Stara Bookaleta
27.11.2006., ponedjeljak
Shale i Shime
|
Jedan mi je podatak u "bilješci o piscu" na kraju knjige "Pravi se da ovo nisi vidio" Hrvoja Šalkovića (da, to je onaj koji je pokupio 100.000 kuna VBZ-ove nagrade) privukao posebnu pažnju. Veli Šalković da je negdje oko 2000. godine u vlastitoj nakladi objavio zbirku priča "com.obojci.com.opanci", a malo kasnije i putopisni roman "Pala karta". I kaže: "Nikakve recenzije nisam dobio. Uglavnom osobno poznajem sve svoje čitatelje i nitko iz književnih krugova nije čuo za mene". Dvije i pol stranice bilješke o piscu potpisao je kao Shale. Na ovih par podataka žestoko mi je zazvonilo zvonce, i bacih se na pretraživanje mojih ladica i kutija. Kopam, tražim, a sve se pitam što ću naći... Znam da sam prije nešto godinica bio posebno sklon skupljanju svekolike trash literature uglavnom mladih i nepoznatih autora... i negdje u šestoj kutiji pronađem kuvertu, s varaždinskim poštanskim žigom, koja je na moju adresu stigla još tamo negdje 2000. godine (još sam jednom provjerio datum u Shaletovoj bilješci). Nestrpljivo otvorim, a kad ono - nije Shale, nego Shime! U koverti malena knjižica, A6 formata, fotokopirana, crno-bijela, na naslovnici spodoba u trenkovskoj uniformi, drži vlastitu glavu pod miškom, naslov glasi "Tales of Shime", a podnaslov "Priče za retardiranu mladež, pse, mačke i ostalu perad". Impressum je prepun duhovitih dosjetki, ima i CIP, naravno izmišljen, krenem čitati da se malo podsjetim, i sljedećih nekoliko desetaka minuta uživam u izvrsnom srednjoškolskom trashu, po fabuli i stilu vrlo sličnom Šalkovićevu romanu, samo što Shime nipošto nije ciljao na 100.000 kuna. Cilj mu je bio zabaviti svoje društvo, možda zadiviti curu iz razreda, a možda i svrnuti pažnju nekog nepoznatog čitatelja, poput mene (mislim da je onomad Shime nudio taj svoj uradak preko news-grupa, a ja reko - ajd pošalji, pa mi dečko poslao). Kad je već Shime tako nenadano iskrsnuo iz mojih kutija, umjesto Shaletovih ranih radova (koje, izgleda, ipak nemam, pa ako netko ima i želi ih se riješiti - preporučam se), rekoh - aj' da pogledam živi li Shime na netu u današnje vrijeme. I nađem ga - prvo tu, a onda i tu. Stranice su mu također čisti trash, a na njima se uz ostalo saznaje da je romančić "Tales of Shime" već dostigao nakladu od 190 podijeljenih primjeraka, preko njegova weba svatko može naručiti i svoj besplatni primjerak, a do dana današnjega Shime još uvijek nije napisao obećani nastavak (jer ta knjižica koju sam iskopao iz kutije ima, kako bi to Dražen Vrdoljak rekao, "prijeteći" podnaslov "Part Uno"). Šteta što Shime nema blog (barem ga ja nisam našao), jer je ono što on piše dušu dalo baš za blogerski način i duh prezentacije pisane riječi. Doduše, postoji blog Shimetov brlog gluposti i ostalih besmislica, s tekstovima koji su po stilu bliski onom prvom Shimetu, no ni na blogu ni na sajtu nema naznaka da bi to moglo biti djelo istog čovjeka. Ako netko zna Shimeta, neka mu prenese moje pozdrave i neka ga ohrabri da nešto novo napiše, možda zaradi 100.000 kuna :-) A o Shaletu i njegovu romanu jednom drugom prilikom. |
- 09:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #
21.11.2006., utorak
Sa(n)jam knjige i blogeri
|
Na webu je objavljen program ovogodišnjeg Sajma knjige u Puli, a u programu pod natuknicom subota, 2. prosinca 2006. stoji i sljedeće: 13.00 INK, foaje kazališta Blogom dano Blogeri: Vlado Bulić (Denis Lalić), Drito konj, Nepoznati pjesnik, Igor Kokoruš (Dr. Lebowsky), Davor Šišović, Zrinka Pavlić, Dario Rukavina (Porto), Darko Macan i Damir Markulj Predstavljaju: Fritz&Vlado, Alida Bremer i Kruno Lokotar No dobro, dok se primakne to vrijeme smislit ćemo i neku malo bolju najavu, zasad evo tek prve informacije, da se stignete pripremiti :-) |
- 22:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #
17.11.2006., petak
Umberto Eco dolazi u Pulu, ali...
