Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 17.10.2008.
Nabasala sam na vilu
Nakon par dana posvemašnjeg poslovnog kaosa, gdje su se redala razočaranja i odglumljena ležernost, konačno sam se ponovno prihvatila čitanja. Jedva sam dočekala. Pročitala sam ponovno Tomića, zbirku kolumni „Građanin pokorni“. Kako gajim bezuvjetnu ljubav i privrženost prema humoristima, Hašeku, Kishonu, pa i Tomiću, ovoj zbirci ne mogu prigovoriti niti jednu piknjicu.
Opet sam bila u nabavci knjiga, bankrotirat ću, ali ne marim. Htjela sam se nagraditi jer mi je bilo previše posla, doista previše. I tako sam odlutala do antikvarijata i kupila Johna Updikea, Povratak zeca, već spomenutog Građanina pokornog, knjigu Predraga Raosa u kojoj vidim da se on razračunava s koječime u hrvatskoj književnosti (također, gajim simpatije prema tom konstruktivnom luđaku, ako se smijem tako izraziti), i Arta Buchwalda (Jesam li vam ikad lagao?) – javit ću vam kakav je kroz par dana, ako već ne i vrlo uskoro. Između ostalog, iako sam svojom kupnjom pomalo i nezadovoljna, jer antikvarijat nije imao gotovo ništa od onoga po što sam došla, zagrebala sam rukom po donjoj polici i dohvatila – Sanju Lovrenčić. Knjiga je: „Dvostruki dnevnik žene sa zmajem“.
Potpuno otkrivenje: Sanja Lovrenčić doima se kao vila, čovjek gotovo da ne može povjerovati da ona može preživjeti u današnjem svijetu, usred jednog grada. Ja ne mogu. Mekšu literaturu već dulje nisam čitala. Možda je glupo da donosim zaključke o spisateljici na temelju njezinog stvaralačkog stila, potpuno neprofesionalno, ali u ovom si slučaju i ne mogu baš pomoći. Dvostruki dnevnik žene sa zmajem je s jedne strane privatni dnevnik spisateljice, a s druge strane, dnevnik o stvaralačkom procesu prilikom pisanja drame Žena sa zmajem, koja je bila namijenjena slanju na jedan međunarodni natječaj. Postojala je drama, s jedne strane, i postojao je ovaj dnevnik. Sjajan dnevnik, pročitala sam ga u dahu. I dalje ne mogu vjerovati. Žena sa zmajem je bajkovita princeza koja vuče sa sobom mrtvog zmaja, nakon što se Vitez i nije baš iskazao, kao ni plejada likova koji su prodefilirali tom dramom. Čini mi se da autorica ima slične stavove prema feminizmu kao i ova blogerica: jednakopravnost žena je važna, ali mora biti izvedena tako da se ženi ne zaniječe njezina ženstvenost, žena nije jednakopravna ako postaje muškarac, u tom slučaju se ona izjednačila s muškarcem po svojim svojstvima, a ne po pravima. Tako i Snažna žena iz drame odbacuje muškarce iz svog života, tvrdeći da ih ne treba. O svom privatnom životu Sanja Lovrenčić izdaje vrlo malo. Ali s druge strane, o svom bogatom unutarnjem životu odaje puno. Možda me zato impresionirala. Tako volim kad nabasam na vilu na policama antikvarijata!
