Stara Bookaleta
28.07.2006., petak
Nuhanović iziritiran, Prtenjača smiren
Mali dodatak donjem postu: evo i sličice koja prikazuje što se zbivalo za stolom s piscima dok je na drugoj strani Darija Lorenci urlala na orahovom stablu. Gordan Nuhanović se žustro založio da se nastali skandal razriješi i u hram književnosti ponovno vrate tišina i koncentracija, dok je Ivica Prtenjača nastojao zadržati smirenost, i neizgled neometen, tek s manjim zastajkivanjima, nastavio čitati iz svog romana. Edo Popović i Radenko Vadanjel su se za to vrijeme uglavnom smijuljili i došaptavali, uostalom, oni su svoje već bili pročitali. Eto, osim glumačke razularenosti, vidjeli smo i tko kakve živce ima među piscima. |
- 13:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Glumica sabotirala pisce!
Predstavljanje Profilovih pisaca i njihovih novih romana na Motovunskom filmskom festivalu u četvrtak poslijepodne u VIP-vrtu dobilo je neočekivani skandalozni epilog. Naime, dok su Radenko Vadanjel, Edo Popović, Gordan Nuhanović i Ivica Prtenjača čitali ulomke iz svojih novoobjavljenih knjiga Dnevnik besposličara, Tetovirane priče, Posljednji dani panka i Dobro je, lijepo je, glumica Darija Lorenci popela se ljestvama na drvo. Festivalsko osoblje je zatim maknulo ljestve, no kako je glumica nastavila mirno promatrati program, većina nazočnih pretpostavila je da je riječ o jednoj od mirnijih glumačkih ekscesa kakvi su na ovom Festivalu postali već uobičajeni. Međutim kad je red za čitanje došao na četvrtog autora, Ivicu Prtenjaču, glumica se sa svog oraha počela derati, ridati i zapomagati neka joj vrate ljestve i pomognu da siđe. Bila je vrlo uvjerljiva, uslijed plača i urlanja iz usta joj se čak počela cijediti špaga od sline, no Prtenjača se nije dao smesti i mirno je nastavio čitati. Događaj je najviše uznemirio Gordana Nuhanovića, koji je pokušao apelirati da se ljestve vrate natrag da bi glumica mogla sići, što je naposljetku i učinjeno, pa je epilog ove sabotaže bio njenom u više-manje mirnom silasku i odlasku. Dok su se mnogi pitali je li to opet bio jedan u potpunosti izrežirani eksces, ili je u svom drugom dijelu izmakao kontroli, gledatelji koji su stajali bliže stablu posvjedočili su kako su malo prije nego što je glumica prvi put zaurlala čuli kako se vježbama dubokog disanja očigledno na nešto pripremala. Bio je to dakle još jedan u nizu izrežiranih skandala, kakvima ovogodišnji Motovunski filmski festival obiluje, budući da se htjelo ovakvim akcijama do krajnosti isparodirati medijsko žutilo. Međutim, moj osobni dojam je da sve te akcije baš i nisu ispale jako simpatične i smiješne. |
- 13:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #
26.07.2006., srijeda
Pisci u Motovunu
|
Ipak ima književnosti na ovogodišnjem Motovunskom filmskom festivalu. Za četvrtak, 27. srpnja, u 18:30 najavljeno je predstavljanje biblioteke Nova Profilova proza. Nastupaju: Gordan Nuhanović (Posljednji dani panka), Edo Popović (Tetovirane priče), Ivica Prtenjača (Dobro je, lijepo je) i Radenko Vadanjel (Dnevnik besposličara). Baš se veselim. Mjesto radnje je tzv. VIP-vrt (desno dolje od hotelske terase), a Profil najavljuje i solidan prigodni party. |
