Stara Bookaleta
31.12.2006., nedjelja
Deset najboljih pročitanih knjiga u 2006.
|
Ovih dana mnogi sastavljaju raznorazne top-liste svega i svačega, među ostalim i takozvanih najboljih knjiga objavljenih u upravo izmakloj godini. Sumnjam u vjerodostojnost ovakvih listi, jer fizički je nemoguće da netko pročita cjelokupnu produkciju samo jedne kategorije knjiga u jednoj godini, osim ako nije plaćen da radi samo to (a takvih ne vjerujem da je više od dvoje u cijeloj državi). Zato se na takvim listama neće naći knjige koje sastavljač u toj godini nije pročitao (ili će se naći, ali ne na osnovu čitanja nego drugih kriterija, pa onda vjerodostojnost opet pada u vodu), ali se pogotovo neće naći knjige objavljene prethodnih godina, koje sastavljač top-liste u toj godini nije stigao pročitati. Zapravo ne bi trebalo sastavljati top-liste knjiga objavljenih u jednoj godini, jer je nemoguće da takva lista bude objektivna. Recimo, samo u zadnjih godinu dana razgovarao sam s barem desetak ljudi iz svijeta knjige - pisaca, urednika, čak i kritičara - koji opće nisu čitali prve dvije knjige Igora Rajkija, a meni je, recimo, Rajki i dalje u samom vrhu domaće književnosti posljednjeg desetljeća (vidio sam da je dobio stipendiju Ministarstva kulture, valjda će napokon napisati nešto novo "za odrasle", nakon višegodišnjeg bijega u literaturu za djecu). Zato vam, kolege blogeri, nudim potpuno subjektivnu listu deset najboljih knjiga koje sam u 2006. godini stigao pročitati. Ova lista nije top-lista, znači naslovi se ne nižu prema ocjenama kvalitete, ovaj popis je naprosto paket naslova za koje svima mogu reći da mi je drago što sam ih pročitao i da taj užitak želim preporučiti i drugima. Ograničavam se, kakav mi je već običaj i navada koju njegujem zadnjih nekoliko godina, samo na domaću prozu, tek uz rijetke iznimke. - Vlado Bulić: Putovanje u srce hrvatskoga sna, roman, AGM, 2006. - Veselin Gatalo: Geto, roman, AGM, 2006. - Boris Perić: Vampir, roman, Naklada Ljevak, 2006. - Ivica Prtenjača: Dobro je, lijepo je, roman, Profil, 2006. - Suzana Abspoel Đođo: Snajperist, roman, Meandar, 2004. - Damir Miloš: Smetlar, roman, Meandar, 2005. - Ad Astra, antologija hrvatske znanstvenofantastične novele, Mentor, 2006. - Igor Grbić: Istria Glagoljušta, Ceres 2005. - Zoran Žmirić: Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man, Meandar, 2005. - Stanko Andrić: Simurg, roman, Durieux, 2005. Naravno, popis knjiga koje nisam stigao pročitati (ili je čitanje još u tijeku) puno je duži. Morao sam, naravno, izostaviti i knjige koje su mojom uredničkom krivnjom izašle u svijet, njih će vam morati preporučiti netko drugi :-) |
- 11:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #
28.12.2006., četvrtak
Ups!
|
Na predzadnjoj, 177. stranici inače fenomenalne Lebove zbirke "Muškarci su iz birtije, žene su s placa", čitam: "Na policama njezine sobe bilo je mnogo knjiga. I moja je bila tamo, između Gideovih Uskih vrata i Camusove Mučnine. Naslijedila ih je od mame, kladim se da ih ni ona nije čitala." Lebe, ups? |
- 11:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #
27.12.2006., srijeda
Pišete li?
