Subotnji blogerski pohod na pulski Sajam knjiga bio je izuzetno uspješan, i iako se u medijima utopio u mnoštvu drugih informacija s pulskog Sajma (pogotovo zato jer je većinu medijske pažnje privukao Umberto Eco), ostat će zapisan u povijesti kao jedno od najživahnijih i u ovom dijelu Lijepe naše najposjećenijih blogerskih književnih predstavljanja uopće. Sam događaj - predstavljanje "oknjiženih" i još nekih drugih blogera - smješten je u program pomalo neprikladnog naziva "Poezija kod Domenica", a odigrao se u subotu u 13 sati u predvorju (za šankom) Istarskog narodnog kazališta u Puli. Prvi dio programa ispunili su blogeri-pjesnici čiji su radovi objavljeni u zadnjem broju časopisa RE (što sam propustio jer sam morao trčati produžiti parkiranje). Drugi dio programa imao je podnaslov "Blogom dano", i to je ta naša priča. Bilo je čak troje voditelja: Aljoša Pužar, Alida Bremer i Kruno Lokotar, a blogera se izredalo devet. Vlado Bulić aka Denis Lalić pročitao je iz svoje prve blogerske knjige "Pušiona" dojmljivu priču o pastiru koji boluje od leukemije, a na sajmu se našla i friško odštampana druga njegova knjiga, roman "Putovanje u srce hrvatskog sna", čije nove nastavke Vlado/Denis i dalje objavljuje na blogu. Lijepo je čitao, iako su mu se ruke tresle k'o nekom liku iz njegovih priča. Dr. Lebowski je predstavio svoju knjigu, "Muškarci su iz birtije, žene su s placa", s lakoćom šarmiravši sveukupnu publiku, a Zrinka je, predstavljajući svoje oknjiženje "Svijet i praktična žena", pročitala onaj simpatični post o korištenju blogerskih nadimaka u stvarnom životu. NoisyD je govorio o svojoj knjizi "PMS - Prava Muška Spika", ali iz nekih svojih principa nije sam čitao svoj tekst nego je to za njega učinio Porto. Porto je pak čitao priču iz svoje zbirke "Buddha u supermarketu", a niz je nastavio Darko Macan, pričajući o svojim blogovima, knjigama i stripovima, a tekst koji je čitao bio je iz njegove zadnje knjige "Stripocentrik". Nepoznatog pjesnika predstavila je Alida Bremer, među voditeljima najfasciniranija njegovim "Pjesmama o Mirni", a nova doza karizmatičnog šarma publici je stigla kroz nastup Drito Konja, koji je uzeo organizatorima laptop s kojeg su na ekran projicirani blogovi i drito s njega čitao, budući da si nije prethodno isprintao tekst. Jesam li nabrojao sve? Ja sam bio zadnji, i kako sam primijetio da je publika već dobrano iscrpljena a voditelji već dobrano zbunjeni, dotukao sam ih polusatnim izlaganjem o zbirci Blog-priče, koja će, eto neka svi znaju, biti tiskana za najviše petnaestak dana.
Kruno Lokotar je smjenu blogera za barskom stolicom pokraj šanka pokušao "začiniti" pozivanjem svakog sljedećeg izvođača da "u blogerskom stilu ostavi post" kao osvrt na nastup svog prethodnika. Nije pomoglo što su mu svi odreda najprije šaptali a onda ga sve glasnije upozoravali da se to što on naziva "post" zapravo zove "komentar".
Kao i na svim takvim događanjima koja imaju "službeni program", ono najbolje obično bi uslijedilo nakon službene izvedbe, u neslužbenim i neformalnim druženjima. Kako su organizatori svim izvođačima priskrbili bonove za klopu u nekom od šest-sedam puslkih restorana ili oštarija, otišli smo svi zajedno na ručak, u nedjelju opet, što je bila lijepa prilika za bolje upoznavanje. Zrinku i Porta sam znao otprije, Macana također no on je zbrisao u nedjelju ujutro, upoznao sam Bulića i otkrili smo da imamo neke zajedničke prijatelje, no ni on nije bio kasnije s nama, a ostali su spomenuti blogeri za mene bili nova poznanstva i nova ugodna otkrića. Lebowski je na mene ostavio dojam nevjerojatno sretnog tipa, koji zrači veseljem i s lakoćom ga prenosi na druge, ali i mudrošću, informiranošću i obrazovanošću. Nepoznati pjesnik aka Spike aka Eugen samozatajan je, skroman, stidljiv i povučen, no budno prati što se oko njega zbiva i kad dobije priliku, pametno će je iskoristiti. NoisyD odnosno Damir dojmom pri osobnom susretu odudara od očekivanja stvorenog samo na osnovu poznavanja njegovih tekstova: također je skroman i tih, no u razgovoru odaje dojam dobro potkovanog intelektualca i, ako će se naša država ikada opametiti, takve bismo ljude trebali imati za ministre. Najveće iznenađenje, naravno pozitivno, bio je Drito Konj, dečko koji izgleda bar deset godina mlađe nego što doista ima godina, i definitivno je bio najblagoglagoljiviji u društvu, satima nas je zabavljao upoznajući nas sa svom svojom užom i širom rodbinom, susjedima, poslovnim partnerima, gazdama i gazdaricama, kućnim ljubimcima, toliko sugestivno i živopisno pripovijedajući (na trenutke sam posumnjao da dečko ima prebujnu maštu pa da nas koristi kao test-publiku za svoje priče, no kleo se da je sve to živa istina) da je društvo zaključilo kako bi od tog materijala trebao sastaviti monodramu i s njom nastupati po seoskim zadružnim domovima i školama.
Drugi dan je Drito na ručak donio "kućni red" kojeg je maznuo iz hotela Pula gdje su blogeri bili smješteni, pa smo se neko vrijeme zabavljali valjajući se od smijeha na nevjerojatne hrvatske i engleske jezične konstrukcije na tom letku (u engleskom tekstu, među ostalim, jedna od radnji zabranjenih u tom hotelu imenovana je samo slovom - "g"). U šetnjama od oštarije do Sajma ili do mjesta gdje su bili parkirani auti Zrinki i Portu posebnu je pozornost privukao grafit "Ubij purgera", pa sam ih morao i slikati kraj tog spomenika, a sličica gore lijevo nastala je pred zgradom Sajma, ispod jumbo-plakata koji najavljuje, sa svim imenima izvođača pa tako i blogerskim, događaje iz ciklusa "Poezija kod Domenica". Na slici su, slijeva nadesno, NoisyD, Nepoznati pjesnik, Zrinka, Leb, Drito konj i Porto. Ostale slikice pokušat ću tokom dana staviti na neku web-galeriju, pa šaljem link.
Dakle, ishod pohoda 43. blogerske divizije na Pulu je - pobijedili smo!
Vidimo se uskoro opet: kad budem imao Blog-priče odštampane u rukama (nova vijest: i naslovnicu će raditi bloger), zakazat ćemo predstavljanje s pripadajućom feštom negdje u Zagrebu, svakako prije Nove godine.
Post je objavljen 04.12.2006. u 10:18 sati.