- 13:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Aftertaste
Od sinoć sam pametniji za dva vrlo vrijedna mi saznanja:1. Vojvođanski kulen (na fotkici) mi je najzornije dosad razjasnio značenje pojma aftertaste; 2. Bermet nije ista stvar u Samoboru i u Sremskim Karlovcima. Riječ je, dakako, o pratećim sadržajima Motovunskog filmskog festivala. |
- 11:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
25.07.2006., utorak
Program Festivala fantastične književnosti
|
Okvirni program 5. Festivala fantastične književnosti izgleda ovako: Petak, 11. kolovoza 2006., Kringa: 12:00 - otvorenje izložbe o Juri Grandu, vampiru iz Kringe 13:00 - 15:00 - akcija dobrovoljnog darivanja krvi 16:00 - predstavljanje romana "Vampir" Borisa Perića 17:00 - 19:00 - inauguracija turističko-informativnih spomen-obilježja o legendi o vampiru iz Kringe 20:00 - večer horor-književnosti: predstavljanje zbirke "Vampirske priče" 22:00 - rock koncert tijekom dana: sajam autohtonih proizvoda, suvenira i knjiga, ponuda "vampirskih koktela" u kafiću "Vampire", spooky češnjak SMS party, itd. Subota, 12. kolovoza 2006.: 14:00 - piknik u Hekima, uz roštilj i horor priče 20:00 - pazinski Kaštel: večer horor-književnosti s predstavljanjem novijih horor izdanja iz Hrvatske i okolice 22:00 - Puris party Dobro došli u zavičaj Jure Granda, najstarijeg svjetskog vampira! I pitajte što vas o svemu tome zanima. Detaljnije informacije slijede narednih dana. |
- 18:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
24.07.2006., ponedjeljak
Nova motovunska pouka
|
Što je to, još nema blogera u Motovunu na filmskom festivalu (osim onih koji su ovdje poslom, pa još nemaju vremena za blogojavljanje)? Ovdje sam već tri i pol sata, dio dnevnog posla je obavljen, dio slijedi malo kasnije, u press centru još nema gužve, svugdje je uglavnom vruće, i vani i unutra, i shvatio sam da sam, unatoč sedmogodišnjem iskustvu s motovunskim festivalima zaboravio ponijeti jednu jako bitnu stvar. Ručnik. E da. Baš kao u "Vodiču kroz galaksiju...". Ponijet ću ga sutra. Ako ne zaboravim. Inače, za razliku od prijašnjih godina, nema najavljenih književnih događanja. Ipak, kraj kioska za prodaju karata postavlja se štand s knjigama, a najavljuje se i da će Profil predstaviti "četiri svoja pisca". Šuška da bi se i s "Metastazama" moglo nešto zbiti u Motovunu... Vidjet ćemo. Najprije se treba sjetiti uzeti ručnik. Barem onaj mali. |
- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Motovunska šihta
|
Od danas pa do petka eto me na Motovunskom filmskom festivalu. Radim, da ne bi netko pomislio da plandujem i gledam filmove. Doduše, svake godine (a pratim motovunske festivale od prvoga) stignem pogledati nekih dva do četiri filma. Bar nešto. Lani je na Festivalu bilo izvrsnih štoseva, pogotovo je odlična priča bila ispričana kroz festivalske špice (vidi postove iz srpnja prošle godine, linkani su u stupcu dolje desno). Krećem za pola sata, čitat ćete kako je tamo, ako mi vrijeme i posao dopuste. Inače, "Vampirske priče" su jutros krenule u tiskaru. Kakvo olakšanje donosi taj osjećaj, znaju samo posvećeni :-) |
- 11:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.07.2006., utorak
Čiji je Veli Jože?