Službeni web Sajma knjige u Puli kaže ovako (vijest su već prenijeli svi mediji, ali ipak ponavljam):ECO - MAGRIS: Lavori in corso (Radovi u tijeku) UMBERTO ECO, najpoznatiji živući talijanski književnik, književni kritičar, teoretičar moderne kulture i semiotičar svjetskog glasa, prvi će put nastupiti u Hrvatskoj na 12. Sajmu knjiga u Istri. Skup prevoditelja Eco – Magris: lavori in corso (Eco – Magris: radovi u tijeku) održat će se od 1. do 3. prosinca u prostorima pulske Zajednice Talijana, Circolu. Sajam knjige u Istri organizator je prevoditeljskog skupa, a suorganizaciju potpisuju Festival u nastajanju Polis-Jadran-Europa, pulska Zajednica Talijana, talijansko ministarstvo kulture, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca i Sveučilište u Trstu, pokrovitelj skupa prevoditelja je Talijanska unija. Program skupa prevoditelja Eco-Magris: lavori in corso osmislila je i vodi poznata hrvatska prevoditeljica Ljiljana Avirović, već iskusna organizatorica sličnih prevoditeljskih skupova u Rimu i Trstu. Upravo zahvaljujući Ljiljani Avirović i njenom ovogodišnjem projektu, Pula će ugostiti dvojcu, na više jezika prevođenih, istaknutih talijanskih autora i intelektualaca, Umberta Eca i Claudija Magrisa, kojima je uz spisateljsku izvrsnost zajedničko i insistiranje na vrsnom prijevodu. Budući su i sami bili prevoditelji dobro poznaju problematiku prevođenja pa rado sudjeluju na takvim zajedničkim skupovima kako bi raspravili pojedine prijepore i poteškoće u prijevodu vlastita opusa. Na ovaj pulski prevoditeljski skup koji je dio sajamskog programa i odvija se u sklopu nultog izdanja Festivala Polis-Jadran-Europa dolaze najpoznatiji prevoditelji djela navedene dvojice svjetski poznatih talijanskih autora: Mark Thompson iz Velike Britanije, Afrodita Cionchin iz Rumunjske, Veronika Brecelj i Srečko Fišer iz Slovenije, Anton Haakman iz Nizozemske, Ragni Maria Gschwed i Burkhart Kroeber iz Njemačke, Elena Kostioukovitch iz Rusije, Imre Brana iz Mađarske, Helena Lozano iz Španjolske, Mirela Radosavljević i Aleksandra Levi iz Srbije te Nino Raspudić, Lia Paić, Ita Kovač i Ljiljana Avirović iz Hrvatske. Claudio Magris, veliki talijanski pisac i intelektualac, imao je već priliku pred posjetiteljima Sajma knjige u Istri govoriti o svom spisateljskom, novinarskom, esejističkom i književnom radu te djelima Mikrokozmi, dramskom tekstu Izložba, poznatom Dunavu… u sklopu jubilarnog 10. Sajma 2004. godine, u programima Doručak s autorom i Suton uz knjigu. Jednako tako će na ovogodišnjem, 12. Sajmu knjiga u Istri, u programima Doručak s autorom (3. prosinca) i Suton uz knjigu (2. prosinca) ove godine biti gost Umberto Eco, najpoznatiji živući talijanski književnik, književni kritičar, kolumnist, teoretičar moderne kulture i semiotičar svjetskog glasa, autor nadasve priznatih i poznatih naslova. Eto. Sad bi se trebalo veseliti i slaviti, ali ipak sam zdvojan. Umberto Eco je nedvojbeno velik čovjek i velik pisac. Od njegovih djela čitao sam Ime ruže (remek-djelo), Foucaultovo njihalo (Da Vincijev kod za