera, a ne da se prvi dan sve razgrabi – nema uzimanja slatkih bookmarkova ili nedajbože praćenja programa – tu je čovjek usmjeren samo na to da spasi živu glavu na ramenima! U takvim uvjetima ne samo da se Interliber održao, već bi bilo preporučljivo i njegovo širenje kako bi svi posjetitelji mogli pogledati izloženo.
Međutim, kako već rekoh, ne ove godine i ne za mene – ove ću godine prvi put propustiti Interliber nakon niza godina hodočašćenja. Ipak, kako su Ingrid Bergman i Humphrey Bogart imali Pariz, tako ću i ja uvijek imati Interliber.