Veli Jože nije iz Motovuna!Neću potpisati peticiju protiv golfa, pola i apartmana u Motovunu iz samo jednog razloga: profesionalne etike. Naime, kao lokalni novinar i dosad sam a i ubuduće ću morati javnosti prenositi informacije o stavovima, argumentima i akcijama svih strana upletenih u ovaj slučaj, pa ne bi bilo korektno da bilo kakvom osobnom javnom akcijom pokažem opredjeljenje ili naklonost samo jednoj od zainteresiranih strana. Vama je, naravno, na slobodnu volju hoćete li potpisati peticiju ili ne, no mislim da se kod ovakvih stvari treba malo bolje informirati o cjelovitoj slici, jer svaka zainteresirana strana u pokušajima pridobivanja podrške iznosi samo ono što joj ide u prilog. Dakle, u opredjeljenju za ili protiv ostajem neutralan, ali jednu stvar iz dosadašnjih javnih polemika oko ovog motovunskog "slučaja" moram komentirati. Čitajte dalje. Već dulje vrijeme se u svakodnevnom govoru i u stručnim, turističkim ili informativnim publikacijama, koristi sintagma o Motovunu kao o "gradu Velog Jože". U tome nema ništa lošeg, ako se ova sintagma koristi u svrhu populariziranja i turističkog promicanja jednog od najljepših istarskih srednjovjekovnih gradića, ili pak ako se u tekstovima u kojima se Motovun spominje u više uzastopnih rečenica, radi izbjegavanja redundantnosti ponekad kolokvijalno upotrijebi izraz "grad Velog Jože". Stvari postaju ozbiljnije ako se taj izraz za Motovun počne koristiti u prepirkama koje odišu isključivošću. Sasvim legitimna javna ili medijska rasprava koja se posljednjih tjedana odvija oko motovunskih razvojnih smjernica u posljednjim je istupima tako počela uključivati sintagmu o gradu Velog Jože u isključivom kontekstu: kazalo se kako "Motovun treba biti grad Velog Jože, a ne grad pola i golfa". Iako, naravno, ništa ne bi trebalo ometati da se Motovun istovremeno diči i legendarnim likom iz romana Vladimira Nazora i ponudom elitnih sportova, ako će ih u budućnosti imati, velika se pogreška čini stavljanjem atributa "grad Velog Jože" na jednu stranu vrijednosne vage. Tim više što je željeni učinak pretezanje nad pojmovima s druge strane vrijednosne vage, a to može biti bilo što, mogu to umjesto golfa biti i drugi legitimni motovunski potencijali, kao što su tartufi ili baloni. U takvim odmjeravanjima, naime, pitanje vjerodostojnosti odjednom postaje od primarne važnosti, a pošteno odmjeravanje vjerodostojnosti u ovom nam slučaju kaže neumitnu istinu: Motovun uopće nije grad Velog Jože! Naime, Veli Jože je iz sela Branenci. U izvornom Nazorovom tekstu romana "Veli Jože" (koji je na najmanje četiri adrese u integralnom tekstu dostupan na internetu, i ovo što pišem se lako može provjeriti ako vam knjiga nije pri ruci), na tri se mjesta izričito spominje selo Branenci kao prebivalište diva Velog Jože. Evo citata. Prvi kaže ovako: "Pokraj stoga s kojega magarac istrgnu nekoliko rukoveti sijena pa ga zbog toga propast snađe, stajao je magarčev ubilac, kmet Jože iz sela Branenci, i gledao mrko u providura. Orijaš, jak kao bik, kuštrave glave, razdrta odijela i prašan, buljio je u Mlečića i kesio zube, nalik na kudronju koji ne da na gospodarevo ali i ne srće preko plota". Drugi citat je nešto kraći: "I zbilja, Jože iz sela Branenci stajaše pred pruvidurom pokunjen i umiljat". Naposljetku, evo i trećeg citata: "Građani su motovunski dobro znali kakav je dobričina Veli Jože iz sela Branenci. Ne treba se baš ozbiljno prestrašiti ako mu danas prvi put zatvaraju pred nosom vrata i dočekuju ga naoružani do zubi kao da je kmet kakav hajdučina". Branenci su, naravno, izmišljeno selo, nećemo ih naći ni na kakvoj karti, možemo samo pretpostaviti da se nalaze negdje uokolo Motovuna. No prema Motovunu i Motovuncima, Veli Jože je u podređenom položaju: on je kmet motovunske gospode, njihov rob, oni su gospodari njegova tijela i duha, barem bi to htjeli biti. Uviđate li sada grotesknost analogije između naoko suprotstavljenih