intelektualce :-), ali malo previše zbrkano), Otok prethodnoga dana (prvih stotinjak stranica ubibože dosadno, ali poslije sve polako liježe na svoje mjesto, prilično dobro), i Kako putovati s lososom (izuzetno duhovito i pametno), i još nešto tekstova po periodici. Nisam čitao Baudolino, Tajanstveni žar kraljice Loane, Povijest ljepote, i ove nove o prevođenju. Već će to jednom doći na red. No, i s ovim što znam o njemu, imao bih o čemu razgovarati s čovjekom, a pogotovo bih bio radoznao čuti od njega sve što ima i ničim izazvan reći. No, pitanje je hoću li, i hoćemo li svi mi, uopće za to imati prilike. Iz službenog sajamskog priopćenja nije baš jasno je li trodnevna prevoditeljska radionica s Ecom i Magrisom otvorenog tipa, odnosno mogu li se u nju uključiti svi zainteresirani prevoditelji, ili je pak namijenjena samo nabrojanim prevoditeljima Ecoovih djela na razne svjetske jezike. Ako je ono prvo, nadam se da će mnogi prevoditelji-blogeri (znam da vas ima poprilično) iskoristiti tu priliku, i da će nama ostalima prenijeti dojmove. Ja nisam prevoditelj, pa se u tu shemu ne uklapam. No bezobrazno ću ustvrditi: ako je radionica zatvorena, samo za pozvane i "posvećene", onda je jednako tako mogla biti održana u nekom Hiltonu na nekim Tahitima, nije trebalo trošiti (naš) novac za Pulu. Priliku da vidim i čujem Umberta Eca dobivam, razumio sam iz gornjega teksta, kroz dva javna događaja, 2. i 3. prosinca. No, znate li kako to izgleda u Puli na sajmu? Dvorana je krcata, ljudi gaze jedni po drugima, namjernici neprestano ulaze i izlaze, voditelji tribine furaju neke svoje jako mudre spike, doduše razgovor s publikom zna potrajati i dodatnih sat-dva, ali to je zujanje pčelinjeg roja, nema pravog razgovora. I, što je najgore, kad takvo neko "službeno događanje" završi, uglednog gosta organizatori odvedu u publici nepoznatom pravcu, ljubomorno ga čuvaju od gomile, i negdje u nekoj osamljenoj konobi tetoše ga i nutkaju tartufima, školjkama, pršutom, lososom, čime već. Službeno, što se tiče medija i godišnjih izvještaja, Umberto Eco će biti na pulskom sajmu knjiga, ali što ćemo mi, što ću ja, imati od toga? U najboljem slučaju, moći ću mu se približiti na petnaestak metara i kroz šum čuti nekoliko loše prevedenih rečenica. I malo se ljutim zbog toga. Na takav način, radije bih da mi dovedu Joan Baez ili Audrie Hepburn (no ova potonja je umrla, ne?). Stjecajem okolnosti, imao sam izuzetne prilike upoznati nekoliko ljudi - pisaca, umjetnika druge vrste, znanstvenika - svjetskog glasa, i pouzdano mogu reći: što je osoba "veća", što je njeno djelo vrijednije, utjecajnije, cjenjenije, to je ta ista osoba normalnija, pristupačnija, srdačnija, radoznalija, sklonija neformalnim kretanjima, druženjima i razgovaranjima, nego pompoznim nastupima, poziranjima i predavanjima. Nisam nikad upoznao Umberta Eca, ne znam ni nekoga tko ga je imao prilike upoznati, no duboko vjerujem da bi njemu možda bilo draže da ga naprosto dovedu u Pulu na sajam i ostave na milost i nemilost publici, ljudima koje će slučajno susresti i