|
Ovo je nekako pravo vrijeme za podsjećanje da je Istrakonov natječaj za kratku SF priču otvoren još samo 20 dana, odnosno da je krajnji rok za slanje priča 15. siječnja 2007. godine. Priče inače stižu još od ljeta, val od petnaestak pošiljki stigao je uoči božićnih blagdana, a većina autora poslovično čeka zadnji čas. No, uvijek će se naći i onih koji ni u taj čas neće stići poslati priču, a baš su namjeravali, "ovoliko" im je falilo da ju dovrše, pa takve posebno podsjećam: požurite, šaljite, sigurno je sigurno. Podsjećam, Istrakonovim se natječajem traže priče SF, fantasy ili horor žanra bez zadane teme, u kratkoj formi (do pet kartica odnosno 9.000 znakova), tri najbolje se nagrađuju novčanim nagradama, a priča koja najbolje obradi neku istarsku temu može biti nagrađena i pravim istarskim pršutom. Za tehničke detalje pogledajte cijeli tekst Istrakonovog natječaja. Najbolje priče, treba li to napominjati, bit će objavljene u već šestoj Istrakonovoj zbirci, koja će, treba li i to napominjati, biti svečano predstavljena na pazinskoj SF&F konvenciji Istrakon krajem ožujka 2007. godine. Već stižu priče i za drugi pazinski esefični književni natječaj, onaj Festivala fantastične književnosti. Za razliku od istrakonskog koji je "općeg tipa", ovaj festivalski natječaj (link vodi na njegov integralni tekst) je tematski, njime se traže priče do 10 kartica duljine nadahnute motivima iz staroslavenske mitologije. Zato smo buduću zbirku, koja će biti predstavljena na 6. Festivalu fantastične knjižđevnosti koji će se u Gračišću i Pazinu održati u kolovozu 2007. godine, i nazvali "Priče o starim bogovima", a rok za slanje priča na ovaj natječaj je 1. travnja 2007. godine, no naravno da ne morate čekati do tada. Podsjećam, rezultat ovogodišnjeg festivalskog natječaja bila je izvrsna zbirka "Vampirske priče", koja je uz sudjelovanje većeg broja uvrštenih autora bila predstavljena na fenomenalnom petom Festivalu fantastične književnosti što je minulog kolovoza održan u Kringi i Pazinu. Samo vi pišite! |
- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.12.2006., četvrtak
Brzinom zaustaviti vrijeme
|
Nekako imam osjećaj da godine lete sve brže (iako se neki dani baš vuku i nikako da prođu), a da se najveće ubrzanje postiže baš u ovo predblagdansko vrijeme, koje je brzini sasvim neprimjereno. Ovih bi se dana baš trebali smirivati, zastajati, posvećivati si malo više vremena, ali nešto nas tjera na jurnjavu. Što? Posao, mentalitet, strepnja da nešto ne zaboravimo ili propustimo, želja da mnoge započete stvari dovršimo prije kraja godine, koji klinac? Izražavam iskrenu sućut svim kolegama novinarima kojima je prosinac, a pogotovo njegov kraj, najpaklenije doba godine. U prosincu se ponajviše ostvaruju ona tri novinarska zakona o kojima sam jednom pisao... Kako se smiriti u ove dinamične dane, a da to ne bude bolovanje, fingirano ili lako moguće stvarno? Htio sam napisati nešto o obje knjige Vlade Bulića, Pušioni i Putovanju u srce hrvatskoga sna, ali ne stignem, moram juriti. Prikaz obiju knjiga za novine je napisan, izaći će ove ili sljedeće subote, no dok sam pisao taj prikaz, osjećao sam da ima još toga što o tim knjigama treba reći, a da je ovdje najbolje mjesto, no ne stignem, žurim. Bit će jednog od narednih dana. Zbirka Blog-priče je u potpunosti dovršena i poslana na prijelom, ali kaže mi izdavač da će se to teško moći tiskati do kraja godine, svi su zauzeti zadnjim grčevitim zgotovljavanjem narudžbi kojima rok ističe za blagdane, tako da ćemo knjigu vjerojatno izbaciti u prve dane poslije Nove godine. Budite mi dobri i zdravi, i ne jurite jako. |
- 09:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #
17.12.2006., nedjelja
Pazin u avionu
