Stara Bookaleta
18.07.2006., utorak
Čiji je Veli Jože?
Veli Jože nije iz Motovuna!Neću potpisati peticiju protiv golfa, pola i apartmana u Motovunu iz samo jednog razloga: profesionalne etike. Naime, kao lokalni novinar i dosad sam a i ubuduće ću morati javnosti prenositi informacije o stavovima, argumentima i akcijama svih strana upletenih u ovaj slučaj, pa ne bi bilo korektno da bilo kakvom osobnom javnom akcijom pokažem opredjeljenje ili naklonost samo jednoj od zainteresiranih strana. Vama je, naravno, na slobodnu volju hoćete li potpisati peticiju ili ne, no mislim da se kod ovakvih stvari treba malo bolje informirati o cjelovitoj slici, jer svaka zainteresirana strana u pokušajima pridobivanja podrške iznosi samo ono što joj ide u prilog. Dakle, u opredjeljenju za ili protiv ostajem neutralan, ali jednu stvar iz dosadašnjih javnih polemika oko ovog motovunskog "slučaja" moram komentirati. Čitajte dalje. Već dulje vrijeme se u svakodnevnom govoru i u stručnim, turističkim ili informativnim publikacijama, koristi sintagma o Motovunu kao o "gradu Velog Jože". U tome nema ništa lošeg, ako se ova sintagma koristi u svrhu populariziranja i turističkog promicanja jednog od najljepših istarskih srednjovjekovnih gradića, ili pak ako se u tekstovima u kojima se Motovun spominje u više uzastopnih rečenica, radi izbjegavanja redundantnosti ponekad kolokvijalno upotrijebi izraz "grad Velog Jože". Stvari postaju ozbiljnije ako se taj izraz za Motovun počne koristiti u prepirkama koje odišu isključivošću. Sasvim legitimna javna ili medijska rasprava koja se posljednjih tjedana odvija oko motovunskih razvojnih smjernica u posljednjim je istupima tako počela uključivati sintagmu o gradu Velog Jože u isključivom kontekstu: kazalo se kako "Motovun treba biti grad Velog Jože, a ne grad pola i golfa". Iako, naravno, ništa ne bi trebalo ometati da se Motovun istovremeno diči i legendarnim likom iz romana Vladimira Nazora i ponudom elitnih sportova, ako će ih u budućnosti imati, velika se pogreška čini stavljanjem atributa "grad Velog Jože" na jednu stranu vrijednosne vage. Tim više što je željeni učinak pretezanje nad pojmovima s druge strane vrijednosne vage, a to može biti bilo što, mogu to umjesto golfa biti i drugi legitimni motovunski potencijali, kao što su tartufi ili baloni. U takvim odmjeravanjima, naime, pitanje vjerodostojnosti odjednom postaje od primarne važnosti, a pošteno odmjeravanje vjerodostojnosti u ovom nam slučaju kaže neumitnu istinu: Motovun uopće nije grad Velog Jože! Naime, Veli Jože je iz sela Branenci. U izvornom Nazorovom tekstu romana "Veli Jože" (koji je na najmanje četiri adrese u integralnom tekstu dostupan na internetu, i ovo što pišem se lako može provjeriti ako vam knjiga nije pri ruci), na tri se mjesta izričito spominje selo Branenci kao prebivalište diva Velog Jože. Evo citata. Prvi kaže ovako: "Pokraj stoga s kojega magarac istrgnu nekoliko rukoveti sijena pa ga zbog toga propast snađe, stajao je magarčev ubilac, kmet Jože iz sela Branenci, i gledao mrko u providura. Orijaš, jak kao bik, kuštrave glave, razdrta odijela i prašan, buljio je u Mlečića i kesio zube, nalik na kudronju koji ne da na gospodarevo ali i ne srće preko plota". Drugi citat je nešto kraći: "I