Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 28.10.2008.
Regalska književnost
Čitala sam jučer članak iz časopisa Vreme od 27. prosinca 2007. u kojemu autor Vladimir Pištalo opisuje kako su on i prijatelj došlo do pojma «regalska književnost».
No prvo, da razjasnimo što je regal: «Trećinu nevelike dnevne sobe u socijalističkom domaćinstvu gutao je regal. Jedan deo regala otpadao je na ormar sa "Prvi maj – Pirot" odelima. U drugome je bio bar sa ogledalom "kome je lice opraštalo", malom sijalicom, koju je bilo teško zemeniti, i stomaklijom i viskijem pri dnu flaše, za specijalne prilike. "Hoćete li malo estet’ke?", pitao je vrljavi konobar u Konjicu mog oca stavljajući cveće na sto. Hoćemo. Ostatak regala je – već po želji – otpadao na knjige.»
U regalsku književnost spadalo je sve ono što se u istovjetnim omotima kupovalo od putujućih prodavača knjiga – u monumentalnim plavim ili smeđim omotima, i najčešće nije imalo nekakvu vrijednost, osim kao vizualni dojam u regalu. Nikad nikome nije padalo na pamet čitati nešto što stoji u regalu. Kao predstavnike regalske književnosti autor ovog teksta navodi, recimo, Zilahija, Archibalda Cronina, Theodora Dreisera i slične. Od pisaca s ovog prostora to su, po Pištalu, Dobrica Ćosić pa čak i Miroslav Krleža.
Zato sam ja počela praviti svoj popis regalske književnosti. Kako kod mene nije bilo regala s knjigama u ovom smislu u kojem se govori, posegla sam za svojim iskustvima pri posjetima rodbini i obiteljskim prijateljima. Kod mene se sve knjige čitaju i nijedna nije dio kompleta.
U ovaj naš imaginarni regal smo, dakle, složili:
- Zagorku (Tajnu krvavog mosta i Gričku vješticu, u kožnom uvezu sa zlatnim utisnutim slovima)
- Šenou (mada, ja sam Branku kao mala čitala sigurno desetak puta) – Zlatarevo zlato, Seljačku bunu i Čuvaj se senjske ruke
- Dragutin Tadijanović – sabrane pjesme u deset knjiga (ne znam kome to treba)
- Pet stoljeća hrvatske književnosti (sjećate li se negdje stopedeset istovjetnih knjiga u bijelim omotima, a u njima sve zvučna imena, poput Janka Leskovara i Augusta Cesarca?)
- tko li je pisao Anđeliku, markizu Anđelu ili takvo nešto (našla, Anne i Serge Golon)
- redovno sam izbjegavala i Kumičića, i to djelo Gospođa Sabina, kao i Josipa Kozarca – Mrtve kapitale
- Danielle Steel (samo ime mi je anti – preporuka), isto kao što spominju i Hedwig Courths – Mahler i Pearl Buck
- Konsalika sam također uvijek zaobilazila
- Jackie Collins sa naslovima svojih romana poput «Kučka», «Drolja» i «Pastuh» te «Grešnici» me nekako nikad nije privlačila
Dopunite niz onime što vas asocira na regalsku književnost, usporedimo popise!