Na ovoj prekrasnoj sličici prizor je iz podzemlja Pazinske jame, rupetine podno pazinskoga Kaštela koja se nastavlja u splet podzemnih kanala i jezera od kojih većinu ljudsko oko još uopće nije vidjelo. Uključujući i ovaj fotkani prizor. Na tom je mjestu, otprilike stotinu metara u podzemlju, sumaglica tolika da je s amaterskom opremom, a pogotovo ako se želi na brzaka, nemoguće snimiti bilo što drugo osim zamagljenih nejasnih obrisa (znam, provjerio sam). S malo boljom opremom, i uz korištenje podulje ekspozicije (rekli su mi je je iznosila oko minutu i pol), i još uz dvojicu speleologa koji su tijekom te ekspozicije prošli kroz kadar i tako dovoljno osvijetlili ovaj inače vječno mračni prizor, nastala je ova prekrasna fotka kojoj je autor Damir Fabijanić. Ova je fotografija objavljena na naslovnici posljednjeg broja Putnog časopisa Croatia Airlinesa, tromjesečne publikacije koja se besplatno dijeli svim putnicima koji se voze avionima ove kompanije. A unutra je poveća reportaža o Pazinu, s još pedesetak izvrsnih Fabijanićevih fotografija i s odličnim tekstom Borisa Perića, književnika koji je u Pazin smjestio i dio svog zadnjeg romana "Vampir", te sudjelovao na posljednjem ovdašnjem Festivalu fantastične književnosti. Tekst je nevelik, ali je u njemu vrlo lijepo, precizno, maštovito i duhovito ispričano sve što bi se o Pazinu imalo ispričati kao prva informacija bilo kojem avionskom putniku. Nije Perić izostavio ni Julesa Vernea ni vampira Juru Granda, u odmjerenim dozama ima tu i povijesti te informacija o povijesnim spomenicima, ali ima i današnjice i vještog ukazivanja na stvari koje bi namjernike mogle zainteresirati za posjet Pazinu, pogotovo ako su ljubitelji fantastične književnosti.Hvala Borisu i Damiru, pa na kraju krajeva i firmi Croatia Airlines, na izvrsnoj reklami za sva ova naša esefičarska i književnofantastična pazinska nastojanja! Dragi blogeri, ako ćete tijekom naredna tri mjeseca putovati avionima Croatia Airlinesa, uzmite si ovaj podeblji besplatni časopis (ima unutra još zanimljivih priloga), pa ako vas spomenuta reportaža zainteresira za posjet Pazinu, dobro nam došli! |
- 09:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.12.2006., petak
Ulicu Julesa Vernea nakon Pazina dobiva i Zagreb
|
Vijest je doduše stara, ali tek su me danas na nju upozorili, pa evo: Odbor za imenovanja naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine većinom je glasova podupro prijedlog Kluba gradskih zastupnika SDP-a da se dio Ljubljanske avenije preimenuje u Zagrebačku aveniju. Predsjednik Odbora Ivan Šikić je izvijestio da je u vezi s imenovanjem jednog od zagrebačkih trgova imenom prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana stiglo 10 prijedloga, ali da će se o tome konačno odlučiti nakon razgovora predstavnika Vlade i Grada Zagreba te obitelji Tuđman i okruglog stola, što znači da bi to moglo doći na dnevni red Odbora do kraja godine. U Fond imena za imenovanje ulica i trgova uvršteno je ime Žarka Dolinara i Julesa Vernea te Grada Splita. Pazin ima ulicu Julesa Vernea još od 1992. godine, a ako to uspije i Zagrebu, bit će to drugi grad u Hrvatskoj s ovakvom posvetom slavnom francuskom piscu, čija je veza s Pazinom, Istrom i Hrvatskom, da ponovim za one koji još nisu čuli vrapce na krovovima kako o tome pjevaju :-), ovjekovječena u romanu "Mathias Sandorf" iz 1885., a u tom romanu se dio radnje odvija u Pazinu, Rovinju i Dubrovniku. Inače, Andrew Nash iz Toronta se potrudio prikupiti podatke o barovima, restoranima, hotelima, brodovima, ulicama, parkovima i drugojačijim mjestima u svijetu koji nose ime Julesa Vernea, stranica mu je baš zanimljiva, bacite oko. |
- 16:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.12.2006., ponedjeljak
Istra na rubu znanosti
|
