Stara Bookaleta
27.11.2006., ponedjeljak
Shale i Shime
|
Jedan mi je podatak u "bilješci o piscu" na kraju knjige "Pravi se da ovo nisi vidio" Hrvoja Šalkovića (da, to je onaj koji je pokupio 100.000 kuna VBZ-ove nagrade) privukao posebnu pažnju. Veli Šalković da je negdje oko 2000. godine u vlastitoj nakladi objavio zbirku priča "com.obojci.com.opanci", a malo kasnije i putopisni roman "Pala karta". I kaže: "Nikakve recenzije nisam dobio. Uglavnom osobno poznajem sve svoje čitatelje i nitko iz književnih krugova nije čuo za mene". Dvije i pol stranice bilješke o piscu potpisao je kao Shale. Na ovih par podataka žestoko mi je zazvonilo zvonce, i bacih se na pretraživanje mojih ladica i kutija. Kopam, tražim, a sve se pitam što ću naći... Znam da sam prije nešto godinica bio posebno sklon skupljanju svekolike trash literature uglavnom mladih i nepoznatih autora... i negdje u šestoj kutiji pronađem kuvertu, s varaždinskim poštanskim žigom, koja je na moju adresu stigla još tamo negdje 2000. godine (još sam jednom provjerio datum u Shaletovoj bilješci). Nestrpljivo otvorim, a kad ono - nije Shale, nego Shime! U koverti malena knjižica, A6 formata, fotokopirana, crno-bijela, na naslovnici spodoba u trenkovskoj uniformi, drži vlastitu glavu pod miškom, naslov glasi "Tales of Shime", a podnaslov "Priče za retardiranu mladež, pse, mačke i ostalu perad". Impressum je prepun duhovitih dosjetki, ima i CIP, naravno izmišljen, krenem čitati da se malo podsjetim, i sljedećih nekoliko desetaka minuta uživam u izvrsnom srednjoškolskom trashu, po fabuli i stilu vrlo sličnom Šalkovićevu romanu, samo što Shime nipošto nije ciljao na 100.000 kuna. Cilj mu je bio zabaviti svoje društvo, možda zadiviti curu iz razreda, a možda i svrnuti pažnju nekog nepoznatog čitatelja, poput mene (mislim da je onomad Shime nudio taj svoj uradak preko news-grupa, a ja reko - ajd pošalji, pa mi dečko poslao). Kad je već Shime tako nenadano iskrsnuo iz mojih kutija, umjesto Shaletovih ranih radova (koje, izgleda, ipak nemam, pa ako netko ima i želi ih se riješiti - preporučam se), rekoh - aj' da pogledam živi li Shime na netu u današnje vrijeme. I nađem ga - prvo tu, a onda i tu. Stranice su mu također čisti trash, a na njima se uz ostalo saznaje da je romančić "Tales of Shime" već dostigao nakladu od 190 podijeljenih primjeraka, preko njegova weba svatko može naručiti i svoj besplatni primjerak, a do dana današnjega Shime još uvijek nije napisao obećani nastavak (jer ta knjižica koju sam iskopao iz kutije ima, kako bi to Dražen Vrdoljak rekao, "prijeteći" podnaslov "Part Uno"). Šteta što Shime nema blog (barem ga ja nisam našao), jer je ono što on piše dušu dalo baš za blogerski način i duh prezentacije pisane riječi. Doduše, postoji blog Shimetov brlog gluposti i ostalih besmislica, s tekstovima koji su po stilu bliski onom prvom Shimetu, no ni na blogu ni na sajtu nema naznaka da bi to moglo biti djelo istog čovjeka. Ako netko zna Shimeta, neka mu prenese moje pozdrave i neka ga ohrabri da nešto novo napiše, možda zaradi 100.000 kuna :-) A o Shaletu i njegovu romanu jednom drugom prilikom. |