sintagmi "Motovun - grad Velog Jože" i "Motovun - grad golfa i pola", u kontekstu u kojem ih koriste motovunski polemičari? Inače, Veli Jože je, i kao lik i kao književno djelo, kroz minula desetljeća bio neopravdanom žrtvom više površnih, pogrešnih i jednostranih "kontekstualnih" tumačenja. Iz "određenih kulturnih krugova" Nazorov se roman "Veli Jože" kritizira kao "nacionalistički pamflet", što se i bez protuargumenata lagodno može ocijeniti kao ordinarna glupost, no zagovornici takve teze idu dalje u obrazloženjima, navodeći da je "taj i takav" Veli Jože "čitavu jednu naciju pomeo s motovunskih zidina". Aluzije koje proizlaze iz takvih tumačenja su sasvim jasne i lako ih je smjestiti u istarski povijesni i društveni kontekst. Međutim, takve se aluzije oslanjaju na neistinitu tvrdnju, i proizlaze iz nepoznavanja teksta Nazorova romana! Naime, epizoda u kojoj Veli Jože čupa stablo iz korijena, i zatim krošnjom mete "male ljude" sa zidina, uopće se ne događa u Motovunu, nego na Psoglavčevom brdu, na zidinama tvrđave istarskih divova koji su se tamo povukli nakon što su se odmetnuli od "malih ljudi" da bi miru radili samo za sebe. "Mali ljudi" su navalili na Psoglavčevo brdo jer su željeli opljačkati navodno blago divova, tako da je čin Velog Jože bila puka samoobrana, čuvanje svojeg od besramnih pljačkaša, čin bez ikakvog nacionalnog predznaka. Uskoro će, 2008. godine, trebati (bilo bi pristojno i civilizacijski) obilježiti stotu obljetnicu prvog objavljivanja romana "Veli Jože". Motovun bi, po logici stvari, mogao biti nositelj inicijative obilježavanja obljetnice jednog od prvih modernih fantastičnih romana (današnjim "jezikom" žanr kojemu pripada "Veli Jože" možemo slobodno nazvati i "fantasy"), uz sve naše druge kulturne, znanstvene, književne i obrazovne institucije. Brinući o vrednovanju i populariziranju svekolike svoje baštine, pa tako i književne kojoj pripada roman "Veli Jože", Motovun se bez ikakvih dvoumica ima pravo nazivati "gradom Velog Jože". Kao univerzalni zajednički nazivnik i tvoritelj imidža, da ne kažemo "branda", pojam "Motovun - grad Velog Jože" ima istu težinu kao i druge uspješno korištene krilatice "Poreč - grad mozaika", "Grožnjan - grad umjetnika", "Buzet - grad tartufa", ili pak od mojih domorodaca još uvijek neprihvaćena sintagma "Pazin - grad Julesa Vernea", no ni u jednom od ovih slučajeva ne isplati se te ipak nekakvim konsenzusom odabrane pojmove, vrijednosno i sadržajno suprotstavljati nekim drugima, radi postizanja parcijalnih ciljeva. |
- 12:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #
17.07.2006., ponedjeljak
Ljetne novosti :-)
|
Najvažnija ljetna novost je da mi je isteklo dva tjedna godišnjeg, i da sam od danas opet na poslu. Just for the record za one koji su dolje u komentarima izražavali zavist što "netko" uopće već ide na godišnji. E, nek vam bude za utjehu ako vam takva utjeha treba, u nastavku vrućeg ljeta, dok većina vas bude na godišnjem, ja ću raditi. Iako zapravo raditi ne prestajem ni dok sam na godišnjem. Tako mi je, nakon krnjeg tjedna u Novom Vinodolskom, drugi tjedan takozvaneg godišnjeg protekao u vođenju "radionice kreativnog pisanja" u sklopu festivala "Sedam dana stvaranja". Imao sam šest polaznika (točnije, pet polaznica i jednog polaznika), fino smo se zabavljali, usput ponešto i učili, i završni rezultat njihove probuđene spisateljske kreativnosti bila je kriminalističko-fantastična priča "Nisu gljive krive", pročitana, uz solidno odobravanje publike, na zatvaranju festivala u petak navečer, a bit će objavljena na festivalskom webu. Bavio sam se i zadnjim sitnicama prije slanja zbirke "Vampirske priče" u tiskaru. Još uvijek nije sve gotovo, ali bit će tijekom ovog tjedna. Na neka pitanja iz komentara na donje postove, evo odgovora: zbirka će prvo javno predstavljanje imati na Festivalu fantastične književnosti u Kringi, 11. kolovoza. Pripreme za Festival