Evo službene najave s HTV-a: Na rubu znanosti: Istra - Terra magica HTV1 11.12.2006. 23:25 Duhovi šuma i rijeka u Istri su još uvijek živi, usprkos turizmu i prometnicama. Razglednica iz jurskog parka, drevna kamena zvjezdarnica i drugi tragovi neke drevne civilizacije, istarske mumije, tragovi čovjeka stari milijun godina... sve to u Istri se nalazi jedno do drugog. Gost emisije je Davor Šišović, novinar Glasa Istre. Urednik i voditelj: Krešimir Mišak Koncepcija emisije je slična mojim predavanjima kakva sam pod naslovom "Mitološki vodič kroz Istru" držao po SF konvencijama i u drugim prilikama u zadnjih pet-šest godina, neke od tih tema obrađivane su i ovdje na blogu, a neke još nisu. U emisiju su uključena i tri priloga s terena: Korado Korlević pokazat će istarske megalitske spomenike - kalendare, Drago Orlić govorit će o štrigama, štrigunima i ostalim nadnaravnim bićima iz istarske tradicije, a treći je prilog o dinosaurima s područja Bala. Ako ste doma u to doba dana, i ako vam se ne bude previše spavalo, bacite oko, baš me zanima kakvi će vam biti dojmovi. A mogao bih, već me mnogi opominju, napokon i knjigu o tim temama napisati :-) |
- 08:52 - Komentari (12) - Isprintaj - #
09.12.2006., subota
Kol'ko nas ima i odakle smo
|
Dok se cca 170 kartica priča i priloga nagurava ulazeći među korice zbirke "Blog-priče", zabavite se malo statistikama (znate ono, zrnca za razgovor uz kavu i materijal za sitne vijesti na news-portalima - koristite ih slobodno). Od ukupno 53 autora isto toliko priča koliko se objavljuje u zbirci "Blog-priče", 41 živi u Hrvatskoj, 6 u Bosni i Hercegovini, 4 u Srbiji i dvoje u inozemstvu (Amsterdam i London). Među autorima iz Hrvatske najviše ih je iz Zagreba, čak 23, po dvoje ih je iz Vinkovaca, Rijeke i Dubrovnika, a po jedan iz Bjelovara, Metkovića, Zaprešića, Slavonskog Broda, Osijeka, Splita, Malog Lošinja, Pule, Šibenika, Bibinja kraj Zadra i po jednog neimenovanog dalmatinskog te podravskog mjesta. Od šest autora iz Bosne i Hercegovine troje ih živi u Sarajevu, po jedan u Tuzli i Srebreniku, a za jednog se ne zna. Srbiju zastupaju tri autora iz Beograda i jedan iz Užica. Zastupljenost servera s čijih su blogova priče uvrštene u zbirku izgleda ovako: blog.hr uvjerljivo vodi s 39 priča, šest priča dolazi sa servera blogger.ba, po tri potječu sa mojblog.hr te mojblog.co.yu servera, a dvije sa samostalnih domena. Sedam blogera svoje priče u ovoj zbirci potpisuje samo blogerskim imenom ili pseudonimom, svi ostali nemaju razloga kriti pravo ime i prezime. Bilo bi tu još materijala za prebrojavanje, primjerice izračunati prosječnu starost (barem odoka, jer nisu svi napisali koliko im je godina), ili pak prebrojati kojima će ovo biti prvo objavljivanje, koji su već objavili poneku priču, a koji su ranije objavili i knjigu. Možda to prebrojim za sljedeći put, čekajući, recimo, prijelom. |
- 15:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #
08.12.2006., petak
Pavličićeva "žunta"
|
Jedna od meni omiljenih rubrika u Vijencu kolumna je Pavla Pavličića "Knjiški moljac". Ne, nema veze s istoimenim i dobro nam znanim blogom. Pavličić u toj svojoj kolumni počesto efektno ubode neku naoko nevažnu marginaliju iz svijeta knjige, začini je nekim vlastitim sjećanjem i pri sredini navuče ugođaj teksta na neku vrstu sociologije svakodnevice, a pri kraju poentira nekom parabolom ili inverzijom, izvlačeći iz te marginalije o kojoj piše neke puno šire i obuhvatnije zaključke, upozorenja, pa čak i proročanstva. Izuzetno duhoviti i maštoviti su to tekstovi, iako mu se zna zalomiti i poneki dosadan. Pavličićevoj kolumni u najnovijem broju Vijenca privukao me naslov, glasio je "Žunta". Na brzinu preletim pogledom tekst ne bih li našao razloge takvom naslovu (jer čitanje je zadovoljstvo koje obično ostavljam za