Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 23.12.2008.
Spomenari, dnevnici, leksikoni... I.
Navedeni zapisnici spadaju u intimnu, najčešće djevojačku literaturu. I sama sam godinama vodila dnevnik, pisala i iscrtavala spomenar, a leksikon je redovno kružio po razredu da se svi mogu upisati.
Sad, važno je napomenuti da ja definitivno ne tvrdim da spomenarska književnost a la „pao vrabac s mosta, za spomen je dosta“ ima neku vrhunaravnu književnu vrijednost, ali na ovom blogu želim pričati i o njoj zato što – postoji. Jednostavno. Zato što me ponekad raznježuje pogledati što mi je netko napisao za uspomenu, kako se izrazio i kakav mu je tada bio rukopis.
U moje vrijeme (a ja sam ratno dijete, ratna tinejdžerka), u spomenare je bilo vrlo kul upisivati slavno poetsko dostignuće Marihuana. Sad sam se valjala od smijeha na to, ali mislim da sam suzama lepila tapete na Marihuanu kad sam imala dvanaest godina.
Igrom slučaja, u mom je posjedu jedan spomenar koji je izrađivan 1978. i 1979. godine, a autorica je jedna Ines, koja je tada morala biti tinejdžerka (dakle, puno prije moga vremena, koja sam 12 godina imala 1996. godine), po svemu sudeći. Ines piše o Morrissonu, o Janis Joplin (također, da se zaključiti da se ložila na hippie – pokret), o „zabranama“ koje nameću starci (o čemu ću također pisati) i sličnom. Ines ima u svom spomenaru dvije verzije već spomenute slavne Marihuane koje donosim u cijelosti. Žene (bivše djevojčice), uživajte!
MARIHUANA (I. verzija)
Ko da je prošo i život ceo
od onog dana kad sam je sreo
kad prvi put vidjeh te oči plave
i kosu boje pokošene trave
Ah pomislih lijepa je ona
i ne čuh tad zvuk onog zvona
što je u smrt zove polako
i da sam znao kako bih plako
Ruke mi pruži kao da pita
„Voliš li polja, rijeke i žita?“
ruku tad pružih ruci što pati
ruku tad pružih vapaju smrti
I tad shvatih pred kojom stojim
pred onom što živi u snovima svojim
Ispijena i blijeda provodi dane
u danima marihuane.
Htjedoh da otjeram drogu
jer što ona skrivila je bogu?
Zvala je mjesec i zvijezde da joj sude
htjela je da ode i voljena bude
Uzalud bjehu reči moje
nestaše oči plave boje
Umrla je u suton jednoga dana
Bila je lijepa i zvala se Ana.
Ana, djevojka plavih očiju i kose
kakve hiljadu djevojaka nose
koje će isto jednoga dana
otići gdje je Ana
Na njenom grobu zaplakah prvi
ispisah riječi kapljama krvi
UMRLA JE U SUTON JEDNOGA DANA
BILA JE LIJEPA I ZVALA SE ANA
A znala je da narkomani dugo ne žive
da se kratko svojim snovima dive
voljela je da bode svoje vene
voljela je mnoge, a možda i mene?
MARIHUANA (II. verzija)
Možda je prošo život ceo
od onog dana kad sam je sreo
kad prvi put ugledah te oči plave
i kosu boje pokošene trave
Ah, pomislih, lijepa je ona
i ne čuh zvona što u smrt zovu polako.
O, da sam znao,
vječno bih plako.
Pružih ruku ruci što pita
i pružih ruku vapaju noći.
tad saznah pred kim stojim
pred onom što živi na snovima svojim.
Ispijena i blijeda
provodi noći i dane
u dimu marihuane.
Htio sam ljubavlju da isperem drogu
jer što je ona skrivila bogu?
Zvala je mjesec i zvijezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude.
Uzalud bjehu molbe moje
i znojne oči plave boje
Proklinjem dolazak onoga dana
i zlo što donosi marihuana.
Ah, Ana, djevojka plavih očiju i kose
i imena što ih hiljade djevojaka nose
i što će isto jednoga dana
stići tamo gdje je sad Ana.
Na grobu njenom proplakah prvi
i riječi ispisah kapljama krvi
UMRLA JE U SVITANJU DANA
BILA JE SRETNA, ZVALA SE ANA
Znala je da narkomani dugo ne žive
znala je da se kratko snovima dive
voljela je da bode svoje vene,
voljela je mnoge, a možda i mene.