su, naravno, još jedna od mojih zanimacija posljednjih dana, uz pripremanje blog-zbirke, i rad na još pet-šest rukopisa budućih knjiga. Od sljedećeg tjedna svakodnevno sam u Motovunu, pratim filmski festival za moje novine, valjda ćemo se tamo neki od nas i sresti. E, još samo jedan morski dojam. Iako je vrijeme u zadnja dva tjedna bilo solidno sunčano, s tu i tamo ponekim letećim pljuskom, imam dojam da je ovo ljeto puno vjetrovitije nego inače. Kako s familijom imam običaj slijediti geslo "upoznaj domovinu da bi se više znojio", volimo ići na more na različita mjesta, pa smo tako u petak bili u rovinju, u subotu u Premanturi, u nedjelju u Savudriji, i na sva tri mjesta puhalo je kako već godinama ne pamtim. A more fino, toplo, s tim da je na kultiviranijim mjestima prilično prljavo, plutaju morske trave, papiri, najloni, smeće raznih vrsta i boja. Jel' postoji kod nas uopće zanimanje čistač plaže? Zar je toliki problem uvečer kad kupači odu jesti i zabavljati se, proći par đireva po plažama i mrežicama sakupljati barem krupni plutajući otpad? I još jedna opservacija u vezi Savudrije. Zadnji put sam tamo bio prije ravne 23 godine, pa je evociranje nekih lijepih uspomena bilo sasvim očekivano, no izgubio sam se: Savudrija je strahotan primjer tzv. apartmanizacije, skoro kao Vir. Nadam se da će se naći netko pametan pa porušiti tamo sve što je bespravno nabacano u prostor, jer riječ je o nasilju, građevinarskom nasilju. Ne znam kakvi to turisti vole i hoće dolaziti u takvo jedno ozračje... Ako baš morate doći u Savudriju, jedna stvar ipak zaslužuje preporuku: pečenjarnica "Ravna dolina". Najbolje pljeskavice u široj okolici, a i štošta drugo. A u restoranu "Feral" kušajte pitu od marelica i smokava. Obeznanio sam se time :-) |
- 11:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.07.2006., nedjelja
Vampirske priče - update
|
Dok se zbirka "Vampirske priče" polako priprema za tisak, samo da vas izvijestim da će uz 24 priče odabrane nakon provedenog natječaja, u zbirci kao dodatak biti objavljena i priča Helene Burić "Razgradnja". Kako je došlo do tog dodatka? Evo ovako: potpuno nezavisno od našeg natječaja, čak i ne znajući za njega, časopis Libra Libera objavio je, za potrebe svog 18. broja, natječaj za priče posvećene "vampirizmu u seksu, društvu, medijima, komunikaciji i metafizici". Vodeći se uzrečicom "zajedno smo skupa", dogovorili smo razmjenu: Libra će u svom "vampirskom" broju objaviti priču "Psihoanaliza" Bojana Sudarevića s našeg natječaja, a u našim "Vampirskim pričama" objavit ćemo priču "Razgradnja" Helene Burić s Librinog natječaja. Neka raste tisuću očnjaka :-) P. S. - Vidjet ćete na linkanoj stranici da je na Librinom vampirskom natječaju prošla i priča Jesusa Quintane! Ne može ništa bez blogera! |
- 22:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #
07.07.2006., petak
Sedam dana stvaranja
U Pazinu je večeras počeo (upravo sam se vratio s otvorenja) zanimljiv sedmodnevni kulturni festival nazvan "Sedam dana stvaranja", kojeg radi dinamična mlada ekipa puna entuzijazma okupljena u dvjema udrugama koje se zovu "Veliki mali čovjek" i "I". Otvorenje, priređeno u dvorištu srednjovjekovnog pazinskog kaštela, bilo je vrlo simpatično, počelo je performansom u kojem se izvođač najprije zabavljao ljušteči češnjak i pitajući se o bitku, a nakon nešto gimnastike, na kraju je bio zasut limunima, no srećom je nosio kacigu pa ga to nije dotuklo. U nastavku je nastupila Roberta Razzi, izuzetna pjesnikinja iz Labina, a za njom je svoj "istarski abecedarij" predstavila gošća iz Engleske (sorry, zaboravio sam joj ime), i to mi je bilo jaaako zanimljivo: žena je i lani bila u Istri, vrlo je pažljivo prikupljala informacije i dojmove, koje je kompletirala posljednjih dana; njen popis pojmova i asocijacija koje je "pronašla" u Istri, i večeras kazivala u Pazinu na prilično slobodan i otvoren način, vrlo je intrigantan, ide od