kasnije, za drugu kavicu ili za ležernije večernje sate), ali zvjerajući ovako napreskokce po tekstu nisam ga našao. Pa sam onda ipak ukrao malo vremena i natenane pročitao kolumnu. Riječ je bila o kompletima knjiga, o odabranim ili sabranim djelima nekog pisca, o onome o čemu se posprdno govorilo da su ih ljudi kupovali na metre i po boji kako bi im se to lijepo uklapalo u regal. Piše Pavličić kako su ti kompleti nekad bili vrlo popularni i vrlo komercijalni, da bi s propašću prethodne države i oni nestali iz nakladničko-knjižarskog biznisa, a sada se, kao, opet pojavljuju. I gdje je sada tu žunta? U pojavi, za koju Pavličić optužuje i nakladnike koji su te komplete producirali, ali i poslovođe knjižara koji su te komplete morali prodavati, da se kompleti rasparuju, iz prostog razloga što svi naslovi u kompletu nisu svakome kupcu svi zanimljivi, jer puno veći broj kupaca hoće samo neke naslove, nego što ih je spremno kupiti cijeli komplet. Tu Pavličić uvodi u tekst pojam cuboka ili žunte - u ovom kontekstu, to bi bilo nešto kao nužan balast - ilustrirajući slučaj kompleta knjiga s prodajom mesa u mesnicama: nekad je bio običaj da se uz dobre komade mesa MORALO kupiti i nešto kosti ili žlundre. Tako se u kompletu knjiga, dok ih poslovođa knjižare ne bi odlučio raspariti, našlo ono što želiš kupiti - dakle, naslov koji te stvarno zanima, odnosno meso; ali si uz to morao kupiti i nekoliko nezanimljivih naslova, kosti ili žlundre - dakle, cubok ili žuntu. Za pojam "cubok", priznajem, čujem prvi put, no pojam "žunta"", koji me i naveo da ovaj tekst pročitam "preko reda", se u Istri koristi u značenju koje je na prvi pogled prilično daleko od ovog koje mu daje Pavličić. Na drugi mu je pogled, pak, prilično blizu. U Istri (a i drugdje, samo što se koristi drukčije nazivlje, a ponekad su i konstrukcijski detalji različiti) se rakija peče, kuha, pali ili žge u uređaju koji se jednim imenom zove lambik, a sastoji se od niza međusobno funkcionalno i konstrukcijski povezanih dijelova. Završni dio tog lambika je kanela - uska cjevčica na koju kaplje ili curi u tom uređaju proizvedeni destilat. Ono što kaplje na kanelu (i skuplja se u posudu koja se postavlja ispod te cjevčice) nije isto u svim fazama proizvodnje. Ono što procuri na samom početku, prva manja količina destilata, prejako je da bi se moglo piti, i to se obično baca, ili se sprema za razne potrebe, najčešće povezane s čišćenjem. Zatim slijedi ono pravo, ono što se obično naziva rakijom, toga nacuri nekoliko litara po svakom punjenju lambika, i to se kasnije pretače u boce koje se najčešće začepljuju voskom ili na drugi dovoljno nepropusni način. No, pri kraju alkoholna i aromatična svojstva rakije počinju slabiti (u Istri se prosječnom rakijom za piće drži ona koja ima 40-60 posto alkohola, ovisno o kraju), što znači da se u zadnjoj fazi jednog "kuhanja" opet nakupi stanovita količina neupotrebljive tekućine (osim, recimo, za mazanje nogu i slične terapeutsko-higijenske svrhe). Ta zadnja, slaba i za piće neupotrebljiva rakija u nekim se krajevima Istre naziva žunta. Međutim, ima proizvođača koji se polakome na tržišni uspjeh, svejedno je li legalan ili ilegalan (u Istri je za vrijeme talijanske vlasti, recimo, proizvodnja rakije bila zabranjena, no ljudi su svejedno ložili lambike po šumama i spiljama), i koji žele imati što veću količinu rakije za prodaju, pa zato pomiješaju zajedno i onu prvu prejaku tekućinu, i "normalnu" rakiju, i naposljetku "žuntu", misleći da su sad dobili neki zadovoljavajući prosjek. E sad, je li to slično proizvođačima kompleta knjiga koji vam uz knjige koje jako želite imati utrpavaju i bofl, procijenite sami. |
- 15:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.12.2006., četvrtak
Provjerite popis!
