Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 25.02.2009.
U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo
Od jučer mi je to nova mantra, djeluje mi nekako utješno i umirujuće. Možda to ima veze s tim da sam jučer u neka dva sata čitanja zdrobila cijelu knjigu Krešimira Pintarića «U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo». Neki bi moji sugovornici možda rekli da se nedvojbeno radi o rogobatnom i nakaradnom naslovu, ali meni se sviđa njegov ritam (sviđa mi se i kako zvuči Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave. Osječki naslovi vole teći, možda je to zbog blizine Drave).
U svakom slučaju, već sam svjesna da su Krešimira Pintarića neki kritičari doslovce zgazili primjedbama kako to nije visoka proza, kako mu nedostaje je ne sais quoi, neka uglađenost, neka manira… ali briga me. Ja sam se uz ovu knjigu raznježila, nasmijala, poistovjetila sam se s tim likovima…
Ovo je knjiga za nas «normalne» ljude: nas koji smo i koji ćemo jednog dana biti stupovi društva, nas koji smo u normalnim i stabilnim vezama i koji znamo kako katkada naša «normalnost» traži određene žrtve koje oni koji nisu normalni ne moraju prinositi. Ovo je manifest za nas koji živimo na relaciji posao – televizor – krevet i koji se radujemo običnim vikendima (to su oni vikendi kad nema honorarnih zaostataka koji se moraju nadoknađivati). Mi smo ti koji ponekad, ničim izazvani zaključimo da ništa nema nikakvog smisla i koji vrag toliko radimo kad je sve ionako uzalud. Mi smo oni kojima je ponekad užasno teško i jedino što nam onda održava glave na površini jest činjenica da imamo jedno drugo, da se možemo zagrliti i ponavljati neku našu mantru.
«U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo, u tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo, u tvom zagrljaju…»
Új! Akcio!
Nova rubrika – samo ove srijede!
Kome preporučujem «U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo» Krešimira Pintarića Svima nama normalnim ljudima koji smo u dugotrajnim vezama. Mojoj mami, jer će ona to razumjeti. Svojoj prijateljici Željki koja bi voljela čuti da je sve to tako normalno. Mom budućem mužu. Svim nepoznatim ljudima koji se vole smijati činjenicama koje već dugo promatramo, ali ne iz tog kuta gledišta.