anarhije do Tita i Elizabeth Taylor, od zanimljivih opservacija o Europskoj Uniji kao bandi nasilnika koja maltretira nas "manje vrijedne" necivilizirane divljake, do koincidencija između imena nekih istarskih gradova i nekih pojmova iz norveškog jezika; od afrodizijačke fascinacije Mjesecom kojeg na taj način doma kod sebe ona ne vidi, do upozorenja da se od industrijskog turizma na obali ne vide sve ove ljepote koje je pronašla u unutrašnjosti, itd. Poslije smo još malo proćaskali, očekujem da ću dobiti taj tekst pa ga pokušati dalje interpretirati; naravno da sam joj ispričao i neke stvari za koje nije znala, pa se njima oduševila, od tog našeg vampira do detalja o Jamesu Joyceu, od Jude Fisher do istarskog Stonehengea (znate već mene, kad počnem daviti...). Gospođa će još dolaziti, još nastupati i još pisati o Istri; možda joj uskoro saznam i ime :-)Festival ima raznolik program, s više radionica i popratnih događanja, a naravno da su i mene upleli u sve to: vodit ću radionicu kreativnog pisanja, a u utorak, 11. srpnja u 21 sat držim predavanje o istarskom vampiru Juri Grandu. Navratite slobodno. Zaključenje Festivala s predstavljanjem uradaka svih radionica zakazano je za petak, 14. srpnja iza 21 sat. Bonus vijest: istog dana, 14. srpnja, u Šikutima je zakazano predstavljanje DVD-a sa sva tri dokumentarna filma iz produkcije skupine genijalaca iz Savičente poznatijih pod imenom "Šikuti Machine". Veselo je u Istri ovog ljeta. |
- 23:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #
06.07.2006., četvrtak
Home again
|
I meni i mojima je pet dana na moru uvrh glave, ne bismo ni izdržali više. Pogotovo noseći se sa sitnicama kao što su madraci s vrlo izražajno izbočenim metalnim oprugama, ili pak smještaj u sobi odmah iznad terase na kojoj svira tzv. živa glazba (frajer s nekoliko sintija i kraj njega povremeno pevaljka). No, bilo je i puno dobrih strana: cijena je bila povoljna, nije bilo neke veće gužve, more je prekrasno i čisto (šest ocjena bolje nego u Poreču), plaže su njegovane, ima se što raditi, za moj ukus fali malo hlada na travi pod borovima, hrana je bila čisto OK, hotel je imao i komp s pristupom internetu (koji se nakon dva dana, doduše, zaslugom nekih Čeha, pokvario), u svemu, Novi Vinodolski bi nas vrlo lako mogao vidjeti još koji put, ali tada u sobi s pogledom na parkiralište. Po povratku doma, pregledavajući novine od zadnjih pet dana, u nedjeljnom broju Glasa Istre, u kulturnom prilogu Mediteran (to je prilog kojeg radi ekipa Novog lista, no prenosi ga i Glas Istre) sa zadovoljstvom pronalazim puno više priloga o književnosti nego inače, među ostalim i tekst Maje Hrgović o književnosti na blogu, kojem su uz nešto praznog hoda i ponešto uobičajenih predrasuda, pridodane i tri priče (s blogova Tajpvrajter, Indeks librorum prohibitorum, i Sirotica). Dočekalo me i oko stopedeset mailova za skinuti (od toga samo polovica spam), a nekih je novosti bilo i u njima, uz ostalo i obavijest da se u Pićnu 29. i 30. srpnja održava Legendfest, najavljen kao "Festival narodnih priča, legendi i mitova Istre", no ako pogledate program, pretpostavljam da će vam se, kao i meni, učiniti da je osnovna intonacija tog Legendfesta ipak nešto drugo. No, očekujem detaljnije obavijesti, pa ćemo o tome još pričati. |
- 23:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #
03.07.2006., ponedjeljak
Što se čita na moru
|