|
Dragi blogeri, dragi pisci, dragi prijatelji, suradnici, i posebno budući čitatelji! Bliži se povijesni trenutak predaje zbirke Blog-priča u tisak, i u tijeku su završna glancanja odnosno dotjerivanja. Ako itko od 53 autora koji ulaze u zbirku ima išta za dopuniti ili intervenirati (a svi znate što ste mi poslali i kakve ste sve zahtjeve pritom imali), sada je krajnji čas. Molit ću za jedan mali trenutak pažnje i, ako nađete povoda, za hitnu intervenciju. Naime, na zadnju stranu korica htio bih staviti popis SAMO BLOGERSKIH IMENA autora koji su uvršteni u zbirku. Unutra će, uz svaku priču i na kraju u bilješkama o piscima, biti onako kako sam sa svakim od vas ponaosob dogovorio. Sređujući podatke i bilješke, primijetio sam da ima nedosljednosti u nickovima s kojima su priče potpisivane u odnosu na nickove koji se koriste na blogovima, pa vam podastirem taj popis za zadnju koricu na uvid i verifikaciju: Kratke domaće - Zrine Milutine - Misko - Debelkurac - Skota - Poetic - Blue - Jesus Quintana - Herostrat - Mrtvi pisac - Chablis - Alje - Sudden Sid - Creativa - Plava mala - Tobić Tobić idol mladih - Bosansko ludilo - Lucy Fair - Helix - Armin - Porto - Eduard Pranger - Dr. Lebowski - Wall - Levi - Plejadablue - Viljuška piše srcem - Pupa - Corto Maltese - Guedes - Crystal Clear - Zli podstanar - Daywalker - Freethinker - Pajo Pakšu - Dudominus - Tramtinčica - Ire - Flowpro - Persephone - Blogografija - Svilska - Arsenyev - Homer - Freestyler - Dr. Jabuka - Stroke - Lucija9 - Stravični - Hadžinica - Miss mjesne zajednice - Davors - Gawrun To je naša ovogodišnja blogerska književna reprezentacija, ovaj će popis obići svijet, citirati se u medijima i ući u enciklopedije, ovaj će popis odmjeravati neodlučni kupci dok u knjižarama budu nećkajući se premetali knjigu. Ako netko ima primjedbi, neka mi hitno javi, već preksutra će biti prekasno. Također, ako je netko od autora u međuvremenu nešto promijenio sa svojim blogom (prešao sa blog.hr-a na mojblog, otvorio novi blog, promijenio ime ili adresu bloga) - neka mi također hitno javi. S pričama je sve u redu, priče su savršene, lektura je obavljena, ali u podacima o autorima bih želio izbjeći moguće previde i pogreške. Poručite i drugima koji ne svraćaju ovdje često da bace pogled i da jave ako nešto nije u redu, uključujući i eventualne neriješene nesporazume u našoj dosadašnjoj komunikaciji. Još malo, i bit će "štampaj miško"! |
- 02:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #
06.12.2006., srijeda
Velike slike blogerskog pohoda na Pulu
|
Nakon mog reporta s blogerskog nastupa na Sajmu knjiga u Puli, svoje su dojmove s te zanimljive ekspedicije na svojim blogovima iznijeli još i Drito Konj, Zrinka te Porto pa na kraju i NoisyD. Kako su široke narodne mase zaželjele vidjeti i slike s tog legendarnog događaja, evo ih, bit će velike ako na njih kliknete: Imena devet blogera na jumbo-plakatu pulskog sajma knjiga (dokaz da nismo sve izmislili):  Domenico. Lokotar, Alida Bremer i Dr. Lebowski:  Lokotar, Alida Bremer i Zrinka:  Isti voditelji + NoisyD:  Porto s plazme čita NoisyDjev tekst:  Isti voditelji + Macan:  Šarmer, zabavljač, budući pisac monodrama - Drito Konj:  Ovo je bila naša publika:  Oproštajni snimak s Domenikom na jumbo plakatu pred zgradom Sajma:  Obiteljska fotka s plakatom Sajma (Noisy, Porto, Leb i Zrine):  |
- 15:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #
04.12.2006., ponedjeljak
Blogeri u Puli
