Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 11.12.2008.
Konačno se dogodilo!
Do ovog trenutka sam mogla živjeti kao mali crv pod staklenim zvonom, mogla sam biti uvjerena da svi ljudi čitaju i kupuju knjige (ili ako ih ne kupuju, a ono bar čitaju), da su svi načitani, naobraženi i naočiti. No sad je s tim gotovo! Šokantna vijest: u Hrvatskoj ljudi NE ČITAJU!!!
Točnije, 83% Hrvata u posljednjih godinu dana nije pročitalo niti kupilo nijedan roman. To bi bilo u redu, možda Hrvati više vole poeziju i kratke priče, ali ne – samo 33,5% Hrvata čita knjige, što znači da DVIJE TREĆINE Hrvata uopće ne čita!
Sad, čitaju li hrvatske romane ili ne – 17,5% anketiranih u uzorku od 400 ispitanika kaže da je u posljednjih godinu dana pročitalo neki hrvatski roman. Ne krivim ljude što ne čitaju hrvatsku produkciju, grozna je i dosadna.
Josip Pandurić iz Disputa na to kaže: „Ovakvi rezultati ankete o čitanju uopće više ne izazivaju paniku jer nečitanje je postalo navika.“ (čovjek je ipak više na tržištu pa zna o čemu priča, ali ja sam se intimno nadala da sve ipak nije tako sivo).
Seid Serdarević iz Frakture je također rekao par pametnih stvari o kojima i sama razmišljam.
Kao prvo – ni naši saborski zastupnici ne čitaju, iako se hvale da to čine i iako Miljenko Jergović u razgovoru sa Sanaderom pita premijera što je zadnje čitao, pa premijer to naširoko obrazlaže. Kao drugo, niti jedna vlada kod nas doista nije pokrenula nacionalnu kampanju za promociju čitanja. U Srbiji je tome doskočila gđa Zorica Sentić, koja je pokrenula dobrotvornu akciju „Darujmo reč“, da svako selo u Srbiji dobije biblioteku, gdje je počela prikupljanjem knjiga za školsku knjižnicu sela Levosoje (negdje sam pročitala i komentar da bi do 2012. godine tim tempom svako selo u Srbiji dobilo biblioteku s bar 10 knjiga). Serdarević je tako rekao da kod nas nećete vidjeti ljude da čitaju po vlakovima ili tramvajima, što je vani uobičajeno. To samo znači da se Seid Serdarević i ja nikad nismo zajedno vozili vlakom ili tramvajem, jer ja doista u 99% slučajeva čitam u vlaku (ili tramvaju, ako sam sama). Isto tako, uvijek imam knjigu u torbi, dosta često čitam po parkovima, kafićima, u autu dok čekam nešto i slično. To je moj prilog promociji čitanja – čitanje nije nekul: čitanje je fora.
Što reći, a da se pritom ne spomene nevjerojatna čitanost knjige Nives C, uz sve te divne knjige koje se danomice objavljuju i kojih vam ja u svakom trenutku mogu nabrojati bar dvadeset? Što reći, a da se ne dotaknemo i općenite društvene situacije u Republici Hrvatskoj? Možda bismo bili malo manje agresivni i više tolerantni da smo obrazovaniji, odnosno da više čitamo. Možda bi nam sve lakše sjelo na mjesto, možda bismo bili smireniji. Sve smo gluplji, želim vam reći: danas, kad je do informacije, znanja i spoznaje najlakše doći, mladi su ljudi sve zatupljeniji. Sveobuhvatnu alatku za stjecanje znanja kao što je internet koriste samo za skidanje pornografije i igranje online – igara... Meni je to nevjerojatno. OK, knjige su možda skupe za kupovinu, ali članska iskaznica za knjižnicu je od 50 – 100 kuna. Čitaš koliko hoćeš! Toliko si svatko može priuštiti.
No tko zna, možda nas u ovom sveopćem stezanju i stiskanju remena naša vlada počasti i uštedom u vidu zatvaranja knjižnica. Pravo nam i budi, ionako nitko ne čita – te su knjižnice pravi gubitak novca!