zbilja, Jože iz sela Branenci stajaše pred pruvidurom pokunjen i umiljat". Naposljetku, evo i trećeg citata: "Građani su motovunski dobro znali kakav je dobričina Veli Jože iz sela Branenci. Ne treba se baš ozbiljno prestrašiti ako mu danas prvi put zatvaraju pred nosom vrata i dočekuju ga naoružani do zubi kao da je kmet kakav hajdučina". Branenci su, naravno, izmišljeno selo, nećemo ih naći ni na kakvoj karti, možemo samo pretpostaviti da se nalaze negdje uokolo Motovuna. No prema Motovunu i Motovuncima, Veli Jože je u podređenom položaju: on je kmet motovunske gospode, njihov rob, oni su gospodari njegova tijela i duha, barem bi to htjeli biti. Uviđate li sada grotesknost analogije između naoko suprotstavljenih sintagmi "Motovun - grad Velog Jože" i "Motovun - grad golfa i pola", u kontekstu u kojem ih koriste motovunski polemičari? Inače, Veli Jože je, i kao lik i kao književno djelo, kroz minula desetljeća bio neopravdanom žrtvom više površnih, pogrešnih i jednostranih "kontekstualnih" tumačenja. Iz "određenih kulturnih krugova" Nazorov se roman "Veli Jože" kritizira kao "nacionalistički pamflet", što se i bez protuargumenata lagodno može ocijeniti kao ordinarna glupost, no zagovornici takve teze idu dalje u obrazloženjima, navodeći da je "taj i takav" Veli Jože "čitavu jednu naciju pomeo s motovunskih zidina". Aluzije koje proizlaze iz takvih tumačenja su sasvim jasne i lako ih je smjestiti u istarski povijesni i društveni kontekst. Međutim, takve se aluzije oslanjaju na neistinitu tvrdnju, i proizlaze iz nepoznavanja teksta Nazorova romana! Naime, epizoda u kojoj Veli Jože čupa stablo iz korijena, i zatim krošnjom mete "male ljude" sa zidina, uopće se ne događa u Motovunu, nego na Psoglavčevom brdu, na zidinama tvrđave istarskih divova koji su se tamo povukli nakon što su se odmetnuli od "malih ljudi" da bi miru radili samo za sebe. "Mali ljudi" su navalili na Psoglavčevo brdo jer su željeli opljačkati navodno blago divova, tako da je čin Velog Jože bila puka samoobrana, čuvanje svojeg od besramnih pljačkaša, čin bez ikakvog nacionalnog predznaka. Uskoro će, 2008. godine, trebati (bilo bi pristojno i civilizacijski) obilježiti stotu obljetnicu prvog objavljivanja romana "Veli Jože". Motovun bi, po logici stvari, mogao biti nositelj inicijative obilježavanja obljetnice jednog od prvih modernih fantastičnih romana (današnjim "jezikom" žanr kojemu pripada "Veli Jože" možemo slobodno nazvati i "fantasy"), uz sve naše druge kulturne, znanstvene, književne i obrazovne institucije. Brinući o vrednovanju i populariziranju svekolike svoje baštine, pa tako i književne kojoj pripada roman "Veli Jože", Motovun se bez ikakvih dvoumica ima pravo nazivati "gradom Velog Jože". Kao univerzalni zajednički nazivnik i tvoritelj imidža, da ne kažemo "branda", pojam "Motovun - grad Velog Jože" ima istu težinu kao i druge uspješno korištene krilatice "Poreč - grad mozaika", "Grožnjan - grad umjetnika", "Buzet - grad tartufa", ili pak od mojih domorodaca još uvijek neprihvaćena sintagma "Pazin - grad Julesa Vernea", no ni u jednom od ovih slučajeva ne isplati se te ipak nekakvim konsenzusom odabrane pojmove, vrijednosno i sadržajno suprotstavljati nekim drugima, radi postizanja parcijalnih ciljeva. |