Subotnji blogerski pohod na pulski Sajam knjiga bio je izuzetno uspješan, i iako se u medijima utopio u mnoštvu drugih informacija s pulskog Sajma (pogotovo zato jer je većinu medijske pažnje privukao Umberto Eco), ostat će zapisan u povijesti kao jedno od najživahnijih i u ovom dijelu Lijepe naše najposjećenijih blogerskih književnih predstavljanja uopće. Sam događaj - predstavljanje "oknjiženih" i još nekih drugih blogera - smješten je u program pomalo neprikladnog naziva "Poezija kod Domenica", a odigrao se u subotu u 13 sati u predvorju (za šankom) Istarskog narodnog kazališta u Puli. Prvi dio programa ispunili su blogeri-pjesnici čiji su radovi objavljeni u zadnjem broju časopisa RE (što sam propustio jer sam morao trčati produžiti parkiranje). Drugi dio programa imao je podnaslov "Blogom dano", i to je ta naša priča. Bilo je čak troje voditelja: Aljoša Pužar, Alida Bremer i Kruno Lokotar, a blogera se izredalo devet. Vlado Bulić aka Denis Lalić pročitao je iz svoje prve blogerske knjige "Pušiona" dojmljivu priču o pastiru koji boluje od leukemije, a na sajmu se našla i friško odštampana druga njegova knjiga, roman "Putovanje u srce hrvatskog sna", čije nove nastavke Vlado/Denis i dalje objavljuje na blogu. Lijepo je čitao, iako su mu se ruke tresle k'o nekom liku iz njegovih priča. Dr. Lebowski je predstavio svoju knjigu, "Muškarci su iz birtije, žene su s placa", s lakoćom šarmiravši sveukupnu publiku, a Zrinka je, predstavljajući svoje oknjiženje "Svijet i praktična žena", pročitala onaj simpatični post o korištenju blogerskih nadimaka u stvarnom životu. NoisyD je govorio o svojoj knjizi "PMS - Prava Muška Spika", ali iz nekih svojih principa nije sam čitao svoj tekst nego je to za njega učinio Porto. Porto je pak čitao priču iz svoje zbirke "Buddha u supermarketu", a niz je nastavio Darko Macan, pričajući o svojim blogovima, knjigama i stripovima, a tekst koji je čitao bio je iz njegove zadnje knjige "Stripocentrik". Nepoznatog pjesnika predstavila je Alida Bremer, među voditeljima najfasciniranija njegovim "Pjesmama o Mirni", a nova doza karizmatičnog šarma publici je stigla kroz nastup Drito Konja, koji je uzeo organizatorima laptop s kojeg su na ekran projicirani blogovi i drito s njega čitao, budući da si nije prethodno isprintao tekst. Jesam li nabrojao sve? Ja sam bio zadnji, i kako sam primijetio da je publika već dobrano iscrpljena a voditelji već dobrano zbunjeni, dotukao sam ih polusatnim izlaganjem o zbirci Blog-priče, koja će, eto neka svi znaju, biti tiskana za najviše petnaestak dana.Kruno Lokotar je smjenu blogera za barskom stolicom pokraj šanka pokušao "začiniti" pozivanjem svakog sljedećeg izvođača da "u blogerskom stilu ostavi post" kao osvrt na nastup svog prethodnika. Nije pomoglo što su mu svi odreda najprije šaptali a onda ga sve glasnije upozoravali da se to što on naziva "post" zapravo zove "komentar". Kao i na svim takvim događanjima koja imaju "službeni program", ono najbolje obično bi uslijedilo nakon službene izvedbe, u neslužbenim i neformalnim druženjima. Kako su organizatori svim izvođačima priskrbili bonove za klopu u nekom od šest-sedam puslkih restorana ili oštarija, otišli smo svi zajedno na ručak, u nedjelju opet, što je bila lijepa prilika za bolje upoznavanje. Zrinku i Porta sam znao otprije, Macana također no on je zbrisao u nedjelju ujutro, upoznao sam Bulića i otkrili smo da imamo neke zajedničke prijatelje, no ni on nije bio kasnije s nama, a ostali su spomenuti blogeri za mene bili nova poznanstva i nova ugodna otkrića. Lebowski je na mene ostavio dojam nevjerojatno sretnog tipa, koji zrači veseljem i s lakoćom ga prenosi na druge, ali i mudrošću, informiranošću i obrazovanošću. Nepoznati pjesnik aka Spike aka Eugen samozatajan je, skroman, stidljiv i povučen, no budno prati što se oko njega zbiva i kad dobije priliku, pametno će je iskoristiti. NoisyD odnosno Damir dojmom pri osobnom susretu odudara od očekivanja stvorenog samo na osnovu poznavanja njegovih tekstova: također je skroman i tih, no u razgovoru odaje dojam dobro potkovanog intelektualca i, ako će se naša država