zapodijevati razgovore čije teme nisu najavljene u nekim službenim programima. Vjerujem da bi iz takvog iskustva on mogao i jako dobru knjigu kasnije napisati :-). Znam da mnogi ne dijele moje mišljenje, ali mene Umberto Eco ne zanima kao celebrity, zanima me kao čovjek: ne zanima me da s pozornice preko razglasa čujem ono što mogu čitati u njegovim knjigama, zanima me ono što samo on može reći, a što vjerojatno nikad nigdje neću moći pročitati; takve se stvari međutim ne govore i ne slušaju ni po kakvim protokolima, za njih se treba zagrijati, i osjetiti priliku da se takvo što u razgovoru načne... ako se prilika uopće ukaže. |
- 14:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.11.2006., srijeda
Boris Perić u Rovinju i Puli
|
Evo malo književnih događanja i u Istri. U četvrtak, 16. studenog pisac Boris Perić gostuje u Rovinju, a u petak, 17. studenog u Puli, gdje će, uz moju skromnu pomoć, predstaviti svoje dvije knjige u izdanju Naklade Ljevak: roman "Vampir", i friško objavljenu zbirku "Heartland i druge priče". Ne, nije u pitanju reprint zbirke "Heartland"iz 1995. godine, već o novom izdanju u kojem su te jedanaest godina stare priče doživjele temeljiti rewrite, a pridodano im je i dosta novih. U Rovinju se u četvrtak književni susret s Borisom Perićem zbiva u 19 sati u kavani Piazza u hotelu Adriatic (u centru grada), a domaćin je rovinjsko Pučko otvoreno učilište. U Puli je u petak domaćin večernjeg književnog druženja legendarni kafić P14. Svi ste pozvani! |
- 12:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.11.2006., srijeda
Interliber jok
|
Nažalost, pritisnulo na poslu, pa ovaj put neću moći ni primirisati Interliberu. Neizrecivo mi je žao, kanio sam se dočepati bar desetak knjiga i sresti s barem trostruko toliko zanimljivih mi ljudi, no gruba stvarnost dnevnog novinarstva ne da mi mrdnuti odavde (vidim na naslovnici da bi se neki htjeli baviti dnevnim novinarstvom - ma bježte što dalje!). Nadam se da ćemo bar dio propuštenog kompenzirati na sajmu knjiga u Puli, početkom prosinca. Sretnicima koji će se ovih dana, sve do subote, šetati među knjigama i muvati se s ljudima iz svijeta knjiga, želim dobar provod. Ja sam zadovoljan i kad je drugima dobro. |
- 10:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
07.11.2006., utorak
Koprivnica
|
Minuli vikend proveo sam u Koprivnici, točnije, drugu polovicu subote i prvu polovicu nedjelje, i jako mi se svidio taj grad. Nije se moglo odoljeti preporukama, pa sam iskušao i novi koprivnički bazen. Fenomenalan je, preporučujem svima: ako i nemate posebnog razloga, a nije vam daleko, odite u Koprivnicu i zabavite se na tom bazenu, priuštit ćete si par sati nevjerojatnog psihofizičkog preporoda. Bilo je dosta hladno, vani mislim, u bazenu je voda grijana, pa sam se samo kratkim razgledavanjem grada dodatno uvjerio kako tu mora biti prilično lijepo živjeti. Vidio sam znakove za Šareni dućan i još nekoliko knjižara, ali nije bilo radno vrijeme pa nisam prilazio bliže, no samo njihovo postojanje dodatni je plus za moj dojam o Koprivnici. Vjerojatno vas ima koji ga poznajete bolje, no ovaj kratak posjet meni je dovoljan razlog da poželim ponovno doći. A bazen, da imam par milijuna eura, napravio bih isti takav tu dole kod mene. Uživajte! Na zbirci blog-priča se intenzivno radi, bez brige, kad bude gotova čut će se to prilično glasno. |