Ponio sam svega nekoliko knjiga, ipak pet dana nije puno. Prvi dan sam pokušavao proniknuti malo dublje u Raosovu "Vertikalu", no išlo je ubibože sporo, mnoga ponavljanja, vremenski kratki odsječak radnje proteže se kroz pedesetak stranica, i u brojnim digresijama lagano se gubi nit o tome štzo se zapravo zbiva. Zaklopio sam ga i ostavio za kasnije. Rezerva je bila "Partitura za čarobnu frulu" Ludwiga Bauera, e, i to je partilo u dan i pol. Zanimljiva gradacija likova, psihološko zavlačenje, otkrivanje prave priče tek kap po kap, i stvarni završetak tek u posljednjoj rečenici posljednje stranice. Dobar Bauer, iako ne tako dobar kao u "Porodici Weber". Zatim je na red došla zbirka priča "Dar" Vesne Gorše. Pročitao prvu, sasvim dobro, nosim je sutra na plažu. U torbi još čeka nedočitana "Teslina ostavština", u biti dinamičan krimić, samo nisam dosad imao previše vremena za njega. Eto, to su sve moje zalihe za do četvrtka, uz još nekoliko rukopisa, tj. budućih knjiga, za koje će se kad dođe vrijeme itekako čuti. Jeste li i vi već na moru, čitate li štogod? |
- 21:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #
02.07.2006., nedjelja
Gervais, Drago Gervais
|
Nekidan sam čuo stravičnu priču o tome kako je poginuo Drago Gervais. Znate tko je bio Drago Gervais, ne? Beli zidići, črleni krovići, na keh vrapčići kantajo... Tri nonice stare pred kućon su stale i kritikale... Nonić je po kuće kričal i beštimal zač da mu je neki pipu ukral... E, baš TAJ Drago Gervais. Opatijac. Znao sam otprije da je skončao tako što je pao s balkona u Divači, ali pukim slučajem otkrila mi se sad nedavno, od nedvojbenog znalca, cijela priča. (digresija: prije par godina na moje žive oči neke su budale tvrdile da je Gervaisa likvidirala UDBA. Veće budalaštine nisam odavno bio čuo, no to je sad nebitno). Za priču je važno što Drago Gervais u kući u kojoj je živio u Opatiji nije imao zahoda. Kad mu je bila potriba, izašao bi iz kuće, preskočio zidić, i tamo, valjda u šumi ili u nekom poljskom WC-u, priča ne ide toliko u detalje, obavio što treba. A sad natrag na fabulu. Elem, Drago je bio na nekom simpoziju u Ljubljani, i nešto se zakompliciralo s povratkom doma, pa je morao prespavati u Divači, poznatom željezničkom čvorištu u jugozapadnoj Sloveniji. Kako je, kažu, bio sklon alkoholu, tako ni ta večer nije mogla proći bez da se čovjek propisno nalio (da prostite), pa tako, kad se noću ustao zbog potribe, nije bio svjestan da nije doma. Zidić kojeg je preskočio nije bio zidić pred njegovom kućom, nego ograda balkona. Ostalo je učinila gravitacija. |
- 21:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Pet dana pauze
|
Tijekom prvih pet dana srpnja, moj je privremeni dom Novi Vinodolski. Neke stvari će čekati dok se vratim, a neke sam ponio i sa sobom :-). More je izvrsno, plaža i ostalo prihvatljivo, vrijeme malo vjetrovito, i zasad je sve OK. Dan prije polaska na ovo kratko obiteljsko ljetovanje, poštar mi je donio roman "Metastaze" (autor: Alen Bović, nakladnik: Konzor). Mislio sam pogledati nekoliko stranica, pa ga ponijeti na more, ali zanijelo me i pročitao sam ga još doma, cijelog. "Metastaze" bi mogle biti hit ovog ljeta. Slučajno znam da je radni naslov ovog romana bio "Iz velegradskog podzemlja 2", a da se autor prvo htio potpisati kao "Vjenceslav Novak Mlađi". "Metastaze" su vrlo naturalistički, ali i vrlo pametno napisani roman o izgubljenoj generaciji s kraja devedestih. Recimo, izmiješajte malo Ede Popovića, Sime Mraovića i Bore Radakovića, i sad tu mješavinu namjerno poružnite, likove dodatno unesrećite, životne okolnosti im oblikujte kao da se cjelotjedni sadržaj crne kronike odnosi samo na jednu osobu, a što je lik nesretniji, to se doima pametniji, simpatičniji. Navijačko-narkomansko-kriminalno-braniteljsko-postjugoslavensko-ranokapitalističko-kvartovsko okruženje dosljedno je prikazano uporabom slenga i u govoru i u pripovijedanju, barem kod većine likova. Čitanje "Metastaza" je doslovce uron u podzemlje, iako su neke crte kod nekih likova iznenađujuće odudarajuće... a možda i nisu? E, "Metastaze" su u domaćem izdavaštvu, osim što su dobar i preporuke vrijedan roman, zanimljive po još jednoj činjenici: to je prva knjiga nastala i objavljena posredovanjem prve domaće literarne agencije "Kapa". Eto potvrde da se Ireni i Tomislavu isplatilo upustiti se u te, u nas još potpuno neistražene, sfere izdavačke industrije - o, kakvog li pleonazma, ali neka :-). |