ikada opametiti, takve bismo ljude trebali imati za ministre. Najveće iznenađenje, naravno pozitivno, bio je Drito Konj, dečko koji izgleda bar deset godina mlađe nego što doista ima godina, i definitivno je bio najblagoglagoljiviji u društvu, satima nas je zabavljao upoznajući nas sa svom svojom užom i širom rodbinom, susjedima, poslovnim partnerima, gazdama i gazdaricama, kućnim ljubimcima, toliko sugestivno i živopisno pripovijedajući (na trenutke sam posumnjao da dečko ima prebujnu maštu pa da nas koristi kao test-publiku za svoje priče, no kleo se da je sve to živa istina) da je društvo zaključilo kako bi od tog materijala trebao sastaviti monodramu i s njom nastupati po seoskim zadružnim domovima i školama. Drugi dan je Drito na ručak donio "kućni red" kojeg je maznuo iz hotela Pula gdje su blogeri bili smješteni, pa smo se neko vrijeme zabavljali valjajući se od smijeha na nevjerojatne hrvatske i engleske jezične konstrukcije na tom letku (u engleskom tekstu, među ostalim, jedna od radnji zabranjenih u tom hotelu imenovana je samo slovom - "g"). U šetnjama od oštarije do Sajma ili do mjesta gdje su bili parkirani auti Zrinki i Portu posebnu je pozornost privukao grafit "Ubij purgera", pa sam ih morao i slikati kraj tog spomenika, a sličica gore lijevo nastala je pred zgradom Sajma, ispod jumbo-plakata koji najavljuje, sa svim imenima izvođača pa tako i blogerskim, događaje iz ciklusa "Poezija kod Domenica". Na slici su, slijeva nadesno, NoisyD, Nepoznati pjesnik, Zrinka, Leb, Drito konj i Porto. Ostale slikice pokušat ću tokom dana staviti na neku web-galeriju, pa šaljem link. Dakle, ishod pohoda 43. blogerske divizije na Pulu je - pobijedili smo! Vidimo se uskoro opet: kad budem imao Blog-priče odštampane u rukama (nova vijest: i naslovnicu će raditi bloger), zakazat ćemo predstavljanje s pripadajućom feštom negdje u Zagrebu, svakako prije Nove godine. |
- 10:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #
01.12.2006., petak
Povratak Knjige za plažu
|
Moja književna rubrika Knjiga za plažu / Knjiga za kauč (naslov se mijenja ovisno o godišnjem dobu) od sutra se vraća na stranice Glasa Istre! Sjećate se, nakon što je kroz dvije-tri godine u njoj prikazano osamdesetak naslova isključivo domaće novije književne produkcije, šefovi su mi tu rubriku naprasno ukinuli, s obrazloženjem da "Glas Istre previše piše o knjigama". U međuvremenu se ekipa na čelu Glasa Istre promijenila, i evo Knjige za plažu/kauč natrag. Zasad će izlaziti svake druge subote, počevši od sutra, u prilogu Zoom (kasnije, kad bi Zoom trebao povećati broj stranica, obećali su mi redoviti tjedni ritam), a prva prikazana knjiga bit će roman "Geto" Veselina Gatala. Jedna vijest za new-age knjigoljupce koji će imati vremena i za nešto drugo osim pulskog Sajma knjiga: u subotu, 2. prosinca pokraj crkvice Sv. Foške nedaleko sela Batvači (blizu Barbarige odnosno Vodnjana i Bala), točno u podne zakazano je predstavljanje knjige Devet postaja mudrosti autora Vlatka Kalapoša. Riječ je o romansiranom putopisu po svjetskim mjestima moći i izvorištima duhovnosti, a putovanje glavnog lika počinje upravo od istarske crkvice Sv. Foške, na mjestu gdje će se knjiga i predstaviti. Crkvica Sv. Foške je inače stoljećima bila poznata kao mjesto čudesnih izlječenja kljastih i oduzetih, o čemu su svjedočili deseci ostavljenih (većinom potpisanih i datiranih) štaka, koje bolesnima nakon posjeta ovom mjestu više nisu trebale pa su ih ostavljali kao zavjetni dar. Kalapoševu knjigu predstavit će Drago Plečko, a očekuje se mnogo zanimljivih uzvanika. Mene tamo neće biti, jer u isto vrijeme imamo već spomenuti devetoglavi blogerski happening na pulskom Sajmu (podsjetnik: subota, 13:00, šank Istarskog narodnog kazališta u Puli, odmah kraj McDonaldsa). |