- 12:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
03.11.2006., petak
Kad ima, onda ima
|
Ispada da se bavim pretežno vampirima, ali nije tako, časna riječ! No, kad novosti ima, onda ih ima, a novosti su sljedeće: "Vampirske priče" se prodaju i preko Superknjižare, i to s popustom! U prodaji je i Libra Libera s vampirskim pričama! A kako je bilo na predstavljanju Vampirskih priča i Libre nedavno u Ogrizoviću, piše jedan od sudionika, ima i par slikica. Bio sam u ponedjeljak i na predstavljanju knjige "Legende o krvi: vampiri kroz povijest i mit" (autori Wayne Bartlett i Flavia Idriceanu, objavila Naklada Ljevak), knjiga izgleda zanimljivo, reću ću o njoj više kad ju pročitam. Uskoro će ponovno krenuti i "Vampirske noći" u Kringi, čujem da već ima nestrpljivih i radoznalih, bit će najava na vrijeme. Sad malo dosta o vampirima, čekaju me i druge stvari :-) |
- 12:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #
02.11.2006., četvrtak
Dokaz da vampiri ne postoje
|
Da se 1. siječnja 1600. pojavio prvi vampir, koji bi svakog mjeseca ugrizao jednu osobu, do veljače bi bila dva, do ožujka četiri, a u srpnju 1602. svi bi bili vampiri. Čijom krvlju bi se hranili? Jedan je znanstvenik jednostavnim matematičkim računom isisao i zadnju kap života iz mita o vampirima te dokazao da ta popularna stvorenja jednostavno ne mogu postojati. Costasa Efthimioua, profesora fizike na Sveučilištu Central Florida, zabrinuli su podaci o opasno velikom broju ljudi koji doista vjeruju da vampiri postoje, kao i pseudoznanstveni pokušaji da se teorijski dokaže mogućnost njihove egzistencije. Po legendi koja vuče korijene iz srednjovjekovne Transilvanije, koju je popularizirao roman irskog pisca iz 19. stoljeća Brama Stokera Drakula, vampiri se hrane ljudskom krvlju, a onaj koga ugrizu svojim dugim očnjacima postaje vampir i mora početi piti krv drugim ljudima. Efthimiou je problemu pristupio s najosnovnijom logikom: na svijetu je 1. siječnja 1600. godine živjelo, po procjeni, 536.870.911 ljudi. Da se tog dana pojavio prvi vampir, koji bi svakog mjeseca ugrizao jednu osobu, do 1. veljače 1600. na svijetu bi bila dva vampira. Mjesec dana kasnije bilo bi ih četiri, i tako dalje. Za samo dvije i pol godine, svi bi ljudi postali vampiri i ne bi im ostao nitko čijom bi se krvlju mogli hraniti. Kad se uzme u obzir još i tadašnja stopa smrtnosti, ljudska vrsta bi izumrla još brže. Čak ni nerealno visok natalitet ne bi mogao spriječiti tu vampirsku pošast. "Dugoročno, ljudi u takvim okolnostima ne mogu preživjeti, čak i da se stanovništvo svakog mjeseca - udvostruči! A to je, jasno, potpuno nemoguće", zaključio je Efthimiou. Ovaj tekstić već nekoliko dana kruži netom kao agencijska vijest, a ja sam ga našao na net.hr. |
